Bijelo Polje smješteno je u sjeveroistočnom dijelu Crne Gore, blizu granice sa Srbijom. Nemoguće ga je zaobići putujete li autocestom od Podgorice prema Beogradu (ili obrnuto, prema moru). Slikovita dolina uz rijeku Lim ime je dobila po polju bijeloga cvijeća u cvatu! Poznata lokalna mineralna voda "Rada" svoje ime također duguje istom motivu. Područje oko Bijeloga Polja bilo je naseljeno još u kamenom i brončanom dobu, a osobito tijekom srednjega vijeka. Razvijalo se kao lokalno trgovačko središte oko Nikoljca, važnoga kulturnog i vjerskog središta, premda se grad prvi put spominje kao Nikolpazar 1497. godine.

Međutim, mnogo ranije (1195. – 1199.) ovdje je knez Miroslav, brat Stefana Nemanje, osnivača vladajuće dinastije Nemanjić, podigao crkvu sv. Petra i Pavla. Knez Miroslav vladao je Humom (danas: Hercegovina), čiji se teritorij protezao sve do Dubrovnika. Sjedište crkve premješteno je u 13. stoljeću iz Huma u crkvu sv. Petra i Pavla. Do tada je to bila malena, skromna pravoslavna crkva u predromaničkom stilu, neobična izgleda – izgrađena rukama primorskih majstora. Zatim je dobila dva zvonika, svaki visok 25 m. (Nakon dolaska Turaka jedan će biti srušen, a drugi pretvoren u minaret. Džamija je postojala sve do 1922. godine, kada je crkva vraćena Srpskoj pravoslavnoj zajednici.) Ipak, na portalu crkve i danas postoji ćirilični natpis s posvetom kneza Miroslava. Unutar hrama, među ostalim ulomcima fresaka, sačuvana je freska kneza Miroslava u dostojanstvenoj pozi dobrotvora: s malenim naslikanim darom u ruci. Freske su naslikali izvrsni freskari početkom 14. stoljeća.

Za kulturnu baštinu Bijeloga Polja, a ne samo ovoga grada, od iznimne je važnosti to što je u crkvi sv. Petra i Pavla u 12. stoljeću, po zapovijedi kneza Miroslava, vlastoručno napisano poznato Miroslavljevo evanđelje. To je potpuno sačuvana rukopisna knjiga srpske redakcije staroslavenskoga jezika (nedostaje joj samo jedan list, koji se danas nalazi u Rusiji), s oko 300 likovnih inicijalnih minijatura, precizno ukrašenih bojama. Miroslavljevo evanđelje toliko je važno da ga tijekom rijetkih izložaba nadzire profesionalni čuvar. Stoljećima je čuvano u jedinom srpskom manastiru na Atosu (Sveta Gora, Grčka). Danas se kao nacionalno blago čuva u Narodnom muzeju u Beogradu. Tijekom vremena izrađene su skupocjene, posve istovjetne (!) kopije, od kojih je jedna u vlasništvu riznice manastira Savina u Herceg Novom… Da nije bilo poniznoga potpisa kojim je prepisivač, grešni Grigorije Dijak, molio da ga se spomene pred Bogom, ne bismo čak ni znali ime autora ovoga izvanrednog umjetničkog djela.

Crkva sv. Petra i Pavla nalazi se odmah uz glavnu cestu kojom mnogi domaći turisti putuju od Beograda preko Podgorice prema moru. Crkva sv. Nikole, dio bjelopoljskoga kompleksa manastira Nikoljac, dovršena je 1560. godine. To je najveća pravoslavna crkva podignuta tijekom turske vladavine. Ima oblik bazilike s tri odvojena dijela i osmerokutnom kupolom. Unutrašnjost crkve oslikana je freskama u 16. stoljeću. Prizori su iz života sv. Ivana Krstitelja, Krista Spasitelja i sv. Nikole. Suvremenom promatraču najupečatljivije su freske desno od ulaza, s prizorima paklenih muka. Rezbareni ikonostas majstora Radula veličanstveno je umjetničko djelo, s ikonama iz života sv. Nikole. Sve do oslobođenja od Turaka (1912.) Bijelo Polje imalo je grad izgrađen u orijentalnom stilu, s kaldrmom i konačištima – mjestima za odmor karavana. Slika nekadašnjega turskoga pokrajinskoga grada drastično se promijenila nakon Drugoga svjetskog rata. Uspostavom socijalističke Jugoslavije i dolaskom industrije u ovaj kraj, prije svega strojarske, drvne i vunarske, probudila se nada u bolju budućnost. Pedeset godina poslije Bijelo Polje i dalje se trudi prehraniti svoje stanovnike, s naglaskom na industriju, turizam i poljoprivredu. Grad je nedavno dobio sveučilište, što i priliči središtu Donjega Polimlja. Od brojnih kulturnih događanja valja spomenuti ona poznatija: Ratkovićeve večeri poezije i Festival dramskih amatera Crne Gore. U Bijelom Polju nalazi se Dom Rista Ratkovića, pjesnika, te Zavičajni muzej s izložbom u staroj zgradi Gimnazije (iz 1905.).