Prošetajte do južnog kraja petrovačke šetnice i grad dolazi do prirodne tačke: niska, vremenom nagrizena tvrđava na stijeni, isturena u more, sa ostrvcima Katič i Sveta Nedjelja koji lebde iza nje. Ovo je Kastello — ponekad zapisano i kao Kastio — i četiri stoljeća je gradu davao ime i oblik.
Sagrađena protiv gusara
Venecija je tvrđavu podigla u 16. stoljeću, u vrijeme kada je jadranska obala bila opasno mjesto za držanje luke. Gusari i pljačkaši krstarili su morem između venecijanskog i osmanskog svijeta, a ovako izloženom zalivu trebali su zubi. Kastello je bio ti zubi: zbijeno uporište na stijeni, s posadom stalne venecijanske vojne sile, koje je motrilo na prilaze zalivu i na malu flotu barki koja je iz njega isplovljavala.
Tvrđava je bila i skladište. Unutar njenih zidina nalazile su se prostorije u kojima su se čuvali vino i drugi proizvodi prije nego što bi bili ukrcani na barke i otpremljeni — komercijalni motor iza vojne svrhe. Sve dok je stajala na straži, naselje ispod nje nije se zvalo Petrovac, nego Kaštel Lastva, ili jednostavno Kastio, po samoj tvrđavi.
Ime seže dalje u prošlost od Venecije. Najstariji zabilježeni naziv ovdašnjeg naselja bio je Lastva, ime koje se pojavljuje već u srednjovjekovnom Ljetopisu popa Dukljanina, tako da je venecijanska tvrđava samo pridodala svoju riječ — kastel, zamak — mjestu koje je već imalo dug identitet. Tek negdje pred kraj Prvog svjetskog rata grad je odbacio ime tvrđave i postao Petrovac, u čast kralja Petra I. Pa ipak, starija riječ tvrđave živi u govoru mještana: mnogi i danas stijenu i njeno uporište zovu Kastio.
Lazaret
Oko tvrđave i uz nju Venecijanci su izgradili Lazaret, sanitarnu stanicu koja je bila jedna od obalnih odbrana od prijetnje smrtonosne poput bilo kojeg gusara: bolesti. Brodovi i putnici koji su pristizali iz luka gdje je možda harala kuga zadržavani su ovdje u karanteni prije nego što bi im bilo dopušteno da se pomiješaju s gradom. Tokom svog dugog vijeka Lazaret je služio i drugim teškim svrhama — bio je mjesto uprave, a i zatvor tokom oba svjetska rata — ali njegova osnivačka logika bila je javno zdravlje, prisilna pauza koja je epidemiju držala s druge strane zidina. U doba kada medicina nije mogla mnogo protiv kuge, karantenski zid bio je najdjelotvornije sredstvo javnog zdravlja koje je jedna luka imala, a ovako prometna trgovačka obala nije mogla bez njega. Niski kameni nizovi Lazareta uz tvrđavu dio su onoga što Petrovcu i danas daje prepoznatljivu siluetu.
Obelisk iznad
Iznad tvrđave uzdiže se obelisk, spomenik borcima i mještanima poginulim u Drugom svjetskom ratu. Ujedno je i najviši vidikovac tvrđave: s platforme pored njega otvara se cijeli obuhvat Petrovca — crveni krovovi, šljunkovita plaža, pećine u stijenama ispod i tirkizna voda koja se prostire sve do ostrvaca. Mali je to spomenik, ali obilježava prelazak tvrđave iz djelatne odbrane u mjesto sjećanja i pogleda.
Tvrđava u kojoj se može sjediti
Danas je Kastello omekšan u ugostiteljski prostor. Obnovljen za ugostiteljsku namjenu, sada u starom kamenu smješta terasu i lounge bar, s vjerovatno najboljim mjestom u Petrovcu: sto na bedemima dok sunce zalazi iza rta, a dolje se pale svjetla šetnice. Ima nečeg prikladnog u tome — građevina podignuta da strance drži vani sada postoji da ih pozove unutra na večernje piće nad zalivom. Tvrđava i njen Lazaret zajedno ostaju najprepoznatljivija slika grada.
Tvrđava drži cijelu obalu na okupu. Petrovačka šetnica vodi do nje pored kamenih kuća starih gradskih porodica, a u toplim mjesecima je to popločano priobalje središte večernjeg života grada — kafići i restorani izlijevaju se pod zidine, muzika i djeca i miris pečene ribe, s osvijetljenom tvrđavom na kraju svega. Kastello leži na trasi stare obalne rute kroz Petrovac; možete ga smjestiti u tu širu priču na petrovačkoj etapi šetnje Rimskim putem, koja tvrđavu povezuje s antičkim i venecijanskim slojevima grada.
Posjeta
Tvrđava stoji na kraju obalne šetnice, pet minuta ravne šetnje od centra Petrovca, a put do nje je besplatan i otvoren. Bar na terasi radi po sezonskom rasporedu, najživlji je i najatmosferičniji u toplim večerima; popnite se u zalazak sunca zbog pogleda s platforme kod obeliska i ponesite nešto gotovine za piće ako želite duže ostati na bedemima.
