Kostanjica je malo primorsko mjesto u Boki Kotorskoj (Crna Gora), udaljeno oko 15 kilometara od Herceg Novog, odnosno oko 30 od Kotora. Prema Risnu i Kotoru (vidi Risan, Perast, Kotor) ima samo jednog neposrednog susjeda - Morinj (vidi to). Drugog susjeda nema, jer se između Kostanjice i najbližeg Kamenara nalazi Veriški prolaz, gdje linija Zaljeva skreće za oko 90 stepeni, i taj dio nije naseljen. Kostanjica je dobila ime po kestenu, odnosno po pitomom kestenu (Castanea sativa), jer se šume ovog plemenitog voćnog stabla prostiru iznad naselja - od obale do brda Jeremija (na čijem se vrhu nalazi mala pravoslavna crkva sv. Jeremije), te do podnožja dominantne planine Snježnice iznad Morinja. Naravno, kesten nije jedina kultura, tu su i masline, ali jedna druga botanička zanimljivost vezana je za kostanjički kesten: zbog specifičnog sastava tla, kesten ovdje raste na najmanjoj nadmorskoj visini u Evropi! Istina, na ovu tvrdnju mogu se požaliti stanovnici Stoliva (i to s pravom!), jer se stablo kestena nalazi i tamo pored obale. Da nisu razdvojeni samo 330 metara Veriškog prolaza, Kostanjica i Stoliv bili bi susjedi - pogotovo jer se nalaze na istoj razini, kao da su povučeni po lenjiru. Pomirljiva razlika je ova: Stoliv je poznat po kameliji (Camellia japonica), koja tamo posebno bujno cvjeta jer je tlo iz kestenove šume pogodno za njen razvoj, ali mjesto se zove Stoliv (vidi to) i poznatije je po maslinama i kamelijama nego Kostanjica, mada je i ova potonja poznata po maslinama i po uzgoju kamelija na isti način! Zvuči komplicirano (u borbi za turistički brend), ali je zapravo jednostavno: Stoliv ima kamelije, Kostanjica ima kestenje. Spor je riješen! Kada neko želi nekoga da ismijava u Zaljevu, pokazuje mu rogove: ispruženi kažiprst i mali prst. Tako stanovnici Stoliva pokazuju svojim susjedima preko vode iz Kostanjice. "Mi imamo Festival kamelije, a vi? Šta vi imate!?" Kostanjica nema festival u čast kestena. U redu, dobit će ga u godinama koje dolaze, negdje u novembru, kada kesteni sazrijevaju, želimo da vjerujemo. Do tada, ostaje informacija da u novembru neke kostanjičke porodice prave starodavnu kotunjadu, kolač od kestena. Nudit će ga i oni restorani koji nose brend Bokeška kužina. Ono što niko nikada nije naglasio, i ono što informaciju sa www.montenegro.com čini ekskluzivnom, jeste da je Kostanjica apsolutno najmirisnije mjesto u cijeloj Crnoj Gori! Kako? Zar nije možda neka rijetka, manje poznata mirisna biljka ta koja raste u Kostanjici? Jer ako bi takva biljka uspijevala, zar Kostanjica ne bi isparavala mirise neprekidno, a ne povremeno? Odgovor se nalazi samo nekoliko metara od glavnog puta, u središtu Kostanjice, i predstavljen je u jedinoj primorskoj destileriji mediteranskih aromatičnih biljaka! Čak i kada prođeš pored destilerije u vansezonskim mjesecima, kada su prozori na autu zatvoreni, ventilacijski sistem ipak propušta nešto od esencije tekućeg lovora, smilja i nevena. Zaista je vrijedno provesti ljeto na mjestu gdje jedna od današnjih skupih usluga - aromaterapija - nije dodatno naplaćena!

Kostanjica je dodatno ukrašena brojnim malim pješčanim plažama. Tamo gdje obala ne dozvoljava plaže, izgrađeni su kameni pontoni, neki sa svjetionicima, neki bez, neki u privatnom vlasništvu, neki ne. Ponekad stanovnici grade mandraće, zidane građevine za čamce, u čijem se tlu (opet na čuđenje!) zna razvijati neka školjka (veoma rijetka boko-kotorska srčana školjka, Cardium edule) koja čak ni ne bi postojala da nije bilo tih kamenih uvala unutar zaljeva - mandraća za čamce. U Kostanjici i dalje postoje terasaste zaravni između mora i obalnog puta gdje se kamperi mogu odmoriti. Gosti koji žele osamu trebali bi svakako birati nenaseljeni potez prema Verigama. Ta mjesta osame nisu lako dostupna; veoma strmi putevi često vode od glavnog puta do tek manjeg dijela obale. Jedina smetnja na tim mjestima može doći samo s morske strane, što ne smeta većini zaljubljenih parova. Ljeto je. To je moguće. Nije neuobičajeno da kada zaljubljeni žele napraviti pauzu kako bi vidjeli šta se još nalazi oko njih osim njih samih, ako koriste maske, često primijete ribarske mreže, žičane ribarske zamke postavljene u moru. Bacaju ih s obalnog puta noću neki lokalci. Etika nalaže da turisti samo gledaju vrste riba uhvaćene u zamci (kao tokom neke vrste besplatne izložbe), a da je nikada ne otvaraju! S maskom iznad vode, svi mogu uživati u pogledu od Kostanjice na Risan preko vode, na Perast, i na izuzetno privlačna dva ostrva kod Perasta - vještačko Gospa od Škrpjela i prirodno ostrvo Sveti Đorđe. Sezonska idila Kostanjice oduvijek je bilo ribarstvo. I pomorstvo. Razgovarajte o ovim temama s gostoljubivim domaćinima. Kao što je prst uronjen u more povezan s cijelim svijetom, tako je i ova priča povezana s plavom i bijelom bojom. Pitajte o pomorcima, poznatim Milinovićima. Povežite se dok ste u Kostanjici!