Porto Montenegro trguje sjajnim stvarima: superjahte krmom uz obalu, dizajnersko šetalište uz more, tenderi s posadom koji polako plove između pontona. Zbog toga je objekat parkiran na promenadi tim čudniji — 50 metara duga crna čelična jurišna podmornica, P-821 Heroj, postavljena na ležajeve između vezova za jahte kao krokodil na baštenskoj zabavi. Ona je središnji eksponat marinine Zbirke pomorske baštine i ujedno najbolji ključ za razumijevanje toga šta ovo blistavo naselje zapravo jeste — i šta je nekad bilo.
Građena u tajnosti
Heroj je bio prvi brod u klasi od tri jurišne podmornice koje je nesvrstana Jugoslavija sama projektovala i izgradila — razlog za ogroman nacionalni ponos, jer je tek nekolicina zemalja uopšte umjela da gradi podmornice. Kobilica joj je položena 1965. u Brodogradilištu specijalnih objekata u Splitu, i naredne dvije godine dobijala je oblik u potpunoj tajnosti; kuma porinuća, 21. avgusta 1967., bio je komandant Jugoslovenske ratne mornarice, admiral Mate Jerković. Nakon probne plovidbe uvedena je u sastav flote 10. septembra 1968. i pridružila se 88. podmorničkoj diviziji.
Brojke iz njene službe, vođene s podmorničarskom preciznošću, vrijedi prepričati: tokom otprilike 23 godine službe Heroj je proveo 726 dana na moru, izveo 910 zaranjanja i preplovio 46.659 nautičkih milja — koliko bi bilo da je više od dva puta oplovio zemaljsku kuglu, i to uglavnom nevidljivo, pod Jadranom. Zaronjena je istiskivala oko 705 tona, pokretao ju je dizel-električni pogon, a posada joj je bila zbijena u trup pod pritiskom uži od sedam metara. Podmornica je zvanično povučena iz upotrebe 2000-ih, a nakon četvoromjesečne restauracije u kojoj je učestvovalo trinaest njenih nekadašnjih podmorničara, otvorena je kao muzejski eksponat na tivatskoj obali u julu 2013.
Zašto podmornica pripada baš ovđe
Heroj nije slučajan trofej. Lokacija koju danas zauzima Porto Montenegro bila je više od vijeka jedan od velikih pomorsko-industrijskih kompleksa Jadrana: Arsenal, koji je 1889. osnovala Austrougarska kao bazu za popravku i snabdijevanje svoje flote — događaj koji je zapravo stvorio moderni Tivat. Kroz jugoslovensko doba Arsenal je servisirao ratne brodove i, što je ključno, podmornice; natkriveni tuneli i radionice baze bili su dio mašinerije koja je brodove poput Heroja držala na moru. Kada je jugoslovenska mornarica zamrla nakon devedesetih, zapušteno brodogradilište prodato je 2006. konzorcijumu na čelu s kanadskim biznismenom Peterom Munkom, koji ga je pretvorio u današnju marinu za superjahte.
Podmornica na obali je, dakle, duh nekadašnjeg života ovog mjesta, namjerno sačuvan. Zbirka pomorske baštine oko nje čuva preko 300 predmeta iz vremena Arsenala — torpeda, mine, ronilačku opremu, radioničke mašine — i uz to još jednu, manju jugoslovensku podmornicu. Između kafe-barova i posrednika za jahte, to je jedan od najiskrenijih komada industrijskog pamćenja na obali.
Ulazak u podmornicu
Ono što Heroja izdiže iznad statičnog spomenika jeste to što možete ući unutra. Obilazak vas vodi kroz sam trup pod pritiskom, otvor po otvor:
- Torpedna prostorija na pramcu, s vratima cijevi i opremom za punjenje — čitav razlog postojanja ovog broda.
- Komandna prostorija, šipražje ventila, mjerača, točkova i periskopa; možete sjesti za komande i uhvatiti mjesto dubinara, za što vas nijedna fotografija ne priprema. Sve je nadohvat ruke jer je tako moralo biti.
- Prostor za život, ako se tako uopšte može nazvati — ležajevi utisnuti među mašine, za posadu koja ih je dijelila po smjenama.
- Mašinski prostor na krmi, dizel i elektro, gdje su živjeli buka i vrelina.
Utisak koji sve nadjačava jeste sabijenost: 726 dana na moru dogodilo se u ovih nekoliko čeličnih hodnika. Đeca to, mora se reći, obično zavole bez zadrške; bivši mornari znaju da zaćute.
Zastanite i kod imena. Svaki brod te klase nosio je naziv iz partizanskog panteona — Heroj, Junak, Uskok — a sama plovila tretirana su istovremeno i kao državna tajna i kao državni simbol: dokaz da država stiješnjena između blokova može u sopstvenim brodogradilištima izgraditi sopstveno sredstvo odvraćanja. To što zastavni brod tog programa danas počiva u marini finansiranoj zapadnim kapitalom, svakodnevno fotografisan od posada jahti iz svih krajeva svijeta, priličan je paradoks — ali alternativa je bila starudija, a trinaestorici veterana koji su četiri mjeseca radili na njenoj obnovi očito je bio draži muzej među milionerima nego žileti.
Posjeta
Heroj stoji na obali Porto Montenegra u Tivtu, tačno na promenadi marine — do njega se stiže pješke šetnjom Borovom promenadom, koja vodi od tivatske stare rive pravo na vezove marine. Ulaz u unutrašnjost podmornice naplaćuje se zajedno sa Zbirkom pomorske baštine, za nekoliko eura (đeca besplatno), uglavnom radnim danima tokom dana van sezone, a ljeti svakodnevno; spolja se može viđeti u svako doba. Pođite kasno popodne, kada nisko sunce pretvori crni trup u skulpturu, a jarboli jahti iza njega uhvate svjetlost — čitav apsurdni, divni kontrast Tivta u jednom kadru.
