Śeverno od Petrovca obala prelazi u liticu, a jedini način da se njome prođe pješke jedna je od neobičnijih kratkih šetnji u Montenegru: staza uz liticu koja se probija pravo kroz rtove nizom ručno usječenih tunela, prije nego što vas, dok trepćete na svjetlu, izbaci pred kolosalni napušteni hotel.
Staza zdravlja i njeni tuneli
Mještani je zovu staza zdravlja. Počinje na śevernom kraju Petrovca i vodi oko dvadeset pet minuta kroz primorski bor, otvarajući poglede na otvoreni Jadran koji spadaju među najljepše, a kad se osvrnete — na ostrvca Katič i Sveta Nedjelja. Tamo gdje joj stijena ne dopušta da prođe okolo, staza jednostavno ide kroz nju: nizom tunela usječenih rukom pravo u liticu.
Najduži među njima proteže se blizu 497 metara — istinski dugačak, mračan prokop kroz živi kamen. Donedavno vam je trebala baterijska lampa ili svjetlo s telefona da prođete kroz najcrnje dionice; danas su glavni tuneli očišćeni i osvijetljeni, pa je šetnja koja je nekad znala pomalo naježiti sada lak i atmosferičan prolaz — hladan kamen, koraci koji odjekuju, plavi disk svjetla koji raste na drugom kraju.
Perazića Do i betonski div
Posljednji tunel završava se malim filmskim otkrivenjem. Mrak se povlači i tamo, uokviren morem, stoji Hotel As: ogroman nedovršeni betonski skelet koji nadvisuje uvalicu Perazića Do, sa zarđalim dizalicama koje i dalje stoje tamo gdje su ih graditelji ostavili.
As je trebalo da bude vodeći hotel. Započet osamdesetih godina, u jugoslovensko doba, zamišljen je kao luksuzno odmaralište svog vremena, s bazenom na morsku vodu u kojem se stariji mještani i danas śećaju kako su plivali kao djeca, i sa salom s igricama. Onda se Jugoslavija raspala, a sudbina hotela postala je školski primjer toga kako je privatizacija pošla po zlu na ovoj obali.
Privatizacija koja je propala
As je ponuđen na prodaju 2001, a prodat 2002 — jedna od prvih privatizacija hotela u crnogorskom turizmu. Kupac, kompanija predstavljena kao crnogorsko-ruski poduhvat, platio je nekoliko miliona maraka uz obavezujuću obavezu da u obnovu imovine uloži višestruko veći iznos. Rekonstrukcija je trajala otprilike tri godine, a onda je stala. Vlada je raskinula ugovor, navodeći kašnjenja i lažne garancije, a pravno natezanje vuklo se godinama nakon toga, dok je lokacija naprosto stajala tu — poluizgrađena avet nad vodom.
Brojke iza tog neuspjeha postale su ozloglašene. Imovina je promijenila vlasnika za nekoliko miliona maraka uz obećanje da će u njeno dovršavanje i rekonstrukciju biti uloženo višestruko više — po objavljenim podacima oko 22 miliona. Umjesto toga, radovi su zastali nakon otprilike tri godine, a novac se nikad nije pojavio kako je obećano, pa je država morala da raspetlja posao, a školjka je ostavljena da propada. Rezultat je jedna od najfotografisanijih ruševina na obali — spomenik, zavisno od raspoloženja, propaloj ambiciji ili čudnoj ljepoti betona koji je preuzelo morsko svjetlo. S obale i s ulaza u tunel prizor je zaista spektakularan: sirovi śivi okvir naspram vode koja je gotovo nevjerovatno tirkizna.
Uvala ispod
I sam Perazića Do vrijedan je šetnje, mimo drame ruševine. To je mala, divlja uvala — šljunkovita obala, bistra voda, djelić gužve s gradskih plaža — i baš zato što nikad nije dovršena kao odmaralište, ostala je tiha i neizgrađena. Kupače koji pređu stazu čeka nagrada: hladno, čisto kupanje u ambijentu koji djeluje daleko od užurbane petrovačke šetališne obale, iako je udaljen svega dvadeset pet minuta pješke.
Riječ opreza
Fotografišite ga spolja i tu stanite. Ne ulazite u zgradu. Unutrašnjost je neodržavano, neregulisano gradilište: otvoreni ponori bez ograde, izložena armatura, rasuti otpad i decenije propadanja. Nikad nije osposobljena za posjetioce i u ovakvom stanju nikad neće ni biti. Šetnja i pogled su nagrada; ruševini se najbolje divi s distance.
Staza je dio priobalne rute śeverno od grada — možete je uhvatiti na dionici Perazića Do na šetnji Rimskim putem.
Posjeta
Krenite sa śevernog kraja petrovačke obale i računajte na oko dvadeset pet minuta u svakom smjeru laganim tempom; staza je uglavnom ravna, ali podovi u tunelima mogu biti vlažni, pa obujte odgovarajuću obuću. Osvijetljeni tuneli čine lampu opcionom, mada je i dalje vrijedi ponijeti. Idite po danjem svjetlu, držite se dobro podalje od konstrukcije hotela i pretvorite šetnju u kupanje u mirnoj uvali Perazića Do ispod.
