Porto Montenegro trguje blistavim stvarima: superjahte privezane krmom uz obale, dizajnerski uređena rivijera, tenderi s posadom koji tiho rade između pontona. Utoliko je čudniji objekat parkiran na šetalištu — pedesetometarska crna čelična jurišna podmornica, P-821 Heroj, koja stoji na postoljima između vezova za jahte kao krokodil na baštenskoj zabavi. Ona je središnji eksponat marinine Zbirke pomorskog nasljeđa i ujedno najbolji ključ za razumijevanje toga šta je ovo blistavo naselje zapravo danas, a šta je bilo nekad.
Građena u tajnosti
Heroj je bio prvi brod u klasi od tri jurišne podmornice koje je nesvrstana Jugoslavija sama projektovala i sagradila — razlog za ogroman nacionalni ponos, jer je tek nekolicina zemalja uopšte umjela da gradi podmornice. Kobilica joj je položena 1965. u Brodogradilištu specijalnih objekata u Splitu, i naredne dvije godine dobijala je oblik u potpunoj tajnosti; porinuće, 21. avgusta 1967., kumovao je komandant Jugoslovenske ratne mornarice, admiral Mate Jerković. Nakon probne plovidbe uvedena je u sastav flote 10. septembra 1968. i pridružila se 88. podmorničkoj diviziji.
Brojke iz njene karijere, vođene s podmorničarskom preciznošću, vrijedi prepustiti uživanju: tokom otprilike 23 godine službe Heroj je proveo 726 dana na moru, izveo 910 zaranjanja i prešao 46.659 nautičkih milja — što odgovara više nego dvostrukom obilasku zemaljske kugle, najvećim dijelom nevidljivo, ispod Jadrana. Zaronjena je istiskivala oko 705 tona, pokretao ju je dizel-električni pogon, a posadu je zbijala u trup pod pritiskom uži od sedam metara. Podmornica je zvanično povučena iz službe dvijehiljaditih i, nakon četvoromjesečne restauracije u kojoj je učestvovalo trinaest njenih bivših podmorničara, otvorena je kao muzejski eksponat na tivatskoj rivi u julu 2013.
Zašto podmornica pripada baš ovđe
Heroj nije slučajan trofej. Lokacija koju danas zauzima Porto Montenegro bila je više od vijeka jedan od velikih pomorsko-industrijskih kompleksa Jadrana: Arsenal, koji je 1889. osnovala Austro-Ugarska kao bazu za popravku i snabdijevanje svoje flote — događaj koji je zapravo stvorio moderni Tivat. Kroz jugoslovensko doba Arsenal je servisirao ratne brodove i, što je ključno, podmornice; natkriveni tuneli i radionice baze bili su dio mašinerije koja je držala brodove poput Heroja na moru. Kada je jugoslovenska mornarica zamrla nakon devedesetih, zapušteno brodogradilište prodato je 2006. konzorcijumu na čelu s kanadskim biznismenom Peterom Munkom, koji ga je pretvorio u današnju marinu za superjahte.
Podmornica na obali je, dakle, duh nekadašnjeg života ovog mjesta, namjerno sačuvan. Zbirka pomorskog nasljeđa oko nje čuva preko 300 predmeta iz doba Arsenala — torpeda, mine, ronilačku opremu, radioničke mašine — a uz to i drugu, manju jugoslovensku podmornicu. Između kafe-barova i posrednika za jahte, to je jedan od najiskrenijih komada industrijskog pamćenja na cijelom primorju.
Ulazak u podmornicu
Ono što Heroja izdiže iznad statičnog spomenika jeste to što možete ući unutra. Posjeta vas vodi kroz sam trup pod pritiskom, grotlo po grotlo:
- Torpedna prostorija na pramcu, s vratima cijevi i opremom za punjenje — čitav razlog postojanja ovog broda.
- Komandna prostorija, gustiš ventila, instrumenata, točkova i periskopa; možete śesti za komande i uhvatiti se kormila dubine, za šta vas nijedna fotografija ne može pripremiti. Sve je nadohvat ruke jer je tako moralo biti.
- Prostori za život, ako se tako uopšte mogu nazvati — ležajevi utisnuti među mašine, koje je posada dijelila po smjenama.
- Mašinski prostori na krmi, dizelski i električni, đe su živjeli buka i vrelina.
Utisak koji nadjačava sve ostale jeste zbijenost: onih 726 dana na moru odigralo se u ovih nekoliko čeličnih hodnika. Đeca, treba reći, obično sve to zavole bez zadrške; bivši mornari znaju da zaćute.
Zastanite i kod imena. Svaki brod ove klase nosio je naziv iz partizanskog panteona — Heroj, Junak, Uskok — a same podmornice tretirane su istovremeno kao državna tajna i kao državni simbol: dokaz da zemlja stiješnjena između blokova može u sopstvenim brodogradilištima sagraditi sopstveno sredstvo odvraćanja. To što vodeći brod tog programa danas počiva u marini finansiranoj zapadnim kapitalom, fotografisan svakodnevno od strane posada jahti iz svih krajeva svijeta, prilična je ironija — ali alternativa je bila staro gvožđe, a trinaestorica veterana koji su četiri mjeseca radili na njenoj obnovi očigledno su radije birali muzej među milionerima nego žilete.
Posjeta
Heroj stoji na rivi Porto Montenegra u Tivtu, tačno na šetalištu marine — do njega se stiže pješke Šetnjom borovim šetalištem, koja vodi od tivatske stare obale pravo do vezova marine. Ulaz u unutrašnjost podmornice naplaćuje se zajedno sa Zbirkom pomorskog nasljeđa, po cijeni od nekoliko eura (đeca besplatno), uglavnom radnim danima u dnevnim terminima van sezone, a ljeti svakog dana; spoljašnjost se može viđeti u bilo koje doba. Pođite u kasno popodne, kad nisko sunce pretvori crni trup u skulpturu, a jarboli jahti iza njega uhvate svjetlost — pun, apsurdan i divan kontrast Tivta u jednom kadru.
