Berane, Crna Gora Prvobitno naselje nastalo je na ravnici na obali rijeke Lim. Historija grada pamti rimski, srednjovjekovni srpski, zatim turski, crnogorski, a poslije rata komunistički i tranzicijski period. Najveća atrakcija je manastir Đurđevi stupovi, iz 12. vijeka.

Berane se nalazi u sjeveroistočnom dijelu Crne Gore. Ako putnik dolazi sa glavnog puta iz Beograda za Berane, skrenite lijevo pet kilometara nakon Bijelog Polja, blizu mjesta Ribarevine.

Da su ljudi ovdje živjeli od davnih vremena, potvrđuje Dolačko arheološko nalazište iz rimskog perioda. Prvobitno naselje nastalo je na ravnici na obali rijeke Lim. Temelji grada u pravom smislu riječi postavili su Turci 1682. godine. Na lijevoj obali rijeke gradili su vojne i odbrambene zgrade, a na desnoj privatne kuće sa haremskim odjeljenjima. Zato se jedan dio Berana, sa potpuno orijentalnim izgledom, i dalje zove Harem.

Do konačnih borbi za oslobođenje Crne Gore, Berane je ostalo pod turskom vlašću, sve do 1912. godine. Berane prvobitno nije bilo turski grad, posebno jer su gradovi sa tipičnim slovenskim sufiksom množine -e rijetki, i svi su slovenskog porijekla.

Poslije Drugog svjetskog rata, nove komunističke vlasti htjele su da industrijaliziraju ovu regiju po svaku cijenu, čak i po cijenu okoline. Fabrika celuloze i papira, iako je proizvodila, zagađivala je rijeku Lim sve do 90-ih godina prošlog vijeka. Ovdje se nalaze i fabrike za obradu drveta i kože, hemijske kompanije te rudnik mrkog uglja.

Uprkos svemu, Berane ne odustaje od turizma. Potencijali postoje cijelo vrijeme, kao oni na obližnjoj Jelovici, sa terenom pogodnim za skijanje. Jelovica je omiljeno mjesto za piknik, posebno ljeti, kada nudi svoju čistu ekološku ljepotu domaćima i gostima u prolazu. Međutim, najveća kulturna, umjetnička i vjerska znamenitost u gradu, koja je neko vrijeme nakon Drugog svjetskog rata pa do perioda tranzicije bila nazvana po lokalnom revolucionaru i borcu Ivanu Milutinoviću (Ivangrad), jeste drevni manastir Đurđevi stupovi.

Manastir Đurđevi stupovi izgrađen je u 12. vijeku. Podigao ga je Prvoslav Nemanjić, nećak srpskog vladara Stefana Nemanje, sin Tihomirov. Manastir je bio sjedište episkopije koju je 1219. godine lično osnovao Sava Nemanjić, sin Stefana Nemanje. Duhovni centar manastira je crkva Sv. Đurđa iz druge polovine 16. vijeka, sa svetilištem iz 14. vijeka. Od 2004. godine ovdje se nalazi sjedište Budimljansko-nikšićke eparhije. Manastirska crkva čuva dragocjene freske, ikone i stare knjige.

Veličanstveni Đurđevi stupovi su duhovni pravoslavni centar cijelog Polimlja i grada Berana. Mnoge turističke organizacije nude takozvane manastirske ture, tokom kojih je obilazak Đurđevih stupova jednostavno podrazumijevan. Obilazak ruševina crkve iz 13. vijeka, u blizini Budimlja, kao i ostataka Šudikova manastira sa Crkvom Sretenja Presvete Bogorodice iz 16. vijeka, nude rijetki lokalni stručnjaci. Danas je Berane centar općine istog imena, gdje etnički mješovito stanovništvo živi u skladu. Iz grada možete krenuti u tri smjera (sjever - prema Bijelom Polju, pogledajte ga; jug - prema Andrijevici, pogledajte je; i istok - prema Rožajama, pogledajte ga) da biste vidjeli sve znamenitosti koje ovi gradovi nude, čak i sasvim mala ruralna područja kao što su Petnjica, Donje Zaostro, Marsenića Rijeka, Trešnjevo, Mezgalje, Rovca, Bijela Crkva te planine Turjak, Divljak i planinske rijeke Lješnica, Bistrica, Kaluđerska, Sekulska i druge.