Pogledajte s plaže u Petrovcu prema pučini i vidjet ćete dva mala ostrvca kako počivaju na vodi nedaleko od obale, toliko srasla s prizorom da bi grad bez njih djelovao nekako pogrešno. Zovu se Katič i Sveta Nedjelja, a ono manje nosi jednu bijelu kapelu koja čuva jednu od najpostojanijih priča ovog primorja.
Zavjet dat u oluji
Kaže se da je kapela sagrađena iz zahvalnosti. Prema priči, grupa mornara — u lokalnom sjećanju Grka — doživjela je brodolom u oluji nadomak Petrovca i uspjela se dokopati stjenovitog ostrvca, preživjevši ondje gdje su se lako mogli utopiti. Da bi odali počast svom spasenju, sagradili su malu crkvu na stijeni koja ih je spasila. Budući da je brodolom pao u nedjelju, posvetili su je Svetoj Nedjelji — i ostrvce od tada nosi to ime.
To je ona vrsta legende koja izrasta iz nečeg istinitog: ovo je primorje pomoraca, a kapela podignuta na goloj stijeni rukama ljudi koji su očekivali smrt upravo je onakav zavjet kakav Jadran oduvijek nadahnjuje. Je li svaki detalj historija, gradu jedva da je važno — priču je održao živom kroz generacije.
Dvije stijene, jedan prizor
Kad ih jednom upoznate, lako ih je razlikovati. Katič je gola stijena, niska i obrasla busenima zelenila, bez ijedne građevine; Sveta Nedjelja je ona koja nosi kapelu. Zajedno stoje tik uz obalu Petrovca, dovoljno blizu da djeluju kao dio grada, a ne kao nešto daleko na moru, i postale su njegov znamen — oblik za kojim posegne svaka razglednica i svaka fotografija s ljetovanja. Koliko god male, širokom zalivu daju žižu i mjerilo, dvije tačke od kamena na plavetnilu. Njihova imena stoje na svakoj karti grada i u nazivima nebrojenih lokalnih firmi, a nijedan pogled na Petrovac bez njih nije potpun — dokaz koliko temeljito legenda i par stijena mogu postati identitet jednog mjesta.
Obnovljena nakon zemljotresa
Kapela koju danas vidite nije ona izvorna. Godine 1979. snažan zemljotres pogodio je crnogorsko primorje i nanio ogromnu štetu od Ulcinja do Bokokotorskog zaliva, a mala crkva na ostrvcu bila je među stradalima. Poslije je obnovljena, krajem dvadesetog vijeka, na istoj stijeni — pa je bijela kapela koja ondje danas stoji istovremeno i nova i stara, savremena građevina koja drži veoma staro obećanje.
Zvonjava zvona za sreću
Ostrvca su toliko blizu obale da je i sam dolazak do njih dio užitka. Ljeti dobri plivači zaplivaju s plaže, a drugi veslaju ili se malim čamcem prebace preko kratkog pojasa bistre vode. Običaj je, kad se iskrcate, jednostavan: zazvonite kapelinim zvonom. Prema lokalnom vjerovanju, zvonjava donosi zdravlje i sreću, i generacije posjetilaca i mještana povukle su uže za malo sreće prije nego što bi otplivali natrag. To pretvara slikovito plivanje u malo hodočašće, a otprilike su tako mornari i zamislili da se s njihovom stijenom postupa. Kapela je sićušna — jedna okrečena prostorija sa zvonom — i nije mjesto na kojem se dugo zadržava; poenta je u prelasku, u dodiru užeta i u povratku plivanjem do plaže, s gradom pred sobom. Barkarioli koji rade na petrovačkoj obali rado će vas prebaciti tamo i natrag, a u jeku ljeta cijeli dan se između plaže i stijene provlači stalan niz plivača i malih plovila, pri čemu svaki posjetilac održava običaj koji je počeo sa šačicom preplašenih mornara koji su zahvaljivali za svoje živote.
Čak i s kopna ostrvca mijenjaju karakter s promjenom svjetla — tvrda siva stijena u podne, zlatna u suton, tamna silueta kad se kapela ocrta na sumraku. Ona su uporište prizora s tvrđave Kastello na kraju šetališta, a navika veslanja do njih radi zvonjave održava mornarski zavjet utkanim u život grada, umjesto da ostane tek zanimljivost na stijeni.
Ostrvca možete osmotriti s obale na petrovačkoj etapi šetnje Rimskim putem, koja prati obalu ondje gdje su dvije stijene najbliže gradu.
Posjeta
Ostrvca leže tik uz glavnu plažu u Petrovcu i najbolje im je prići po mirnom i toplom vremenu. Sigurni plivači mogu preplivati, ali sigurnija i lakša opcija je neki od malih čamaca koji u sezoni saobraćaju s plaže; dogovorite vožnju i vrijeme čekanja prije polaska. Iskrcavanje je na goloj stijeni bez ikakvog sadržaja, pa ponesite obuću za vodu i poštujte kapelu — i obavezno zazvonite zvonom.
