Njeguši, Po drugi put

S prvim zracima zore, vaši reporteri uputili su se prema svojoj omiljenoj meti - Njeguši po drugi put! Nakon uobičajenog i dosadnog čekanja na trajektu, konačno smo stigli na kopno u Lepetanima.

S prvim zracima zore, vaši reporteri krenuli su prema svojoj omiljenoj meti - Njegušima po drugi put! Nakon uobičajenog i dosadnog čekanja na pristaništu, konačno smo stigli na kopno u Lepetanima.

Propisno vezani i pažljivo poštujući uputstva o ograničenju brzine, nastavili smo naš put. A usput, šta da vam kažem, svega i svačega! Prvo je bio Tivat u svojoj zasljepljujućoj slavi

(čak i oni koji ga dugo nisu vidjeli sigurno ne bi imali problema da ga prepoznaju) gdje se apsolutno ništa nije promijenilo (barem otkad se vaši reporteri sjećaju). Zatim Aerodrom,

Tunel, Grbalj i konačno ponos naše obale, još uvijek očuvani lijepi JAZ.

Zaustavili smo se prije vrha, na samoj krivini, i divili se ovoj lijepoj plaži na kojoj je, uprkos poznom datumu, još uvijek bilo puno kupača. Sljedeća je bila Budva

sa svim svojim ljepotama, posebnostima

i sigurno najzamršenijim saobraćajem na svijetu u posljednje vrijeme. I tako slika za slikom, ljepota za ljepotom,

scena za scenom, "pogled puca na sve strane" kako bi rekao jedan od vaših reportera.

Počeli smo da se penjemo prema prijestonici, ali smo se malo-pomalo zaustavljali da se barem povremeno divimo ljepoti naše jedinstvene domovine.

U jednom trenutku putnici su viknuli stop! Nekako, uspjeh izvođenja tog komplikovanog manevra bio je na rubu neuspjeha kada: Blokada na Govejdi!

Na sreću, zahvaljujući nevjerovatnoj obučenosti bake, blokada je brzo uklonjena i nastavili smo dalje. Zaustavili smo se na nekoliko minuta u Braićima i ponovo dugo gledali obalu i stari grad, teška srca,

a zatim smo nastavili naš put. Konačno smo stigli na Cetinje, i kao i uvijek, svjež zrak nas je odmah obavio onom neopisivom smirenošću i sporošću koja se osjeti u ovom gradu.

Zabavili smo se, otišli na bilijar, u muzej, u manastir i konačno smo otišli kod Vladike! Iako neočekivano, odlučili smo da ga posjetimo i imali smo sreće, sreli smo ga baš na ulazu u kuću.

Sjeli smo i vodili lijep razgovor s Vladikom, koji je poručio svim Crnogorcima, posebno za montenegro.com, gdje god da žive i bez obzira na to koliko su daleko od svoje zemlje, da vole svoju domovinu i nikad ne zaborave ko su i šta su! Na kraju smo se oprostili, toplo se pozdravili i nastavili dalje! Cetinje je ostalo iza nas, polako smo počeli da se penjemo, i pred nama se sve više i više otvarao pogled na bezbrojno kamenito more Katunske nahije. Konačno smo se popeli i ugledali Njeguše!