Porto Montenegro trguje blistavim stvarima: superjahte privezane krmom uz obale, dizajnerski uređeno primorje, tenderi s posadom koji tinjaju između pontona. Zbog toga je objekat parkiran na šetalištu utoliko čudniji — 50 metara duga crna čelična napadna podmornica, P-821 Heroj, položena na postolja između vezova za jahte poput krokodila na baštenskoj zabavi. Ona je središnji eksponat marinine Kolekcije pomorskog nasljeđa i ujedno najbolji ključ za razumijevanje toga šta ovo sjajno selo zapravo jeste — i šta je bilo.
Građena u tajnosti
Heroj je bio vodeći brod klase od tri napadne podmornice koje je nesvrstana Jugoslavija sama projektovala i sagradila — što je bio predmet ogromnog nacionalnog ponosa, budući da je tek nekolicina zemalja uopšte bila u stanju graditi podmornice. Kobilica joj je položena 1965. u Brodogradilištu specijalnih objekata u Splitu, a naredne dvije godine oblikovala se u potpunoj tajnosti; porinuće, 21. avgusta 1967., kumovao je komandant Jugoslovenske ratne mornarice, admiral Mate Jerković. Nakon probne plovidbe uvedena je u sastav flote 10. septembra 1968. i pridružila se 88. podmorničkom divizionu.
Statistika njene službe, vođena s podmorničarskom preciznošću, zaslužuje da se uživa: tokom otprilike 23 godine službe Heroj je proveo 726 dana na moru, izveo 910 zaranjanja i prešao 46.659 nautičkih milja — što odgovara više od dva kruga oko zemaljske kugle, najvećim dijelom nevidljivo, ispod Jadrana. Zaronjena je istiskivala oko 705 tona, pokretao ju je dizel-električni pogon, a posada je bila stiješnjena u trup pod pritiskom širok manje od sedam metara. Podmornica je zvanično povučena iz upotrebe 2000-ih, a nakon četveromjesečne obnove u kojoj je učestvovalo trinaest njenih nekadašnjih podmorničara, otvorena je kao muzejski eksponat na tivatskoj obali u julu 2013.
Zašto podmornica pripada ovdje
Heroj nije slučajan trofej. Lokacija koju danas zauzima Porto Montenegro bila je više od jednog vijeka jedan od velikih pomorsko-industrijskih kompleksa Jadrana: Arsenal, koji je 1889. osnovala Austro-Ugarska kao bazu za popravke i snabdijevanje svoje flote — događaj koji je zapravo stvorio moderni Tivat. Kroz jugoslovenski period Arsenal je servisirao ratne brodove i, što je ključno, podmornice; natkriveni tuneli i radionice baze bili su dio mašinerije koja je podmornice poput Heroja održavala na moru. Kada je jugoslovenska mornarica zamrla nakon devedesetih, zapušteno brodogradilište prodato je 2006. konzorcijumu na čelu s kanadskim biznismenom Peterom Munkom, koji ga je pretvorio u današnju marinu za superjahte.
Podmornica na obali stoga je duh nekadašnjeg života ovog mjesta, namjerno sačuvan. Kolekcija pomorskog nasljeđa oko nje čuva preko 300 predmeta iz doba Arsenala — torpeda, mine, ronilačku opremu, radioničke mašine — te uz njih i drugu, manju jugoslovensku podmornicu. Između espresso barova i posrednika za jahte, to je jedan od najiskrenijih komada industrijskog pamćenja na obali.
Ulazak u podmornicu
Ono što Heroja uzdiže iznad statičnog spomenika jeste to što možete ući unutra. Posjete vas vode kroz sam trup pod pritiskom, otvor po otvor:
- Torpedna prostorija naprijed, s vratima cijevi i opremom za punjenje — cijeli razlog postojanja podmornice.
- Komandna prostorija, šipražje ventila, mjerača, kola i periskop; možete sjesti za komande i uhvatiti mjesto kormilara dubine, za šta vas nijedna fotografija ne može pripremiti. Sve je nadohvat ruke jer je tako moralo biti.
- Prostor za život, ako se to tako uopšte može nazvati — ležajevi utisnuti među mašineriju, za posadu koja ih je dijelila u smjenama.
- Mašinski prostori na krmi, dizel i električni, gdje su živjeli buka i vrelina.
Preovlađujući utisak je zbijenost: 726 dana na moru odigralo se u ovih nekoliko čeličnih hodnika. Djeca to, mora se reći, obično bez zadrške obožavaju; nekadašnji mornari znaju zaćutati.
Zastanite i kod imena. Svaka podmornica te klase nosila je naziv iz partizanskog panteona — Heroj, Junak, Uskok — a same su plovilice istovremeno tretirane i kao državna tajna i kao državni simbol: dokaz da zemlja stiješnjena između blokova može u vlastitim brodogradilištima sagraditi vlastito sredstvo odvraćanja. To što vodeći brod tog programa danas počiva u marini finansiranoj zapadnim kapitalom, fotografisan svakodnevno od posada jahti iz svih zemalja, priličan je paradoks — ali alternativa je bila rezalište, a trinaestorica veterana koji su četiri mjeseca radili na njenoj obnovi očito su radije birali muzej među milionerima nego žilete.
Posjeta
Heroj stoji na obali Porto Montenegra u Tivtu, direktno na šetalištu marine — do njega se dolazi pješice šetnjom Borovim šetalištem, koja vodi od stare tivatske obale pravo do vezova marine. Ulaz u unutrašnjost podmornice naplaćuje se zajedno s Kolekcijom pomorskog nasljeđa, za nekoliko eura (djeca besplatno), uglavnom radnim danima tokom dana van sezone, a ljeti svakodnevno; spoljašnjost se može vidjeti u bilo koje doba. Idite u kasno popodne, kada nisko sunce pretvara crni trup u skulpturu, a jarboli jahti iza njega hvataju svjetlost — potpuni, apsurdni, divni kontrast Tivta u jednom kadru.
