Porto Montenegro trguje sjajnim stvarima: superjahte privezane krmom uz obale, dizajnerski uređeno priobalje, posade tendera koje besposleno čekaju među pontonima. Zbog toga je objekat parkiran na šetalištu utoliko čudniji — crna čelična napadna podmornica duga 50 metara, P-821 Heroj, postavljena na nosače između vezova za jahte poput krokodila na vrtnoj zabavi. Ona je središnji eksponat marinine Zbirke pomorskog naslijeđa i ujedno najbolji ključ za razumijevanje toga šta je ovo sjajno naselje zapravo danas, i šta je nekada bilo.
Građena u tajnosti
Heroj je bila prva podmornica u klasi od tri napadne podmornice koje je nesvrstana Jugoslavija sama projektovala i izgradila — razlog za ogroman nacionalni ponos, jer je tek nekolicina zemalja uopće mogla graditi podmornice. Kobilica joj je položena 1965. u Brodogradilištu specijalnih objekata u Splitu, a naredne dvije godine dobijala je oblik u potpunoj tajnosti; kuma porinuća, 21. augusta 1967., bio je komandant Jugoslovenske ratne mornarice, admiral Mate Jerković. Nakon probne plovidbe uvedena je u sastav flote 10. septembra 1968. i pridružena 88. podmorničkoj diviziji.
Podaci o njenoj karijeri, vođeni s podmorničarskom preciznošću, vrijedni su pažnje: tokom otprilike 23 godine službe Heroj je provela 726 dana na moru, izvela 910 zaranjanja i prešla 46.659 nautičkih milja — što odgovara više od dva obilaska globusa, najvećim dijelom nevidljivo, ispod površine Jadrana. Zaronjena je istiskivala oko 705 tona, pokretao ju je dizel-električni pogon, a posada je bila stiješnjena u trup otporan na pritisak širine manje od sedam metara. Podmornica je zvanično povučena iz upotrebe 2000-ih, a nakon četveromjesečne restauracije u kojoj je učestvovalo trinaest njenih nekadašnjih podmorničara, otvorena je kao muzejski eksponat na tivatskoj obali u julu 2013.
Zašto podmornica pripada ovdje
Heroj nije slučajan trofej. Lokacija koju danas zauzima Porto Montenegro bila je više od stoljeća jedan od velikih pomorsko-industrijskih kompleksa Jadrana: Arsenal, koji je 1889. osnovala Austro-Ugarska kao bazu za popravke i snabdijevanje svoje flote — događaj koji je zapravo stvorio moderni Tivat. Kroz jugoslovenski period Arsenal je servisirao ratne brodove i, što je ključno, podmornice; natkriveni tuneli i radionice baze bili su dio mašinerije koja je podmornice poput Heroja održavala na moru. Kada je jugoslovenska mornarica zamrla nakon devedesetih, zapušteno brodogradilište prodato je 2006. konzorciju koji je predvodio kanadski biznismen Peter Munk, a on ga je pretvorio u današnju marinu za superjahte.
Podmornica na obali je, dakle, duh ranijeg života ovog mjesta, namjerno sačuvan. Zbirka pomorskog naslijeđa oko nje čuva preko 300 predmeta iz doba Arsenala — torpeda, mine, ronilačku opremu, radioničke mašine — te još jednu, manju jugoslovensku podmornicu. Između kafića s espressom i posrednika za jahte, ona je jedan od najiskrenijih komada industrijskog pamćenja na obali.
Ulazak u podmornicu
Ono što Heroja izdiže iznad statičnog spomenika jeste to što možete ući unutra. Posjete vas vode kroz sam trup, otvor po otvor:
- Torpedna prostorija na pramcu, s vratima cijevi i opremom za punjenje — cijeli razlog postojanja ove podmornice.
- Komandna prostorija, splet ventila, mjerača, kola i periskop; možete sjesti za komande i uhvatiti se za mjesto kormilara dubine, za šta vas nijedna fotografija ne može pripremiti. Sve je nadohvat ruke jer je tako moralo biti.
- Prostori za život, ako se tako uopće mogu nazvati — ležajevi ugurani među mašine, koje je posada dijelila u smjenama.
- Mašinski prostori na krmi, dizelski i električni, gdje su boravili buka i vrelina.
Sveprisutni utisak jeste utisak stiješnjenosti: 726 dana na moru odigralo se u ovih nekoliko čeličnih hodnika. Djeca to, treba reći, obično bezrezervno obožavaju; nekadašnji mornari znaju zašutjeti.
Zastanite i kod imena. Svaka podmornica u klasi nosila je naziv iz partizanskog panteona — Heroj, Junak, Uskok — a same su podmornice tretirane istovremeno kao državna tajna i državni simbol: dokaz da zemlja stisnuta između blokova može u vlastitim brodogradilištima izgraditi vlastito sredstvo odvraćanja. To što vodeća podmornica tog programa danas počiva u marini finansiranoj zapadnim kapitalom, dok je svakodnevno fotografišu posade jahti iz svih zemalja, prilična je ironija — ali alternativa je bila otpad, a trinaestorica veterana koji su četiri mjeseca radili na njenoj obnovi očito su radije birali muzej među milionerima nego žilete.
Posjeta
Heroj stoji na obali Porto Montenegra u Tivtu, direktno na šetalištu marine — do njega dolazite pješke šetnjom Borovim šetalištem, koja vodi od stare tivatske obale pravo do vezova marine. Ulaz u unutrašnjost podmornice naplaćuje se zajedno sa Zbirkom pomorskog naslijeđa, po cijeni od nekoliko eura (djeca besplatno), uglavnom radnim danima tokom dana izvan sezone, a ljeti svakodnevno; vanjski dio može se vidjeti u bilo koje doba. Dođite u kasno popodne, kada nisko sunce crni trup pretvara u skulpturu, a jarboli jahti iza njega hvataju svjetlost — potpuni, apsurdni, čudesni kontrast Tivta u jednom kadru.
