Sjeverno od Petrovca obala prelazi u liticu, a jedini način da se njome prođe pješice jedna je od neobičnijih kratkih šetnji u Montenegro: staza uz liticu koja ide pravo kroz rtove nizom ručno isklesanih tunela, prije nego što vas, dok trepćete na svjetlu, izbaci pred ogroman napušteni hotel.
Staza zdravlja i njeni tuneli
Mještani je zovu staza zdravlja. Počinje na sjevernom rubu Petrovca i vodi oko dvadeset pet minuta kroz primorski bor, otvarajući se prema nekim od najljepših pogleda na otvoreni Jadran i, kad se osvrnete, na ostrvca Katič i Sveta Nedjelja. Tamo gdje stijena ne da stazi da je zaobiđe, staza jednostavno prolazi kroz nju: nizom tunela isklesanih rukom direktno u liticu.
Najduži među njima ima blizu 497 metara — zaista dugačak mračan prokop kroz čvrst kamen. Donedavno vam je kroz najcrnje dionice trebala baterijska lampa ili svjetlo s telefona; danas su glavni tuneli očišćeni i osvijetljeni, pa je šetnja koja je nekad djelovala pomalo jezivo sada lak i atmosferičan prolaz — hladan kamen, koraci koji odjekuju i krug plavog svjetla koji raste na drugom kraju.
Perazića Do i betonski div
Posljednji tunel završava malim filmskim otkrićem. Mrak se povlači i tu, uokviren morem, stoji Hotel As: golem nedovršen betonski kostur koji se nadvija nad uvalicom Perazića Do, sa zarđalim dizalicama koje i dalje stoje tamo gdje su ih graditelji ostavili.
As je trebao biti izlog. Započet osamdesetih godina, u vrijeme Jugoslavije, zamišljen je kao luksuzno odmaralište svog doba, s bazenom sa slanom vodom u kojem se stariji mještani i danas sjećaju da su plivali kao djeca, te salom s arkadnim igrama. Onda se Jugoslavija raspala, a sudbina hotela postala je školski primjer toga kako je privatizacija pošla po zlu na ovoj obali.
Privatizacija koja je propala
As je ponuđen na prodaju 2001, a prodat 2002. godine — bila je to jedna od prvih privatizacija hotela u turizmu Montenegro. Kupac, kompanija predstavljena kao crnogorsko-ruski poduhvat, platio je nekoliko miliona maraka uz obavezujuću obavezu da u obnovu objekta uloži višestruko veći iznos. Rekonstrukcija je trajala otprilike tri godine i onda stala. Vlada je raskinula ugovor, navodeći kašnjenja i lažne garancije, a pravni sporovi vukli su se godinama nakon toga, dok je lokacija jednostavno stajala tu — poluizgrađen duh nad vodom.
Brojke iza tog neuspjeha postale su ozloglašene. Imovina je promijenila vlasnika za nekoliko miliona maraka uz obećanje da će višestruko veća suma — prema izvještajima oko 22 miliona — biti uložena u dovršetak i rekonstrukciju. Umjesto toga, radovi su zastali nakon otprilike tri godine, a novac se nikad nije pojavio kako je obećano, pa je država morala poništiti posao, a školjka je ostala da propada. Rezultat je jedna od najfotografisanijih ruševina na obali — spomenik, zavisno od raspoloženja, propaloj ambiciji ili čudnoj ljepoti betona koji je preuzelo morsko svjetlo. S obale i s ulaza u tunel prizor je zaista spektakularan: sivi goli okvir naspram vode koja je gotovo nevjerovatno tirkizna.
Uvala ispod
Sam Perazića Do vrijedan je šetnje i mimo drame same ruševine. To je mala, divlja uvala — šljunčana obala, bistra voda, tek djelić gužve s gradskih plaža — i upravo zato što nikad nije dovršen kao odmaralište, ostao je tih i neizgrađen. Plivače koji pređu stazu čeka nagrada u vidu svježeg, čistog kupanja u ambijentu koji djeluje daleko od prometne petrovačke šetnice, iako je udaljen svega dvadeset pet minuta hoda.
Riječ opreza
Fotografišite ga izvana i tu stanite. Nemojte ulaziti u zgradu. Unutrašnjost je neodržavano, neregulisano gradilište: otvoreni ponori bez ograda, izloženo armaturno gvožđe, rasuti otpad i decenije propadanja. Nikad nije napravljena sigurnom za posjetioce i u ovakvom stanju nikad neće ni biti. Šetnja i pogled su nagrada; ruševini se najbolje divi iz daljine.
Staza je dio priobalne rute sjeverno od grada — možete je uhvatiti na etapi Perazića Do na šetnji Rimskim putem.
Posjeta
Krenite sa sjevernog kraja petrovačke obale i računajte na oko dvadeset pet minuta u svakom smjeru laganim tempom; staza je uglavnom ravna, ali podovi u tunelima znaju biti vlažni, pa obucite prikladnu obuću. Zbog osvijetljenih tunela baterijska lampa sada nije nužna, iako je i dalje vrijedi ponijeti. Idite po danjem svjetlu, držite se dobro podalje od hotelske konstrukcije i pretvorite šetnju u kupanje u mirnoj uvali Perazića Do ispod.
