Śeverno od Petrovca obala prelazi u liticu, a jedini način da se njome prođe pješke jedna je od neobičnijih kratkih šetnji u Montenegru: staza uz liticu koja se probija pravo kroz rtove nizom ručno usječenih tunela, prije nego što vas, dok trepćete na svjetlu, izbaci pred kolosalni napušteni hotel.
Staza zdravlja i njeni tuneli
Mještani je zovu staza zdravlja. Počinje na śevernom kraju Petrovca i vodi kroz primorski bor, otvarajući poglede na otvoreni Jadran koji spadaju među najljepše, a kad se osvrnete — na ostrvca Katič i Sveta Nedjelja. Tamo gdje joj stijena ne dopušta da prođe okolo, staza jednostavno ide kroz nju: nizom tunela usječenih rukom pravo u liticu.
Neki od njih su istinski dugački, mračni prokopi kroz živi kamen. Ne računajte na to da su tuneli osvijetljeni, potpuno prohodni ili svuda jednako bezbjedni: i danju ponesite ispravnu lampu koja ne zavisi od baterije telefona i vratite se ako naiđete na barijeru, vodu, otpad ili nestabilnu podlogu. Atmosfera je i dalje tu — hladan kamen, koraci koji odjekuju, plavi disk svjetla koji raste na drugom kraju.
Perazića Do i betonski div
Posljednji tunel završava se malim filmskim otkrivenjem. Mrak se povlači i tamo, uokviren morem, stoji Hotel As: ogroman nedovršeni betonski skelet koji nadvisuje uvalicu Perazića Do, sa zarđalim dizalicama koje i dalje stoje tamo gdje su ih graditelji ostavili.
As je trebalo da bude vodeći hotel. Započet osamdesetih godina, u jugoslovensko doba, zamišljen je kao luksuzno odmaralište svog vremena, s bazenom na morsku vodu u kojem se stariji mještani i danas śećaju kako su plivali kao djeca, i sa salom s igricama. Onda se Jugoslavija raspala, a sudbina hotela postala je školski primjer toga kako je privatizacija pošla po zlu na ovoj obali.
Privatizacija koja je propala
As je ponuđen na prodaju 2001, a prodat 2002 — jedna od prvih privatizacija hotela u crnogorskom turizmu. Kupac, kompanija predstavljena kao crnogorsko-ruski poduhvat, platio je nekoliko miliona maraka uz obavezujuću obavezu da u obnovu imovine uloži višestruko veći iznos. Rekonstrukcija je trajala otprilike tri godine, a onda je stala. Vlada je raskinula ugovor, navodeći kašnjenja i lažne garancije, a pravno natezanje vuklo se godinama nakon toga, dok je lokacija naprosto stajala tu — poluizgrađena avet nad vodom.
Brojke iza tog neuspjeha postale su ozloglašene. Imovina je promijenila vlasnika za nekoliko miliona maraka uz obećanje da će u njeno dovršavanje i rekonstrukciju biti uloženo višestruko više — po objavljenim podacima oko 22 miliona. Umjesto toga, radovi su zastali nakon otprilike tri godine, a novac se nikad nije pojavio kako je obećano, pa je država morala da raspetlja posao, a školjka je ostavljena da propada. Rezultat je jedna od najfotografisanijih ruševina na obali — spomenik, zavisno od raspoloženja, propaloj ambiciji ili čudnoj ljepoti betona koji je preuzelo morsko svjetlo. S obale i s ulaza u tunel prizor je zaista spektakularan: sirovi śivi okvir naspram vode koja je gotovo nevjerovatno tirkizna.
Uvala ispod
I sam Perazića Do vrijedan je šetnje, mimo drame ruševine. To je mala, divlja uvala — šljunkovita obala, bistra voda, djelić gužve s gradskih plaža — i baš zato što nikad nije dovršena kao odmaralište, ostala je tiha i neizgrađena. Kupače čeka ambijent koji djeluje daleko od užurbane petrovačke šetališne obale. Ipak, za samu uvalu nije pronađena posebno imenovana stanica za praćenje kvaliteta morske vode, pa tog dana provjerite portal Morskog dobra, zastavice i obavještenja, ne računajte na spasioca i prije kupanja procijenite talase i bezbjedan izlazak iz vode.
Riječ opreza
Fotografišite ga spolja i tu stanite. Ne ulazite u zgradu. Unutrašnjost je neodržavano, neregulisano gradilište: otvoreni ponori bez ograde, izložena armatura, rasuti otpad i decenije propadanja. Nikad nije osposobljena za posjetioce i u ovakvom stanju nikad neće ni biti. Šetnja i pogled su nagrada; ruševini se najbolje divi s distance.
Staza je dio priobalne rute śeverno od grada — možete je uhvatiti na dionici Perazića Do na šetnji Rimskim putem.
Posjeta
Krenite sa śevernog kraja petrovačke obale i planirajte oprezno: pouzdano zvanično vrijeme hoda ne postoji, pa ostavite dovoljno dnevnog svjetla za povratak. Prije polaska se lokalno raspitajte da li je priobalna staza otvorena; podovi u tunelima mogu biti vlažni, pa obujte obuću koja ne kliže. Ponesite ispravnu lampu, jer tuneli nijesu zagarantovano osvijetljeni, i vratite se kod svake barijere ili nesigurne podloge — alternativa je prilaz s magistrale Budva–Petrovac, uz strm lokalni silazak i saobraćaj. Idite po danjem svjetlu, držite se dobro podalje od konstrukcije hotela, a prije kupanja u uvali Perazića Do ispod provjerite zastavice, talase i bezbjedan izlazak iz vode.
.JPG&w=2048&q=75)
