Prošetajte do južnog kraja petrovačke šetnice i grad se prirodno završava: niska, vjetrom istrošena tvrđava na stijeni, isturena u more, a iza nje plutaju ostrvca Katič i Sveta Nedjelja. Ovo je Kastello — ponekad se piše i Kastio — i četiri vijeka je gradu davao ime i oblik.
Građena protiv gusara
Venecija je tvrđavu podigla u 16. vijeku, u vrijeme kad je jadranska obala bila opasno mjesto za držanje luke. Gusari i pljačkaši krstarili su morem između mletačkog i osmanskog svijeta, a ovako otvorenom zalivu trebali su zubi. Kastello je bio ti zubi: zbijeno uporište na stijeni, sa stalnom mletačkom posadom, koje je nadgledalo prilaze zalivu i malu flotu barki što je iz njega isplovljavala.
Tvrđava je bila i skladište. Unutar njenih zidina bila su stovarišta u kojima se čuvalo vino i drugi proizvodi prije nego što bi se ukrcali na barke i otpremili — trgovački pogon iza vojne svrhe. Sve dok je stajala na straži, naselje pod njom nije se zvalo Petrovac nego Kaštel Lastva, ili prosto Kastio, po samoj tvrđavi.
Ime seže dalje u prošlost od Venecije. Najstarije zabilježeno ime ovdašnjeg naselja bilo je Lastva, ime koje se javlja još u srednjovjekovnom Ljetopisu popa Dukljanina, pa je mletačka tvrđava svojoj rijeci — kastel, zamak — samo pridodala mjestu koje je već imalo dug identitet. Tek negdje pred kraj Prvog svjetskog rata grad je odbacio ime tvrđave i postao Petrovac, u čast kralja Petra I. Pa ipak, starija riječ tvrđave živi u govoru mještana: mnogi i danas stijenu i njeno uporište zovu Kastio.
Lazaret
Oko tvrđave i uz nju Mlečani su podigli Lazaret, sanitetsku stanicu koja je bila jedna od odbrana obale od prijetnje smrtonosne koliko i bilo koji gusar: bolesti. Brodovi i putnici koji su dolazili iz luka gdje je mogla vladati kuga zadržavani su ovdje u karantinu prije nego što bi im bilo dozvoljeno da se pomiješaju s gradom. Tokom svog dugog vijeka Lazaret je služio i drugim teškim svrhama — bio je mjesto uprave, a i zatvor tokom oba svjetska rata — ali njegova osnovna logika bila je javno zdravlje, prisilna pauza koja je epidemiju držala s druge strane zidina. U doba kad medicina nije mogla mnogo protiv kuge, karantinski zid bio je najdjelotvornije sredstvo javnog zdravlja koje je luka imala, a ovako prometna trgovačka obala nije mogla bez njega. Niski kameni sklopovi Lazareta uz tvrđavu dio su onoga što Petrovcu i danas daje njegovu prepoznatljivu siluetu.
Obelisk iznad
Iznad tvrđave uzdiže se obelisk, spomenik borcima i mještanima poginulim u Drugom svjetskom ratu. Ujedno je i najviši vidikovac tvrđave: s platforme pored njega otvara se cijeli luk Petrovca — crveni krovovi, šljunkovita plaža, pećine u stijenama ispod i tirkizna voda koja se pruža do ostrvaca. Mali je to spomenik, ali obilježava prelazak tvrđave iz radne odbrane u mjesto śećanja i pogleda.
Tvrđava u kojoj se može śeđeti
Danas je Kastello omekšan u ugostiteljstvo. Obnovljen za ugostiteljsku namjenu, sada u starom kamenu ima terasu i lounge bar, s vjerovatno najboljim mjestom u Petrovcu: sto na bedemima dok sunce zalazi iza rta, a dolje se pale svjetla šetnice. Ima u tome nečeg prikladnog — zdanje podignuto da strance drži vani danas postoji da ih uveče pozove unutra na piće nad zalivom. Tvrđava i njen Lazaret zajedno ostaju najprepoznatljivija slika grada.
Tvrđava drži cijelu obalu. Petrovačka šetnica izlazi do nje pored kamenih kuća starih gradskih porodica, a u toplim mjesecima to popločano priobalje središte je večernjeg života grada — kafići i restorani izlivaju se pod zidine, muzika i djeca i miris pečene ribe, a na kraju svega osvijetljena tvrđava. Kastello leži na trasi starog obalnog puta kroz Petrovac; možete ga smjestiti u tu širu priču na petrovačkoj etapi šetnje Rimskim putem, koja tvrđavu povezuje s antičkim i mletačkim slojevima grada.
Posjeta
Tvrđava stoji na kraju obalne šetnice, pet minuta ravne šetnje od centra Petrovca, a put do nje besplatan je i otvoren. Bar na terasi radi sezonski, najživlji je i najljepši u toplim večerima; popnite se u suton zbog pogleda s platforme kod obeliska i ponesite nešto gotovine za piće ako želite ostati na bedemima.
