Prošećete li do južnog kraja petrovačke šetnice, grad staje u prirodnoj točki: niska, vremenom nagrižena tvrđava na stijeni koja se probija u more, a iza nje plutaju otočići Katič i Sveta Nedjelja. To je Kastello — ponekad pisano i Kastio — i četiri stoljeća davao je gradu ime i oblik.
Građena protiv gusara
Venecija je tvrđavu podigla u 16. stoljeću, u vrijeme kada je jadranska obala bila opasno mjesto za držanje luke. Gusari i pljačkaši krstarili su morem između mletačkog i osmanskog svijeta, a ovako otvorenom zaljevu trebali su zubi. Kastello je bio ti zubi: zbijeno uporište na stijeni s stalnom mletačkom posadom, koje je motrilo prilaze zaljevu i malu flotu brodica koja je iz njega isplovljavala.
Tvrđava je bila i skladište. Unutar zidina nalazila su se spremišta u kojima se čuvalo vino i drugi proizvodi prije nego što bi se ukrcali na brodove i otpremili — trgovački pogon iza vojne svrhe. Sve dok je stajala na straži, naselje pod njom nije se zvalo Petrovac, nego Kaštel Lastva, ili jednostavno Kastio, po samoj tvrđavi.
Ime seže dublje u prošlost od Venecije. Najstarije zabilježeno ime ovdašnjeg naselja bilo je Lastva, ime koje se pojavljuje već u srednjovjekovnom Ljetopisu popa Dukljanina, pa je mletačka tvrđava mjestu koje je već imalo dug identitet naprosto pridodala vlastitu riječ — kaštel, castello. Tek negdje pred kraj Prvoga svjetskog rata grad je odbacio ime tvrđave i postao Petrovac, u čast kralja Petra I. Pa ipak, starija riječ preživljava u govoru mještana: mnogi stijenu i njezino uporište i danas zovu Kastio.
Lazaret
Oko tvrđave i uz nju Mlečani su podigli Lazaret, sanitarnu postaju koja je bila jedna od obrana obale od prijetnje smrtonosne poput svakog gusara: zaraze. Brodovi i putnici koji su pristizali iz luka gdje je možda harala kuga zadržavali su se ovdje u karanteni prije nego što bi im se dopustilo miješanje s gradom. Tijekom svojeg dugog vijeka Lazaret je služio i drugim teškim svrhama — kao upravno sjedište te kao zatvor u oba svjetska rata — ali njegova osnivačka logika bila je javno zdravlje, prisilna stanka koja je epidemiju držala s druge strane zidina. U doba kada medicina protiv kuge nije mogla mnogo, karantenski zid bio je najučinkovitije javnozdravstveno sredstvo kojim je jedna luka raspolagala, a prometna trgovačka obala poput ove bez njega nije mogla. Niski kameni sklopovi Lazareta uz tvrđavu dio su onoga što Petrovcu i danas daje njegovu prepoznatljivu siluetu.
Obelisk iznad
Iznad tvrđave uzdiže se obelisk, spomenik borcima i mještanima poginulima u Drugome svjetskom ratu. Ujedno je i najviša vidikovačka točka tvrđave: s platforme uz njega otvara se cijeli obzor Petrovca — crveni krovovi, šljunčana plaža, špilje u stijenama ispod i tirkizna voda koja se pruža sve do otočića. Skroman je to spomenik, ali obilježava prijelaz tvrđave iz djelatne obrane u mjesto sjećanja i vidika.
Tvrđava u kojoj se može sjediti
Danas je Kastello ublažen u ugostiteljski prostor. Obnovljena za ugostiteljsku namjenu, tvrđava sada u starom kamenu skriva terasu i lounge bar, s možda i najboljim mjestom u Petrovcu: stolom na bedemima dok sunce zalazi za rt, a dolje se pale svjetla šetnice. Ima u tome nečega prikladnog — zdanje podignuto da strance drži vani danas postoji zato da ih uvečer pozove unutra na piće nad zaljevom. Tvrđava i njezin Lazaret zajedno ostaju najprepoznatljivija slika grada.
Tvrđava drži cijelu obalu na okupu. Petrovačka šetnica vodi do nje pokraj kamenih kuća starih gradskih obitelji, a u toplim mjesecima to popločano priobalje središte je večernjeg života grada — kafići i restorani izlaze pod zidine, glazba i djeca i miris pečene ribe, a na kraju svega osvijetljena tvrđava. Kastello leži na trasi stare obalne rute kroz Petrovac; smjestiti ga u tu širu priču možete na petrovačkoj etapi šetnje Rimskom cestom, koja tvrđavu povezuje s antičkim i mletačkim slojevima grada.
Posjet
Tvrđava stoji na kraju obalne šetnice, pet minuta ravne šetnje od središta Petrovca, a put do nje besplatan je i otvoren. Bar na terasi radi sezonski, a najživlji je i najugodniji u toplim večerima; popnite se u suton zbog pogleda s platforme kod obeliska i ponesite nešto gotovine za piće ako se želite zadržati na bedemima.
