Sjeverno od Petrovca obala prelazi u liticu, a jedini način da se njome prođe pješke jest jedna od neobičnijih kratkih šetnji u Montenegru: staza uz liticu koja ide pravo kroz rtove u nizu ručno isklesanih tunela, da bi vas na kraju izbacila, dok trepćete na svjetlu, pred golemim napuštenim hotelom.
Staza zdravlja i njeni tuneli
Mještani je zovu staza zdravlja. Počinje na sjevernom rubu Petrovca i vodi oko dvadeset i pet minuta kroz primorski bor, otvarajući poglede na neke od najljepših prizora otvorenog Jadrana, a osvrnete li se, na otočiće Katič i Sveta Nedjelja. Tamo gdje stijena ne dopušta stazi da je obiđe, staza jednostavno prolazi kroz nju: niz tunela ručno probijenih direktno u liticu.
Najduži među njima ima blizu 497 metara, uistinu dug mračni prokop kroz čvrsti kamen. Donedavno vam je trebala baterijska lampa ili svjetlo mobitela da prođete kroz najcrnje dionice; danas su glavni tuneli očišćeni i osvijetljeni, pa je šetnja koja je nekad djelovala pomalo jezivo sada lak, atmosferičan prolaz — hladan kamen, odjek koraka, disk plavog svjetla koji raste na drugom kraju.
Perazića Do i betonski div
Posljednji tunel završava malim filmskim otkrivenjem. Mrak se povlači i tamo, uokviren morem, stoji Hotel As: ogroman nedovršeni betonski kostur koji se nadvija nad malom uvalom Perazića Do, sa zarđalim dizalicama koje još stoje ondje gdje su ih graditelji ostavili.
As je trebao biti hotel od prestiža. Započet osamdesetih godina, u jugoslavensko doba, zamišljen je kao luksuzno odmaralište svoga vremena, s bazenom na slanu vodu u kojem se stariji mještani još sjećaju kupanja kao djeca, te salom s arkadnim igrama. Onda se Jugoslavija raspala, a sudbina hotela postala je školski primjer toga kako je privatizacija na ovoj obali krenula po zlu.
Privatizacija koja je propala
As je stavljen na prodaju 2001. i prodat 2002. godine — bila je to jedna od prvih hotelskih privatizacija u turističkoj privredi Montenegra. Kupac, kompanija predstavljena kao crnogorsko-ruski poduhvat, platio je nekoliko miliona maraka uz obavezujuću obavezu da u obnovu objekta uloži višestruko veći iznos. Rekonstrukcija je trajala otprilike tri godine, a onda je stala. Vlada je raskinula ugovor, navodeći kašnjenja i lažne garancije, a pravni sporovi vukli su se godinama poslije toga, dok je lokacija jednostavno stajala, poluizgrađeni duh nad vodom.
Brojke iza tog neuspjeha postale su ozloglašene. Objekat je promijenio vlasnika za nekoliko miliona maraka, uz obećanje da će višestruko veći iznos — navodi se oko 22 miliona — biti uložen u njegovo dovršenje i rekonstrukciju. Umjesto toga, radovi su stali nakon otprilike tri godine, a novac se nikada nije pojavio kako je obećano, pa je država morala poništiti posao, a školjka je ostavljena da propada. Rezultat je jedna od najfotografiranijih ruševina na obali — spomenik, ovisno o raspoloženju, propaloj ambiciji ili čudnoj ljepoti betona koji preuzima morsko svjetlo. S obale i s ulaza u tunel prizor je uistinu spektakularan, sirovi sivi okvir naspram vode koja je gotovo nevjerovatno tirkizna.
Uvala ispod
Sam Perazića Do vrijedi šetnje i mimo drame ruševine. To je mala, divlja uvala — šljunkovita obala, bistra voda, tek djelić gužve gradskih plaža — i upravo zato što nikada nije dovršena kao odmaralište, ostala je tiha i neizgrađena. Kupače koji pređu stazu čeka nagrada: svjež, čist zaron u ambijentu koji djeluje daleko od prometne petrovačke šetnice, iako je udaljen samo dvadeset i pet minuta pješke.
Riječ opreza
Fotografišite ga izvana i tu stanite. Ne ulazite u zgradu. Unutrašnjost je neodržavano, nekontrolisano gradilište: otvoreni ponori bez ograda, izložena armatura, rasuti otpad i decenije propadanja. Nikada nije osigurana za posjetioce i u ovakvom stanju nikada neće ni biti. Šetnja i pogled su nagrada; ruševini se najbolje diviti iz daljine.
Staza je dio obalne rute sjeverno od grada — možete je uhvatiti na dionici Perazića Do na šetnji Rimskim putem.
Posjeta
Krenite sa sjevernog kraja petrovačke obale i računajte na oko dvadeset i pet minuta u svakom smjeru laganim tempom; staza je uglavnom ravna, ali podovi tunela znaju biti vlažni, pa obujte odgovarajuću obuću. Zbog osvijetljenih tunela lampa sada nije nužna, mada je i dalje vrijedi ponijeti. Idite po danjem svjetlu, držite se dobro podalje od hotelske konstrukcije i pretvorite šetnju u kupanje u mirnoj uvali Perazića Do ispod.
