Sjeverno od Petrovca obala prelazi u liticu, a jedini način da se njome prođe pješice jedna je od neobičnijih kratkih šetnji u Montenegru: staza uz liticu koja ravno probija hridi nizom ručno isklesanih tunela prije nego što vas, dok trepćete na svjetlu, izbaci pred kolosalni napušteni hotel.
Staza zdravlja i njezini tuneli
Mještani je zovu staza zdravlja. Počinje na sjevernom rubu Petrovca i vodi otprilike dvadeset i pet minuta kroz primorski bor, otvarajući neke od najljepših pogleda na otvoreni Jadran te, kad se osvrnete, na otočiće Katič i Sveta Nedjelja. Ondje gdje stijena ne dopušta stazi da je zaobiđe, staza jednostavno prolazi kroz nju: nizom tunela ručno uklesanih izravno u liticu.
Najduži od njih dug je gotovo 497 metara, uistinu dugačak mračni prokop kroz čvrsti kamen. Donedavno vam je za najcrnje dionice trebala baterijska svjetiljka ili svjetlo mobitela; danas su glavni tuneli očišćeni i osvijetljeni, pa je šetnja koja je nekoć djelovala pomalo jezivo sada lak i atmosferičan prolaz — hladan kamen, koraci koji odzvanjaju, disk plavog svjetla koji raste na drugom kraju.
Perazića Do i betonski div
Posljednji tunel završava malim filmskim otkrićem. Tama uzmiče i ondje, uokviren morem, stoji Hotel As: golemi nedovršeni betonski kostur koji se nadvija nad uvalicom Perazića Do, sa zahrđalim dizalicama koje i dalje stoje ondje gdje su ih graditelji ostavili.
As je trebao biti vodeći hotel. Započet 1980-ih, u jugoslavensko doba, bio je zamišljen kao luksuzno odmaralište svoga vremena, s bazenom slane vode u kojem se stariji mještani još sjećaju kupanja iz djetinjstva, kao i s igraonicom s arkadnim igrama. Onda se Jugoslavija raspala, a sudbina hotela postala je školski primjer toga kako je privatizacija na ovoj obali pošla po zlu.
Privatizacija koja je propala
As je stavljen na prodaju 2001., a prodan 2002. — bila je to jedna od prvih privatizacija hotela u crnogorskoj turističkoj industriji. Kupac, tvrtka predstavljena kao crnogorsko-ruski pothvat, platio je nekoliko milijuna maraka uz obvezujuću obvezu da u obnovu objekta uloži višestruko veći iznos. Rekonstrukcija je trajala otprilike tri godine, a onda je stala. Vlada je raskinula ugovor, navodeći kašnjenja i lažna jamstva, a pravno natezanje potrajalo je još godinama, dok je lokacija jednostavno stajala ondje — poluizgrađeni duh nad vodom.
Brojke iza tog neuspjeha postale su ozloglašene. Objekt je promijenio vlasnika za nekoliko milijuna maraka uz obećanje da će u njegovo dovršenje i rekonstrukciju biti uložen višestruko veći iznos — prema izvještajima oko 22 milijuna. Umjesto toga radovi su nakon otprilike tri godine stali, a novac se nikad nije pojavio kako je obećano, pa je država morala raskinuti posao, a ljuštura je ostavljena da propada. Rezultat je jedna od najfotografiranijih ruševina na obali — spomenik, ovisno o vašem raspoloženju, propaloj ambiciji ili čudnoj ljepoti betona koji je preuzelo morsko svjetlo. S obale i s ulaza u tunel prizor je uistinu spektakularan: sivi goli okvir naspram vode koja je gotovo nevjerojatno tirkizna.
Uvala ispod
Sam Perazića Do vrijedan je šetnje i mimo dramatike ruševine. Riječ je o maloj, divljoj uvali — šljunčana obala, bistra voda, tek djelić gužve s gradskih plaža — i upravo zato što nikad nije dovršen kao odmaralište, ostao je miran i neizgrađen. Kupače koji prijeđu stazu čeka nagrada u obliku svježeg, čistog kupanja u okruženju koje djeluje daleko od prometne petrovačke šetnice, iako je udaljeno svega dvadeset i pet minuta hoda.
Riječ opreza
Fotografirajte ga izvana i na tome stanite. Ne ulazite u zgradu. Unutrašnjost je neodržavano, neregulirano gradilište: otvoreni ponori bez ograda, izloženo armaturno željezo, rasuti otpad i desetljeća propadanja. Nikad nije bila osigurana za posjetitelje i u ovakvom stanju nikad ni neće biti. Nagrada su šetnja i pogled; ruševinu je najbolje promatrati iz daljine.
Staza je dio obalne rute sjeverno od grada — možete je uhvatiti na etapi Perazića Do na šetnji Rimskom cestom.
Posjet
Krenite sa sjevernog kraja petrovačke rive i računajte na otprilike dvadeset i pet minuta u svakom smjeru laganim tempom; staza je uglavnom ravna, ali podovi u tunelima znaju biti vlažni, pa obujte prikladnu obuću. Uz osvijetljene tunele baterijska svjetiljka sada nije nužna, no ipak je vrijedi ponijeti. Idite po danu, dobro se držite podalje od hotelske konstrukcije i šetnju pretvorite u kupanje u mirnoj uvali Perazića Do ispod.
