Pogledajte s petrovačke plaže i vidjećete dva mala ostrvca na vodi, nedaleko od obale, toliko dio prizora da bi grad bez njih djelovao pogrešno. Zovu se Katič i Sveta Nedjelja, a ono manje nosi jednu bijelu crkvicu koja čuva jednu od najtrajnijih priča ovoga primorja.
Zavjet dat u oluji
Kaže se da je crkvica podignuta iz zahvalnosti. Prema jednom od više predanja, grupa pomoraca — po lokalnom predanju Grka — doživjela je brodolom u oluji nadomak Petrovca i uspjela se dokopati kamenog ostrvca, preživjevši ondje gdje su se lako mogli utopiti. Da bi odali počast spasenju, sagradili su malu crkvu na stijeni koja ih je spasila. Kako se brodolom dogodio u nedjelju, posvetili su je Svetoj Nedjelji, i ostrvce od tada nosi to ime.
To je vrsta legende koja izrasta iz nečeg istinitog: ovo je primorje pomoraca, a crkvica koju su na goloj stijeni podigli ljudi koji su očekivali smrt upravo je onakav zavjet kakav Jadran oduvijek nadahnjuje. Da li je svaki detalj istorija, gradu jedva da je važno — priču je održao živom kroz generacije.
Dvije stijene, jedan prizor
Lako ih je razlikovati kad ih jednom upoznate. Katič je gola stijena, niska i obrasla zelenilom, bez ijedne građevine; Sveta Nedjelja je ona koja nosi crkvicu. Zajedno stoje tik uz petrovačku obalu, dovoljno blizu da djeluju kao dio grada, a ne kao nešto na otvorenom moru, i postali su njegov simbol — oblik za kojim posežu svaka razglednica i svaka ljetnja fotografija. Koliko god male, one širokom zalivu daju žižu i mjerilo, dvije kamene tačke na plavom. Njihova imena stoje na svakoj karti grada i u nazivu bezbroj lokalnih firmi, i nijedan pogled na Petrovac ne djeluje potpuno bez njih — dokaz koliko temeljno legenda i par stijena mogu postati identitet jednog mjesta.
Datum gradnje bez potvrde
Muzeji i galerije Budve opisuju crkvicu kao malu, jednostavne gradnje i podignutu „u davna vremena“; ni ktitor ni datum gradnje nijesu utvrđeni. Često ponavljana tvrdnja da je stradala u zemljotresu 1979. i da je kasnije obnovljena nema potvrdu u pregledanim zvaničnim i institucionalnim izvorima.
Zvono i legenda
Često se priča da posjetioci doplivaju ili doveslaju do ostrvca i pozvone crkveno zvono za zdravlje i sreću. Zvanični i institucionalni izvori ne potvrđuju ni taj običaj ni dozvolu za njega. Ostrvca su oko 800 m od petrovačke plaže, u zoni zaštite II Parka prirode Katič: sidrenje je tamo zabranjeno, turističke posjete predviđene su samo kontrolisano i uz prethodna odobrenja, a iskrcavanje ne treba podrazumijevati. Prelazak je otvoreno more, s vjetrom, strujama, talasima i saobraćajem plovila van obilježenog kupališta — ovaj vodič ne preporučuje plivanje do ostrvca. Ne zvonite i ne ulazite u crkvicu bez izričite aktuelne dozvole ovlašćenog čuvara ili vodiča.
Čak i s kopna ostrvca mijenjaju karakter sa svjetlom — tvrda siva stijena u podne, zlatna u suton, tamna silueta kad se crkvica ocrta na sumraku. Ona su uporište prizora s tvrđave Kastello na kraju šetališta, a legenda održava pomorački zavjet utkanim u život grada, umjesto da ostane puka zanimljivost na stijeni.
Ostrvca možete osmotriti s obale na petrovačkoj etapi šetnje Rimskim putem, koja prati primorsku frontu ondje gdje su dvije stijene najbliže gradu.
Posjeta
Ostrvca leže oko 800 m od glavne petrovačke plaže. Najbezbjednije ih je doživjeti s kopna — s plaže, šetališta i tvrđave Kastello. Kupajte se unutar obilježenog kupališta. Vožnja čamcem dolazi u obzir samo s ovlašćenim prevoznikom koji može objasniti rutu, odobrenje za zonu II ili iskrcavanje, prsluke za spašavanje odgovarajuće veličine i način zaustavljanja bez sidrenja; iskrcavanje na golu stijenu nije zagarantovano. Poštujte crkvicu i ne zvonite bez izričite dozvole. Hitni pomorski broj: 129; jedinstveni broj za hitne slučajeve: 112.
.JPG&w=2048&q=75)
