U stalnoj potrazi za prostorima koji joj pripadaju, ona postaje opsjednuta osjećajem da ne pripada. Praznina postaje topla i jedino prihvatljiva. Uvjerena da nepokolebljivo hoda kroz svijest, ona sebi nameće svojstva koja nisu njezin dio. U kući kojom dominiraju hladnoća i plijesan, usred beskrajno tihe noći, on iznenada otvara vrata. Prizor koji je vidjela postaje njezina jedina priča.
Bjeline su je dugo opterećivale: hodajući kroz zamišljeni snijeg i ne osjećajući da je prolazno, promatrajući ga kao crne kristale i izvor topline. Sjaj laganog materijala veže njezinu istinu sa strahom. Ipak, ondje se to čini kao utočište. On počinje da se brine samo za plavu boju.
Rođena je u gradu koji nikada nije napustila i pamti svaki dom u kojem je boravila. Okolnosti i okruženja uvijek su bili na njezinoj strani, i dugo je vjerovala da njezin glas može ubiti. Ipak, on se osjeća krivim. Ona živi u bliskoj porodici od četiri člana i odgojena je da sanja na kontrolisan način.
Izložba istražuje društvene i prostorne dimenzije, koje dekonstruiraju i ispituju odnose između identiteta, prostornosti i ideja koje ih predstavljaju. Prostorni rad specifičnog karaktera za mjesto stvara monumentalne figuralne predstave na zidovima unutar prostora izložbe. Preuveličane figure dominiraju unutrašnjim prostorom, gradeći vizuelnu i tekstualnu kompoziciju, kreirajući moguće/zamišljene okolnosti i vizuelne reprezentacije kroz njihova vlastita pitanja. Pokušavam da stvorim vizuelnu reprezentaciju s dozom zamišljene vizije u realistički predstavljenom prostoru.
Kada započne proces "grebanja", slojevi prostora u kojem postojimo postaju vidljiviji - odvojeni, obični ljudi, sa svojim ličnim pričama i situacijama, koje stvaraju cjelovitu sliku društva. Namjera je premjestiti uspomene unutar samog prostora i potaknuti razmišljanje o subjektivnom mišljenju, primjenjivo u društvenim kontekstima. Veza između prostora i uspomena, promjena pozicija i okolnosti nudi mogućnost prikazivanja različitih perspektiva, preklapanja opće i zamišljene interpretacije i činjenica.U svojoj umjetničkoj praksi bavim se temama vezanim za identitet, spol, tijelo, prostor i vrijeme. Samostalne izložbe grupisane su oko određenih tema i koncepata koristeći različite medije, materijale i jezike. Predmet mog istraživanja jesu lična i univerzalna pitanja: čovjek i njegov izgled, tijelo i tjelesno, prolaznost i pripadnost, fenomen vlastitog iskustva i viđenja svijeta i svijeta u sebi. Koristim prostor kao medij kroz koji izražavam svoju ličnu poetiku zasnovanu na običnim predmetima upotrebe i zamišljenim situacijama kroz koncept pripadnosti i prolaznosti.
Radovi specifični za mjesto fokusiraju se na vizuelno mapiranje i određivanje prostora koji su na neki način povezani sa ženom i njenim prisustvom, kao i na mogućnosti premještanja i preklapanja uspomena u jednom te istom prostoru.
Kuća njenih predaka. Ona pamti: male prozore, miris čađi, potkrovlje, gumenu lutku, tapiseriju na zidu i prljav pod. Rođena je na mjestu na koje se, kada ga je jednom napustila, nikada nije vratila. Uvjerena je da je pronašla vlastiti prostor i da ga nikada neće napustiti. Usred beskrajno tihe noći, primjećuje besmislenost onoga što je očekivala. On živi u porodici od četiri člana i podiže ih da sanjaju naglas.
Naše priče definiraju mjesta koja dijelimo. I riječi mogu promijeniti sliku koju vidimo.
Izložba će trajati do 29. decembra 2018.
Radno vrijeme: utorak - subota od 10 do 17 sati.
Adresa: Dvorski Trg 1, Cetinje, Crna Gora
Milijana Istijanović rođena je 1982. godine u Somboru. Diplomirala je na Fakultetu likovnih umjetnosti u Cetinju, Crna Gora, na odsjeku za skulpturu u klasi prof. Pavla Pejovića. Organizovala je sedam samostalnih izložbi. Njeni radovi prikazani su na međunarodnim festivalima i projektima. Dobitnica je godišnje nagrade za skulpturu Fakulteta likovnih umjetnosti u Cetinju, kao i prve nagrade na Zimskom umjetničkom salonu Herceg Novog. Učesnica je u nekoliko rezidencijalnih boravaka.
