Orahovac, Crna Gora Orahovac je idilično mjesto skriveno duboko u Boki Kotorskoj, obdareno izvorima pitke vode, 10 km od Kotora.

Kada zaljev Boke Kotorske ne bi zalazio tako duboko u kopno, slikoviti Orahovac bio bi jednako udaljen od mora kao, naprimjer, Cetinje ili Rijeka Crnojevića (vidjeti Skadarsko jezero, Crna Gora). No, zahvaljujući geografiji, Orahovac je ipak primorsko mjesto! Smješten je 10 km sjevernije od Kotora, u pravcu Perasta (vidjeti to). Nekada je bio fizički odvojen od susjednog mjesta Ljute koritom kratke rijeke Ljute, sve dok nije sagrađen most kojim je prošla Jadranska magistrala. Orahovac je jedno od rijetkih mjesta koja nikada nisu imala problem s nestašicom pitke vode, jer je njome bogato. Danas je izvor Hercegovina kaptiran i obilno snabdijeva Perast i druga mjesta duž obale. Čak i kada se posmatra s mora ili s kopna, Orahovac gostu obećava naglašeni mir. Naselje je dovoljno udaljeno od turističkih centara da se tokom vremena nije pretvorilo u stjecište sezonskih gužvi. Ovdje se jasno mogu čuti zvuci ljeta. Nekadašnje naselje vrijednih ribara, Orahovac se sve više okreće turizmu. Smješten je u priobalnoj šumi starih hrastova, od kojih se najstariji sjećaju barokne epohe, što znači da su proklijali prije 300 godina. U prošlosti je ovo mjesto iznjedrilo mnoge kapetane. Samo u drugoj polovini 19. vijeka imalo je flotu od oko 30 brodova. Danas obalom, na kojoj su pristajali svi ti jedrenjaci, dominira turistički kompleks sastavljen isključivo od obnovljenih starih kamenih palača. Iznad naselja, na stijeni je sagrađena pravoslavna crkva sv. Đorđa, i to na mjestu još starije. Ukrašena je freskama iz 15. i 16. vijeka. Ako zanemarimo znatiželjna nova naselja koja su u posljednje godine iznikla u neposrednoj blizini crkve (sa zaista privilegiranim pogledom na Boku Kotorsku), vrijedi spomenuti ono što drugi vodiči zanemaruju: lakoću dolaska do okolnih vrhova, prije svega do onog na kojem, između Perasta i Orahovca, stoji stara austrougarska granična (tada s Crnom Gorom) utvrda. Na oko 45 minuta napornog hoda (lagano pješačenje!), ta se utvrda razlikuje od ostalih austrougarskih jer nije pokrivena kamenom kupolom (kao na brdu Vrmac iznad Kotora, nasuprot Orahovcu), već podsjeća na neku vrstu starog grada, s utvrdama oko prave male varoši, s kućama unutar. Bez krovova danas, naravno. Na putu prema Perastu, doslovno pola metra uz glavnu cestu, nalazi se čuvena – Bajova kula. To je skromna jednospratna kamena zgrada bogate prošlosti. Nazvana je po slavnom historijskom junaku Baju Pivljaninu, iz mjesta Rudinice u Pivi (Crna Gora). Bajo je sagradio kulu u Boki Kotorskoj, između Orahovca i Dražinog Vrta, odakle je napadao turske karavane u Crnoj Gori kao s neke partizanske baze, na čelu s družinom hajduka. Branio je i Perast i Kotor, te gradove u Dalmaciji i Hercegovini od Turaka. Kada je 1685. paša skadarski krenuo sa svojom vojskom da osvoji Crnu Goru, Bajo Pivljanin se našao na strani Crnogoraca. Poginuo je blizu Cetinja, u boju na Vrtijeljci. Danas je plaža poznata kao Bajova kula jedno od poznatijih turističkih kupališta u Kotoru. Šljunkovita plaža je posve obrasla mirisnom šumom lovora. Noću je vole ribari, jer ribi se sviđaju pozicije ispod Bajove kule! Čak i iz Kotora i Mula ribari dolaze ovamo noću, i uvijek se vraćaju kućama punim kvalitetnog ulova. Nedaleko, samo nekoliko desetina metara od plaže prema Orahovcu, nalazi se uzgajalište školjki (dagnje, Mytilus galloprovincialis). Ako niste imali sreće s vlastitim trudom, kupite ukusne dagnje! Pune su mesa. Ljeto bez plodova mora mora biti ovjekovječeno na fotografiji. Idemo dalje, prema Perastu. Kilometar. Zaustavite se! Tamo se nad obalom uzdižu stare kuće naselja Dražin Vrt, i same nalik na vrt – jer je naselje uredno rasporedilo svoje kuće koje se ogledaju u ogledalu mora. I tamo možete kupiti kvalitetno uzgojene dagnje. I med. Posebnost ovog malog naselja sa svega nekoliko desetina kuća ogleda se u činjenici da većina imena čuvenih kapetana potječe upravo iz Dražinog Vrta ili Draživrta. Svi – iz pomorske porodice Vukasović. Od Draživrta do Perasta magistrala se proteže nekoliko kilometara, nezanimljivih kilometara za mnoge motorizirane prolaznike. Ali ti kilometri nisu nezanimljivi! Oni su od velikog interesa, jer su to dionice sa samo stijenama zdesna – te divljim šipcima i divljim smokvama na lijevoj, primorskoj strani. Naime, ovo su apsolutno jedina mjesta na cijeloj 50 km dugačkoj ruti Kotor – Herceg Novi gdje nudisti mogu sići jednom od strmih staza do stjenovite obale, odmoriti se i okupati u kristalno čistom moru, bez smetnje od bilo koga. Otud i toliko ljubitelja ovog rijetkog, ne dužeg od 2 km napuštenog raja. Iza njega, ako nastavite magistralom prema Perastu, slijedi grad nalik baroknoj bajci. Grad-muzej: Perast. Kliknite na to ime...