Prčanj

Prčanj se prostire duž zapadne obale zaliva kao duga vrpca od kamena, a njegova raskoš je nasljeđe pomorskih kapetana i brodovlasnika koji su nekada zapovijedali jednom od najvažnijih trgovačkih flota na Jadranu. Njihovo bogatstvo izgradilo je elegantne palate i plemićke kuće koje i danas krase obalu, dajući mjestu pečat izblijedjele pomorske aristokratije. Kruna svega je Bogorodicin Hram (Crkva Rođenja Bogorodice), za koju se uveliko smatra da je najveća crkva u Bokokotorskom zalivu i među najveličanstvenijima na jadranskoj obali. Građen od svijetlog korčulanskog kamena tokom više od jednog vijeka, prema projektu mletačkog arhitekte Bernardina Makarucija, njegova monumentalna barokna fasada uzdiže se iznad širokog stepeništa koje se penje nekih 25 metara od ruba vode. Unutra zbirka slika i skulptura nagrađuje uspon, sa djelima koja se pripisuju mletačkim majstorima. Prčanj je mirno, stambeno mjesto, a ne turističko ljetovalište, i upravo je u tome njegova draž. Slikovita obalna šetnica proteže se cijelom dužinom mjesta, savršena za nesputanu šetnju uz poglede preko vode prema Perastu i dvama ostrvcima u zalivu. Kupanje je sa stijena, ljestava i malih molova, a ne sa pješčanih plaža, dok je voda divno bistra. Nekolicina porodičnih konoba služi svježu ribu, lignje sa žara i domaće vino Vranac na terasama gotovo u nivou mora. Mjesto se nalazi na kratkoj vožnji od desetak minuta sjeverozapadno od kotorskog Starog grada, i oko dvadeset minuta od aerodroma Tivat, što ga čini lakom, a opet mirnom bazom. Odgovara putnicima koje privlači baština, tišina i autentični bokeški život, koji rado večeraju u domaćim konobama i posmatraju kako zaliv mijenja boju tokom dana, umjesto da jure za noćnim životom ili gužvama.