Prošetajte do južnog kraja petrovačke šetnice i grad se prirodno zaustavlja: niska, vremenom nagrizena tvrđava na stijeni, isturena u more, a iza nje plutaju ostrvca Katič i Sveta Nedjelja. To je Kastello — ponekad zapisan i kao Kastio — i četiri vijeka je gradu davao ime i oblik.
Sagrađen protiv gusara
Venecija je tvrđavu podigla u 16. vijeku, u vrijeme kada je jadranska obala bila opasno mjesto za držanje luke. Gusari i pljačkaši krstarili su morem između venecijanskog i osmanskog svijeta, a ovako izloženom zalivu trebali su zubi. Kastello je bio ti zubi: zbijeno uporište na stijeni, sa stalnom venecijanskom posadom, koje je nadgledalo prilaze zalivu i malu flotu barki koje su iz njega isplovljavale.
Tvrđava je bila i skladište. Unutar njenih zidina nalazila su se spremišta u kojima se čuvalo vino i drugi proizvodi prije nego što bi bili utovareni na barke i otpremljeni — trgovački pogon iza vojne svrhe. Sve dok je stajala na straži, naselje ispod nje nije se zvalo Petrovac nego Kaštel Lastva, ili prosto Kastio, po samoj tvrđavi.
Ime seže dublje u prošlost od Venecije. Najstarije zabilježeno ime ovdašnjeg naselja bilo je Lastva, ime koje se javlja još u srednjovjekovnom Ljetopisu popa Dukljanina, pa je venecijanska tvrđava jednostavno prikačila svoju riječ — kastel, zamak — mjestu koje je već imalo dug identitet. Tek negdje pred kraj Prvog svjetskog rata grad je odbacio ime tvrđave i postao Petrovac, u čast kralja Petra I. Pa ipak, starija riječ iz doba tvrđave živi u govoru mještana: mnogi i danas stijenu i njeno uporište zovu Kastio.
Lazaret
Oko tvrđave i uz nju Venecijanci su sagradili Lazaret, sanitetsku stanicu koja je bila jedna od odbrana obale od prijetnje smrtonosne kao i svaki gusar: bolesti. Brodovi i putnici koji su pristizali iz luka gdje je možda vladala kuga zadržavani su ovdje u karantinu prije nego što bi im bilo dozvoljeno da se pomiješaju s gradom. Tokom svog dugog vijeka Lazaret je služio i drugim teškim namjenama — bio je mjesto uprave, a u oba svjetska rata i zatvor — ali njegova osnovna zamisao bila je javno zdravlje, prisilna stanka koja je epidemiju držala s druge strane zidina. U vremenu kada medicina nije mogla mnogo protiv kuge, karantinski zid bio je najdjelotvornije sredstvo javnog zdravlja koje je jedna luka imala, a ovako prometna trgovačka obala nije mogla bez njega. Niski kameni sklopovi Lazareta pored tvrđave dio su onoga što Petrovcu do danas daje prepoznatljiv obris.
Obelisk iznad
Iznad tvrđave uzdiže se obelisk, spomenik borcima i mještanima poginulim u Drugom svjetskom ratu. On je ujedno i najviši vidikovac tvrđave: s platforme pored njega otvara se čitav prizor Petrovca — crveni krovovi, šljunkovita plaža, pećine u stijenama ispod i tirkizna voda koja se pruža sve do ostrvaca. Mali je to spomenik, ali označava prelazak tvrđave iz radne odbrane u mjesto sjećanja i pogleda.
Tvrđava u kojoj se može sjediti
Danas je Kastello ublažen u ugostiteljski prostor. Obnovljen za ugostiteljsku namjenu, sada u sebi drži terasu i lounge bar ugrađene u stari kamen, s vjerovatno najboljim sjedištem u Petrovcu: sto na bedemima dok sunce zalazi iza rta, a dolje se pale svjetla na šetnici. Ima nečeg prikladnog u tome — građevina podignuta da strance drži vani sada postoji da ih pozove unutra na večernje piće nad zalivom. Tvrđava i njen Lazaret zajedno ostaju najprepoznatljivija slika grada.
Tvrđava drži čitavu obalu na okupu. Petrovačka šetnica vodi do nje pored kamenih kuća starih gradskih porodica, a u toplim mjesecima je to popločano priobalje središte večernjeg života grada — kafići i restorani izlaze pod zidine, muzika i djeca i miris pečene ribe, a na kraju svega osvijetljena tvrđava. Kastello leži na trasi starog obalnog puta kroz Petrovac; možete ga smjestiti u tu širu priču na petrovačkoj etapi šetnje Rimskim putem, koja tvrđavu povezuje s antičkim i venecijanskim slojevima grada.
Posjeta
Tvrđava stoji na kraju obalne šetnice, pet minuta laganog hoda po ravnom od centra Petrovca, a šetnja do nje je besplatna i otvorena za sve. Bar na terasi radi po sezonskom rasporedu, najživlji je i najčarobniji u toplim večerima; popnite se u suton zbog pogleda s platforme kod obeliska i ponesite nešto gotovine za piće ako želite duže ostati na bedemima.
