Malo mjesta na Balkanu može se mjeriti s neukrotivom veličanstvenošću Žabljaka i Nacionalnog parka Durmitor. Smješten na 1.456 metara nadmorske visine, Žabljak nosi titulu najvišega grada na Balkanu — malenoga naselja s otprilike 2.000 stanovnika koje služi kao ulaz u jedan od posljednjih uistinu divljih planinskih krajolika u Europi. Vapnenački vrhovi paraju obzor, ledenjačka jezera svjetlucaju u nevjerojatno dubokim nijansama plave i zelene, a rijeka Tara usjekla je kanjon toliko dubok da se mjeri i s velikim kanjonom Colorada.
Bilo da dolazite zbog skijanja zimi, planinarenja ljeti, ili jednostavno da udahnete zrak koji se doima netaknutim ni jednim gradom, Žabljak u Crnoj Gori pruža doživljaj koji ostaje s vama dugo nakon odlaska. Ovaj vodič obuhvaća sve što vam je potrebno za planiranje putovanja — od staza i raftinga do toga gdje pojesti obilnu planinsku hranu i gdje prilijeći nakon dana provedenoga iznad oblaka.
Sadržaj
- O Žabljaku
- Nacionalni park Durmitor
- Crno jezero (Crno Jezero)
- Planinarske staze
- Kanjon rijeke Tare
- Skijanje na Žabljaku
- Ostale aktivnosti
- Gdje jesti
- Gdje odsjesti
- Jednodnevni izleti iz Žabljaka
- Kako doći
- Praktični savjeti
O Žabljaku
Žabljak nije mjesto koje vas pri prvom dolasku zadivi veličinom ili spektaklom. To je zbijen planinski gradić — skupina hotela, restorana i drvenih kuća okupljenih na visokoj zaravni u sjeverozapadnoj Crnoj Gori. No ono što mu nedostaje u urbanoj veličanstvenosti, nadoknađuje okolišem. U svakom se smjeru nazubljeni vapnenački zubi durmitorskoga masiva uzdižu iznad tamnih smrekovih i borovih šuma.
Na 1.456 metara Žabljak je službeno najviši grad na Balkanu. Ta nadmorska visina oblikuje sve — klimu, kulturu, hranu i ritam svakodnevnoga života. Zime su duge i hladne, s obilnim snijegom koji prekriva zaravan od studenoga do travnja. Ljeta su ugodno svježa čak i kad se crnogorska obala kuha na 35 stupnjeva. To čini Žabljak istinskim cjelogodišnjim odredištem, čime se može pohvaliti malo planinskih gradića u regiji.
Stalno stanovništvo kreće se oko 2.000, premda brojke nabujaju tijekom ljetne planinarske sezone i zimskih skijaških mjeseci. Ovdje nećete pronaći luksuzne ljetovališne komplekse ni međunarodne lance. Ono što ćete pronaći jest autentično planinsko gostoprimstvo, izdašne porcije janjetine i palente te ritam života koji vas potiče da usporite.
Stoljećima je visoka zaravan služila kao ljetni pašnjak za polunomadske stočarske zajednice sjeverne Crne Gore. Pastiri bi svakoga proljeća gonili stada iz riječnih dolina te tople mjesece provodili u privremenim naseljima zvanim katuni, tradiciji koja je oblikovala karakter i identitet ovoga kraja. Sâm je gradić svoj suvremeni oblik počeo poprimati tek u 20. stoljeću, rastući kao regionalno središte i, naposljetku, kao polazište za istraživanje Durmitora. Danas funkcionira gotovo isključivo kao ulaz u nacionalni park, čija granica leži tek nekoliko minuta hoda od središta.
Nacionalni park Durmitor
Nacionalni park Durmitor jedno je od onih rijetkih mjesta gdje se superlativi doimaju zasluženima. Proglašen UNESCO-ovom svjetskom baštinom 1980. godine, park obuhvaća otprilike 390 četvornih kilometara visokoplaninskoga terena. Unutar toga područja: 48 vrhova viših od 2.000 metara, 18 ledenjačkih jezera lokalno poznatih kao "gorske oči", guste prašume, alpski travnjaci i najdublji riječni kanjon u Europi.
Geologija je pretežno vapnenačka i dolomitna, oblikovana ledenjačkim i krškim procesima u krajolik dramatičnih kontrasta — okomite litice i blago valovite pašnjake, duboke vrtače i prostrane zaravni, skrivene špilje i otvorene grebene. Park leži na razmeđu mediteranske i kontinentalne klimatske zone, što stvara izvanrednu bioraznolikost. Ovdje je zabilježeno više od 1.300 biljnih vrsta, uključujući nekoliko endema Dinarida.
Životinjski svijet uključuje smeđe medvjede, vukove, divokoze, divlje svinje i orlove. Divokoze se često uočavaju na višim grebenima, a suri orlovi s upečatljivom redovitošću kruže iznad rubova kanjona. Sastojine starih crnih borova na višim nadmorskim visinama među ekološki su najznačajnijim šumama južne Europe.
Ulaznica za park skromna je i namijenjena održavanju staza, ophodnjama čuvara i zaštiti prirode. Morat ćete je platiti za pristup Crnom jezeru i većini glavnih polazišta staza, a karte se mogu nabaviti na ulaznim kućicama u blizini Žabljaka.
Crno jezero (Crno Jezero)
Ako Durmitor ima jednu prepoznatljivu sliku, to je Crno jezero. Smješteno u ledenjačkoj kotlini otprilike 25 minuta hoda od središta Žabljaka, Crno jezero najveće je i najposjećenije od 18 ledenjačkih jezera u parku. Ime potječe od tamnoga izgleda vode, koja zrcali gustu četinjastu šumu i golemu masu vrha Međed (2.287 m) koji se uzdiže izravno iza njega.
Jezero su zapravo dva povezana vodena tijela — Veliko jezero i Malo jezero — spojena uskim tjesnacem koji u kasno ljeto može presušiti. Zajedno se protežu oko 1.200 metara, s dubinama koje dosežu 49 metara.
Dobro održavana pješačka staza duga otprilike 3,5 kilometra obilazi cijelo jezero. Put je uglavnom ravan i prikladan za sve razine kondicije, uključujući obitelji s djecom. Za ležeran obilazak računajte oko sat vremena, više ako se često zaustavljate radi fotografiranja — a hoćete, jer odraz Međeda u mirnoj jutarnjoj vodi upravo je ono zbog čega shvaćate zašto ljudi nose fotoaparate.
Najbolje je vrijeme za posjet Crnom jezeru rano jutro, prije nego što stignu turističke skupine i dok je površina vode još staklasto mirna. Tijekom ljetnih mjeseci mještani i posjetitelji plivaju u jezeru, premda se temperatura vode rijetko penje iznad onoga što bih velikodušno opisao kao osvježavajuće. U blizini ulaza na jezero nalazi se mali kafić za kavu ili hladno piće, no preporučujem da ponesete vlastitu vodu i grickalice za piknik na obali.
Zimi se Crno jezero potpuno zaledi, a okolne staze postaju rute za skijaško trčanje i hodanje krpljama. Krajolik se posve preobrazi — ono što je bilo zeleno i zrcalno postaje bijelo i tiho, uz jedini zvuk snijega pod čizmama.
Planinarske staze
Durmitor je iznad svega planinarska planina. Park nudi staze od blagih šetnji uz jezero do zahtjevnih cjelodnevnih uspona na vrhove preko izloženih vapnenačkih grebena.
Bobotov kuk (2.522 m) — najviši vrh
Kruna Durmitora. Računajte na 6 do 8 sati u oba smjera od polazišta na prijevoju Sedlo, dostupnoga automobilom ili taksijem iz Žabljaka. Staza se uspinje kroz alpske travnjake prije ulaska u ogoljeli krški vapnenac. Završni pristup uključuje lagano penjanje rukama — bez tehničke opreme, no čvrste čizme i hrabrost za umjerenu izloženost neophodni su. S vrha za vedra dana možete vidjeti cijeli durmitorski masiv, sve do kanjona Tare, a ponekad čak i do Jadrana.
Težina: naporno. Udaljenost: ~12 km u oba smjera. Visinska razlika: ~1.100 m. Najbolje vrijeme: od kraja lipnja do rujna.
Ledena pećina (Ledena Pecina)
Pećina na otprilike 2.040 metara koja sadrži trajne ledene formacije tijekom cijele godine. Uspon od prijevoja Sedlo traje oko 2 sata u svakom smjeru, umjereno zahtjevno. Unutra ćete naći ledene stalagmite i stalaktite čak i usred ljeta. Ponesite čeonu svjetiljku i tople slojeve odjeće.
Težina: umjereno. Udaljenost: ~8 km u oba smjera. Visinska razlika: ~500 m.
Staza do Škrčkih jezera
Prekrasan uspon srednje zahtjevnosti do jednoga od udaljenijih durmitorskih ledenjačkih jezera, smještenoga u dramatičnom cirku okruženom visokim liticama. Staza prolazi kroz travnjake prekrivene divljim cvijećem u lipnju i srpnju — tiša alternativa Crnom jezeru sa snažnijim osjećajem osame u divljini.
Težina: umjereno. Udaljenost: ~10 km u oba smjera. Visinska razlika: ~600 m.
Zminje jezero i Jablan jezero
Dva manja ledenjačka jezera koja čine izvrsne poludnevne uspone iz Žabljaka. Zminje jezero (Zmijsko jezero) mirno je mjesto okruženo šumom, dok Jablan jezero nudi otvorene poglede na livade s durmitorskim vrhovima u pozadini. Oba su dostupna dobro označenim stazama u blizini grada ili ulaza na Crno jezero.
Težina: lako do umjereno. Udaljenost: 4 – 8 km u oba smjera. Visinska razlika: od minimalne do umjerene.
Savjeti za planinarenje
- Oznake na stazama: uglavnom dobro označene crveno-bijelim markacijama. Bez obzira na to, ponesite topografsku kartu — mobilni signal nepouzdan je na mnogim rutama.
- Vrijeme: planinsko se vrijeme naglo mijenja. Grmljavinske oluje razvijaju se unutar sat vremena u ljetna poslijepodneva. Uvijek nosite vodonepropusni i topli srednji sloj odjeće.
- Voda: za duže uspone ponesite najmanje 2 litre po osobi.
- Obuća: čvrste planinarske čizme s potporom za gležanj neophodne su izvan kruga oko Crnoga jezera.
- Krenite rano: za uspone na vrhove ciljajte na prvo svjetlo kako biste pretekli poslijepodnevne oluje.
Kanjon rijeke Tare
Kanjon rijeke Tare najdublji je u Europi. Na svojoj najdramatičnijoj točki stijene se obrušavaju 1.300 metara od ruba do rijeke, što ga čini drugim najdubljim kanjonom na svijetu, odmah iza velikoga kanjona Colorada. Kanjon se proteže 82 kilometra, a rijeka Tara teče kristalno bistra — toliko čista da je pitka iz izvora u svojim gornjim tokovima.
Most Đurđevića Tara
Najpristupačnije vidikovac jest most Đurđevića Tara, elegantan betonski luk dovršen 1940. godine. Uzdižući se 172 metra iznad rijeke, most premošćuje 365 metara i nudi vrtoglave poglede u zelene dubine kanjona. Jedna je od najfotografiranijih znamenitosti Crne Gore.
Most je oko 25 kilometara sjeverno od Žabljaka, 30 minuta vožnje. Parkiralište, kafići i suvenirnice nalaze se na oba kraja. Spuštanje na žičnici prevozi ljude preko kanjona na sajli — istovremeno zastrašujuće i uzbudljivo.
Rafting na Tari
Rafting na divljim vodama Tare jedna je od prepoznatljivih pustolovnih aktivnosti Crne Gore. Najpopularnija ruta obuhvaća otprilike 18 kilometara kroz brzace III. do IV. kategorije — dovoljno uzbudljive za adrenalin, a savladive za početnike uz dobra vodiča.
Sezona traje od svibnja do listopada. Najviši vodostaj i najintenzivniji brzaci dolaze u svibnju i lipnju; kasno ljeto mirnije je i bolje za obitelji. Većina tura kreće iz Šćepan Polja na bosanskoj granici, a uključuje prijevoz, opremu, vodiča i ručak uz rijeku s roštiljanim mesom i lokalnim vinom — jer ovo je Crna Gora i nijedna aktivnost na otvorenom nije potpuna bez pristojnoga obroka.
Cjelodnevni izlet zauzima 3 do 4 sata na vodi uz vrijeme putovanja. Očekujte da ćete se smočiti, mnogo nasmijati i vidjeti kanjon iz perspektive koju nijedna cesta ni most ne mogu pružiti.
Skijanje na Žabljaku
Žabljak možda nema dorađenu infrastrukturu Alpa, i upravo je to dio njegova šarma. Skijanje je ovdje pristupačno, bez gužve i smješteno uz dramatičan planinski krajolik.
Skijaški centar Savin kuk
Glavno skijaško područje nalazi se nekoliko kilometara od grada. Staze se protežu od 1.400 do 2.310 metara, nudeći oko 900 metara visinske razlike na stazama za početnike do naprednih skijaša. Infrastruktura se postupno poboljšava nadogradnjom žičara i mogućnosti umjetnoga osnježivanja. Ski-karte djelić su alpskih cijena, a izostanak gužvi znači skijanje stazu za stazom bez čekanja u redu.
Staze Javorovača
Manja alternativa, osobito prikladna za početnike i obitelji. Teren je blaži, atmosfera opuštena, a poduka u skijaškoj školi dostupna je za djecu i odrasle.
Sezona i uvjeti
Sezona traje od prosinca do ožujka, s najboljim snijegom u siječnju i veljači. U usporedbi sa zapadnoeuropskim ljetovalištima, Žabljak je sirov i autentičan — ne očekujte uređene staze ni gurmanske planinske restorane. Očekujte ljubazne mještane, prazne staze, zadivljujuće poglede i zadovoljstvo skijanja na uistinu neotkrivenom mjestu.
Ostale aktivnosti
Durmitorski teren omogućuje mnogo više od planinarenja i skijanja. Infrastruktura pustolovnoga turizma oko Žabljaka neprestano raste.
Brdski biciklizam: izvrstan teren od blagih makadamskih ruta uz zaravan do zahtjevnih jednotragih staza kroz šume. Iznajmljivači u Žabljaku nude bicikle i daju savjete o rutama.
Penjanje po stijenama: vapnenački zidovi i hridi svih težina, sa sportskim penjačkim smjerovima na nekoliko lokacija u blizini Žabljaka. Scena se još razvija, što znači da ćete vjerojatno stijenu imati samo za sebe.
Kanjoning: nekoliko kanjona nudi spuštanje užetom, plivanje i skakanje kroz uske klance, najbolje uz dogovor s lokalnim pustolovnim operaterima.
Paragliding: tandemski letovi polijeću sa skijaških staza ljeti, nudeći zračnu perspektivu durmitorskoga masiva.
Penjanje po ledu: zimi smrznuti slapovi privlače ledne penjače. Nišni, ali vrhunski uvjeti za one s vještinom i opremom.
Ribolov: nekoliko ledenjačkih jezera i potoka obiluje pastrvom i drugim slatkovodnim vrstama. Dozvole su potrebne i dostupne na licu mjesta.
Jeep safari: ture u zaleđe dosežu udaljene vidikovce i sela do kojih je inače teško doći — izvrstan način da prijeđete teren s lokalnim vodičima.
Gdje jesti
Gastronomska scena Žabljaka planinska je kuhinja u svom najiskrenijem obliku. Nije mjesto za kulinarsko eksperimentiranje, već za izdašne porcije obilne, okrepljujuće hrane koja vas okrijepi nakon dana na stazama.
Osnova je kačamak — gusto, bogato jelo od kukuruznoga brašna, krumpira i sira, miješano dok ne postane zbijeno i gotovo rastopljeno, posluženo vruće s jezerom otopljenoga kajmaka (kremastoga mliječnog proizvoda između skorupa i krem-sira) u sredini. To je kvintesencijalna planinska hrana: teška, zasitna i savršena nakon sati provedenih na hladnoći. Njegov bliski srodnik cicvara umjesto kukuruznoga koristi pšenično brašno, s nešto drugačijom teksturom, ali jednako duševno okrepljujućim učinkom.
Janjetina je prestižni izvor proteina. Janjetina pečena ispod sača (kupolastoga metalnog poklopca prekrivenog užarenim ugljenom) daje meso izvanredne mekoće. Pojavljuje se na gotovo svakom jelovniku, često kao specijalitet koji zahtijeva prethodnu narudžbu. Janjad pase durmitorske planinske pašnjake i razliku možete okusiti.
Lokalni sirevi zaslužuju posebnu pozornost — od svježih, mekih vrsta do odležanih, oštrih kolutova. Kajmak se pojavljuje uz gotovo sve i vrijedi ga kušati na svježem kruhu kao jednostavnu zalogaju.
Lupo d'Argento možda je najdorađenija opcija, balansirajući tradicionalna jela s međunarodnim primjesama u toplom, privlačnom okruženju. Stari Orah lokalni je miljenik za rustikalnu tradicionalnu kuhinju s izdašnim porcijama po poštenim cijenama — mjesto gdje uz kavu može stići i besplatna rakija.
Pripazite na male proizvođače koji prodaju sir, med i suhomesnate proizvode iz svojih domova ili s cestovnih štandova. Ti proizvodi predstavljaju autentičan okus Durmitora.
Gdje odsjesti
Smještaj se kreće od jednostavnih pansiona do ugodnih hotela srednje razine i atmosferičnih planinskih lovačkih domova. Gradić je dovoljno zbijen da je većina opcija na pješačkoj udaljenosti od restorana, trgovina i staze do Crnoga jezera.
Hoteli u središtu grada kreću se od povoljnih do gornje srednje razine, nudeći čiste sobe s pogledom na planine, vlastite restorane i osoblje koje organizira aktivnosti i prijevoz. Provjerite ima li dovoljno grijanja — noći na 1.456 metara mogu biti iznenađujuće hladne čak i ljeti.
Planinski domovi i etnosela na rubovima nude atmosferičniji doživljaj: tradicionalnu drvenu arhitekturu, hranu iz lokalnih izvora i dublju povezanost s planinskim okolišem. Etnosela čuvaju tradicionalne kamene i drvene građevine s teškim krovovima od škriljevca, nudeći doživljaj ukorijenjen u krajoliku i kulturi.
Kampiranje je moguće u blizini Crnoga jezera i na nekoliko drugih lokacija. Infrastruktura je osnovna prema zapadnoeuropskim mjerilima, ali su okruženja spektakularna. Divlje kampiranje u parku službeno je ograničeno.
U vrhuncu ljeta (srpanj – kolovoz) i skijaške sezone (siječanj – veljača) najbolji se smještaj brzo popuni — rezervirajte mnogo unaprijed. Izvan vršnih razdoblja cijene padaju, a fleksibilnost se znatno povećava.
Jednodnevni izleti iz Žabljaka
Vidikovac na mostu Tara
Ako niste posjetili most Đurđevića Tara u sklopu rafting-izleta, zaslužuje samostalan posjet. Vožnja od 30 minuta prati slikovitu planinsku cestu. Stignite rano ili kasno za najbolje svjetlo i najmanje ljudi.
Pivsko jezero i Plužine
Otprilike sat vremena vožnje na zapad, Pivsko jezero umjetna je akumulacija koja je postala odredište samo po sebi zahvaljujući svojoj nadrealnoj tirkiznoj boji. Jezero, nastalo branom Mratinje na rijeci Pivi, smješteno je u dramatičnom kanjonskom okruženju sa strmim zidovima koji se obrušavaju u nevjerojatno obojenu vodu. Gradić Plužine na njegovoj obali nudi izlete brodom, kajakarenje i kupanje. Sâma vožnja, vijugajući kroz planinske prijevoje i uz rub kanjona, spektakularna je i sama po sebi vrijedna puta. Obližnji manastir Piva, srpska pravoslavna građevina iz 16. stoljeća koja je mukotrpno premještena kamen po kamen na više tlo prije nastanka jezera, čuva izvanredne freske i svakako vrijedi zastati.
Nacionalni park Biogradska gora
Otprilike dva sata istočno preko Mojkovca, Biogradska gora štiti jednu od posljednjih prašuma u Europi. Središte joj je Biogradsko jezero, okruženo drevnim bukvama, javorima i brijestovima — nekima starijima od 500 godina. Atmosfera je posve drugačija od Durmitora: prisna, zatvorena i gotovo iskonska.
Šćepan Polje
Polazište za većinu rafting-izleta na Tari, na ušću rijeka Tare i Pive na bosanskoj granici. Čak i bez raftinga, vožnja prolazi kroz dramatičan krajolik, a smještaj sela uz rijeku vrijedi puta.
Kako doći
Dolazak do Žabljaka zahtijeva određen napor, ali je putovanje dio doživljaja. Nema željezničke veze ni obližnje zračne luke — cestovni je prijevoz jedina opcija, a svaka ruta prolazi kroz izvanredan krajolik.
Iz Podgorice
Najčešći pristup: otprilike 2,5 sata glavnom cestom kroz Nikšić. Cesta se uspinje iz nizine, prolazi kroz Nikšić (dobro mjesto za gorivo i namirnice) i vijuga prema planinama uz sve dojmljivije poglede.
S obale
Iz Budve, Kotora ili s obale računajte na 3 do 4 sata. Najizravnija ruta vodi preko Podgorice i Nikšića. Slikovitija alternativa kreće na sjever kroz Cetinje i gore kroz planine — sporija, ali nagradnija za putnike.
Slikovita ruta preko Mojkovca
Pri dolasku s istoka ili iz Srbije ova ruta prolazi kroz dolinu rijeke Tare s pogledima na kanjon i most. Nešto duža, ali vrijedna razmatranja ako vam se ne žuri.
Autobusne veze
Redovne linije povezuju Žabljak s Podgoricom, Nikšićem i drugim gradovima. Pouzdane ako ne i luksuzne, uz dodatne ljetne linije. Autobusni je kolodvor smješten u središtu.
Savjeti za vožnju
Planinske ceste prema Žabljaku dobro su asfaltirane, ali vijugave, sa strmim usponima i oštrim zavojima. Zimi mogu biti potrebni lanci za snijeg ili zimske gume — uvjeti se mogu naglo promijeniti, a viši prijevoji mogu postati opasni nakon snježnih oborina. Vozite oprezno, ostavite si dovoljno vremena i odolite napasti da se divite pogledima dok svladavate serpentine.
Praktični savjeti
Vrijeme i što ponijeti
Nadmorska visina mijenja sve. Kad je na obali 30 stupnjeva, na Žabljaku može biti 15 do 20. Čak i u srpnju i kolovozu večeri zahtijevaju flis, a kiša stiže bez upozorenja.
Za planinarenje ponesite slojeve: bazni sloj koji odvodi vlagu, izolacijski srednji sloj, vodonepropusnu vanjsku ljusku. Krema za sunčanje i šešir neophodni su na visini gdje je UV-zračenje jače od očekivanoga. Zimi ponesite ozbiljnu opremu za hladno vrijeme — temperature redovito padaju ispod minus 15, a hladnoća vjetra na izloženim grebenima ekstremna je.
Što treba znati o nadmorskoj visini
Na 1.456 metara Žabljak većini ljudi neće izazvati visinsku bolest. No pri planinarenju iznad 2.000 metara možda ćete primijetiti rjeđi zrak pri strmim usponima. Ostanite hidrirani i ne forsirajte tempo.
Najbolje vrijeme za posjet
Za planinarenje: od lipnja do rujna. Snijeg s većine staza nestaje do sredine lipnja, divlje cvijeće vrhunac dostiže krajem lipnja i u srpnju.
Za skijanje: siječanj i veljača za najpouzdaniji snijeg. Prosinac i ožujak također mogu biti dobri.
Za manje gužve: kraj svibnja, početak lipnja, rujan i listopad nude prekrasne uvjete uz znatno manje posjetitelja.
Ulaznica za park
Skromnih nekoliko eura po osobi, naplaćuje se na glavnim ulaznim točkama. Sačuvajte račun — može biti provjeren na raznim mjestima.
Gorska služba spašavanja
U hitnim slučajevima nazovite 112. Mobilna je pokrivenost mjestimična u mnogim dijelovima parka. Obavijestite svoj smještaj o planiranim rutama i očekivanom vremenu povratka za duže uspone. Nosite zviždaljku i osnovni komplet prve pomoći.
Novac i namirnice
Bankomati i mali supermarketi dostupni su na Žabljaku; za širi izbor kupujte u Nikšiću usput. Većina restorana i hotela prihvaća kartice, no nosite gotovinu za ulaznice u park, male pansione i neformalne kupnje.
Završne misli
Žabljak i Nacionalni park Durmitor predstavljaju nešto sve rjeđe u europskim putovanjima: uistinu netaknutu planinsku divljinu koja ostaje pristupačna, povoljna i duboko nagradna. Bilo da dolazite osvojiti Bobotov kuk, raftati Tarom, skijati na nezakrčenim stazama Savina kuka ili jednostavno sjediti uz Crno jezero i promatrati kako se odrazi mijenjaju sa svjetlom, susrećete se s jednim od najljepših i najmanje poznatih kutaka kontinenta.
Ovdašnje planine imaju način da stvari stave u perspektivu. Vrhovima nije stalo do vaših rokova. Rijeka i dalje usijeca kanjon, gledali vi to ili ne. A kačamak će biti poslužen vruć, izdašan i bez pretenzija, posve onako kako se poslužuje već naraštajima.
Dođite na Žabljak. Ponesite dobre čizme, tople slojeve odjeće i apetit. Za ostalo će se pobrinuti planine.
