Pogledajte s petrovačke plaže prema pučini i ugledat ćete dva mala otočića kako počivaju na vodi nedaleko od obale, toliko dio te slike da bi grad bez njih djelovao pogrešno. Zovu se Katič i Sveta Nedjelja, a manji od njih nosi jednu jedinu bijelu kapelicu koja čuva jednu od najpostojanijih priča ovog primorja.
Zavjet dan u oluji
Kaže se da je kapelica sagrađena iz zahvalnosti. Prema priči, skupina pomoraca — koje se ovdje pamti kao Grke — doživjela je brodolom u oluji nadomak Petrovca i uspjela se dokopati kamenitog otočića, preživjevši ondje gdje su se lako mogli utopiti. U čast spasenja podigli su malu crkvu na hridi koja ih je spasila. Budući da se brodolom dogodio u nedjelju, posvetili su je Svetoj Nedjelji — Svetoj Nedjelji — i otočić od tada nosi to ime.
To je vrsta legende koja izrasta iz nečega istinitog: ovo je obala pomoraca, a kapelica koju su na goloj hridi podigli ljudi koji su očekivali smrt upravo je onakav zavjet kakav je Jadran oduvijek nadahnjivao. Je li svaki detalj povijesno točan, gradu je gotovo nevažno — priču je održao živom kroz naraštaje.
Dvije hridi, jedan pogled
Kad ih jednom upoznate, lako ih je razlikovati. Katič je gola hrid, niska i prošarana zelenilom, bez ijedne građevine; Sveta Nedjelja je ona koja nosi kapelicu. Zajedno leže tik uz petrovačku obalu, dovoljno blizu da djeluju kao dio grada, a ne kao nešto na otvorenom moru, i postali su njegov znamen — oblik za kojim posežu svaka razglednica i svaka ljetna fotografija. Koliko god maleni bili, širokom zaljevu daju žarište i mjerilo, dvije kamene točke na plavetnilu. Njihova se imena nalaze na svakoj karti grada i u nazivu bezbrojnih mjesnih obrta, a nijedan pogled na Petrovac bez njih nije potpun — dokaz koliko temeljito legenda i par hridi mogu postati identitet nekog mjesta.
Obnovljena nakon potresa
Kapelica koju danas vidite nije izvorna. Godine 1979. snažan je potres pogodio crnogorsko primorje, prouzročivši golemu štetu od Ulcinja do Boke kotorske, a mala crkvica na otočiću bila je među stradalima. Naknadno je obnovljena, potkraj dvadesetog stoljeća, na istoj hridi — pa je bijela kapelica koja ondje danas stoji ujedno i nova i stara, moderna građevina koja čuva vrlo staro obećanje.
Zvonjenje za sreću
Otočići su dovoljno blizu obale da je i sam dolazak do njih dio užitka. Ljeti dobri plivači zaplivaju s plaže, a drugi veslaju ili se malom barkom prebace preko kratkog pojasa bistre vode. Običaj je, kad se iskrcate, jednostavan: pozvonite kapeličinim zvonom. Mjesno vjerovanje kaže da zvonjenje donosi zdravlje i sreću, pa su naraštaji posjetitelja i mještana povukli uže za malo sreće prije nego što bi otplivali natrag. To pretvara slikovito kupanje u malo hodočašće, a otprilike su tako pomorci i zamislili da se s njihovom hridi postupa. Kapelica je sićušna — jedna jedina obijeljena prostorija sa zvonom — i nije mjesto na kojem se dugo zadržava; bit je u prijelazu, u dodiru užeta i u povratku plivanjem do plaže, s gradom pred sobom. Barkarioli s petrovačke obale rado će vas prevesti onamo i natrag, a u jeku ljeta cijeloga se dana između plaže i hridi kreće stalna struja plivača i malih plovila, pri čemu svaki posjetitelj održava običaj koji je započeo sa šačicom prestrašenih pomoraca zahvalnih za svoje živote.
Otočići i s kopna mijenjaju narav ovisno o svjetlu — tvrda siva hrid u podne, zlatni u zalazak sunca, tamna silueta kad kapelica stoji nasuprot sumraku. Oni su uporište pogleda s tvrđave Kastello na kraju šetnice, a navada da se do njih vesla i pozvoni održava zavjet pomoraca utkanim u život grada, umjesto da ostane tek zanimljivost na jednoj hridi.
Otočiće možete promotriti s obale na petrovačkoj dionici šetnje Rimskom cestom, koja prati obalu ondje gdje su dvije hridi najbliže gradu.
Posjet
Otočići leže tik uz glavnu petrovačku plažu i najbolje ih je posjetiti po mirnom i toplom vremenu. Sigurni plivači mogu preplivati, no sigurnija i lakša mogućnost jedna je od malih barki koje sezonski voze s plaže; dogovorite vožnju i eventualno čekanje prije polaska. Iskrcaj je na goloj hridi, bez ikakvog sadržaja, pa ponesite obuću za vodu i poštujte kapelicu — i svakako pozvonite zvonom.
