Pogledajte s petrovačke plaže prema pučini i ugledat ćete dva mala otočića koji leže nedaleko od obale, toliko srasla s tim prizorom da bi grad bez njih djelovao pogrešno. Zovu se Katič i Sveta Nedjelja, a onaj manji nosi jednu jedinu bijelu kapelicu koja čuva jednu od najtrajnijih priča ovoga primorja.
Zavjet dan u oluji
Priča se da je kapelica podignuta iz zahvalnosti. Kako legenda kaže, skupina pomoraca — u mjesnom predanju zapamćenih kao Grci — doživjela je brodolom u oluji pred Petrovcem i uspjela se dokopati kamenitog otočića, preživjevši ondje gdje su se lako mogli utopiti. U čast spasenja sagradili su malu crkvu na hridi koja ih je spasila. Budući da se brodolom dogodio u nedjelju, posvetili su je Svetoj Nedjelji — Svetoj Nedjelji — i otočić od tada nosi to ime.
To je onakva legenda kakva izrasta iz nečega istinitog: ovo je obala pomoraca, a kapelica koju su na goloj hridi podigli ljudi koji su očekivali smrt upravo je vrsta zavjeta na kakve je Jadran oduvijek nadahnjivao. Je li svaka pojedinost povijesno točna, gradu jedva da je važno — priču je održao živom kroz naraštaje.
Dvije hridi, jedan prizor
Kada ih jednom upoznate, lako ih je razlikovati. Katič je gola hrid, niska i obrasla busenima zelenila, bez ijedne građevine; Sveta Nedjelja je ona s kapelicom. Zajedno leže tek nadomak petrovačke obale, dovoljno blizu da djeluju kao dio grada, a ne kao nešto daleko na pučini, i postali su njegov amblem — oblik za kojim poseže svaka razglednica i svaka ljetna fotografija. Koliko god maleni bili, širokom zaljevu daju žarište i mjerilo, dvije kamene točke na modrini. Njihova se imena pojavljuju na svakoj karti grada i u nazivima bezbrojnih lokalnih tvrtki, a nijedan pogled na Petrovac ne djeluje potpuno bez njih — dokaz koliko temeljito legenda i par hridi mogu postati identitetom jednoga mjesta.
Obnovljena nakon potresa
Kapelica koju danas vidite nije izvorna. Godine 1979. crnogorsku je obalu pogodio snažan potres koji je nanio ogromnu štetu od Ulcinja do Boke kotorske, a među stradalima je bila i crkvica na otočiću. Poslije je obnovljena, potkraj dvadesetog stoljeća, na istoj hridi — pa je bijela kapelica koja ondje danas stoji ujedno i nova i stara, suvremena građevina koja drži vrlo staro obećanje.
Zvonjava za sreću
Otočići su dovoljno blizu obali da je i sam dolazak do njih dio užitka. Ljeti dobri plivači zaplivaju s plaže, a drugi veslaju ili se malim brodicama prebace preko kratkog pojasa bistre vode. Običaj je, kada se iskrcate, jednostavan: zazvonite u zvono kapelice. Mjesno vjerovanje kaže da zvonjava donosi zdravlje i sreću, pa su naraštaji posjetitelja i mještana povukli uže za malo sreće prije nego što bi otplivali natrag. To pretvara slikovito plivanje u malo hodočašće, što je manje-više onako kako su pomorci i zamislili da se s njihovom hridi postupa. Kapelica je sićušna — jedna jedina okrečena ćelija sa svojim zvonom — i nije mjesto na kojem se dugo zadržava; bit je u prijelazu, u dodiru užeta i u povratku plivanjem prema plaži, s gradom pred sobom. Barkarioli koji rade na petrovačkoj obali rado će vas prevesti onamo i natrag, a u jeku ljeta cijeli dan između plaže i hridi teče stalan tanki niz plivača i brodica, pri čemu svaki posjetitelj održava na životu običaj koji je započela šačica prestrašenih pomoraca zahvaljujući za svoje živote.
I s kopna otočići mijenjaju narav s obzirom na svjetlo — tvrda siva stijena u podne, zlatna u suton, tamna silueta kada kapelica stoji naspram sumraka. Oni su uporište pogleda s tvrđave Kastello na kraju šetnice, a navika da se otvesla do zvona drži pomorački zavjet upleten u život grada, umjesto da ga ostavi kao puku znamenitost na hridi.
Otočiće možete promotriti s obale na petrovačkoj etapi šetnje Rimskom cestom, koja prati obalu ondje gdje su dvije hridi najbliže gradu.
Posjet
Otočići leže tik uz glavnu petrovačku plažu i najbolje ih je posjetiti po mirnom i toplom vremenu. Sigurni plivači mogu preplivati, no sigurnija i lakša mogućnost jedna je od malih brodica koje sezonski plove s plaže; dogovorite vožnju i eventualno čekanje prije polaska. Iskrcaj je na goloj stijeni bez ikakve infrastrukture, pa ponesite obuću za vodu i poštujte kapelicu — i svakako zazvonite u zvono.
