U neprestanoj potrazi za prostorima koji joj pripadaju, postaje opsjednuta osjećajem nepripadanja. Praznina postaje topla i jedina prihvatljiva. Uvjerena da nepokolebljivo hoda kroz svijest, nameće sebi svojstva koja nisu njezin dio. U kući kojom vladaju hladnoća i plijesan, usred beskrajno tihe noći, on iznenada otvara vrata. Prizor koji je ugledala postaje njezina jedina priča.
Bjeline su je dugo opterećivale: hodajući kroz zamišljeni snijeg i ne osjećajući da je prolazna, promatrajući ga kao crne kristale i izvor topline. Sjaj lakog materijala povezuje njezinu istinu sa strahom. Ipak, ondje se to čini kao utočište. On počinje mariti jedino za plavu boju.
Rodila se u gradu koji nikada nije napustila i pamti svaki dom u kojem je boravila. Okolnosti i okruženja uvijek su bili na njezinoj strani te je dugo vjerovala da njezin glas može ubiti. Ipak, on se osjeća krivim i krivim. Živi u bliskoj obitelji od četiri člana i odgojen je da sanja na kontrolirani način.
Izložba istražuje društvene i prostorne dimenzije koje dekonstruiraju i preispituju odnose između identiteta, prostornosti i ideja koje ih predstavljaju. Prostorni rad specifičan za mjesto stvara monumentalne figuralne prikaze na zidovima unutar izložbenog prostora. Preuveličane figure dominiraju unutarnjim prostorom, grade vizualnu i tekstualnu kompoziciju, stvarajući moguće/zamišljene okolnosti i vizualne reprezentacije kroz vlastita pitanja. Pokušavam stvoriti vizualnu reprezentaciju s dozom zamišljene vizije u realistički prikazanom prostoru.
Kad započne proces "grebanja", slojevi u prostoru u kojem postojimo postaju vidljiviji - odvojeni, obični ljudi, sa svojim osobnim pričama i situacijama, koji stvaraju cjelovitu sliku društva. Namjera je premjestiti uspomene unutar samoga prostora i potaknuti razmišljanje o subjektivnom mišljenju, primjenjivo u društvenim kontekstima. Veza između prostora i uspomena, promjena položaja i okolnosti nudi mogućnost prikazivanja različitih perspektiva, preklapanja opće i zamišljene interpretacije te činjenica.U svojoj umjetničkoj praksi bavim se temama vezanim uz identitet, spol, tijelo, prostor i vrijeme. Samostalne izložbe grupirane su oko određenih tema i koncepata, koristeći različite medije, materijale i jezike. Predmet su mojega istraživanja osobna i univerzalna pitanja: čovjek i njegov izgled, tijelo i tjelesno, prolaznost i pripadnost, fenomen vlastitog iskustva i viđenja svijeta te svijeta u sebi. Koristim prostor kao medij kroz koji izražavam svoju osobnu poetiku, utemeljenu na običnim predmetima upotrebe i zamišljenim situacijama, kroz koncept pripadnosti i prolaznosti.
Radovi specifični za mjesto usredotočeni su na vizualno mapiranje i određivanje prostora koji su na neki način povezani sa ženom i njezinom prisutnošću, kao i na mogućnosti premještanja i preklapanja uspomena u jednom te istom prostoru.
Kuća njezinih predaka. Ona pamti: male prozore, miris čađi, potkrovlje, gumenu lutku, tapiseriju na zidu i prljav pod. Rodila se na mjestu na koje se, jednom kad ga je napustila, nikada nije vratila. Uvjerena je da je pronašla vlastiti prostor i nikada ga neće napustiti. Usred beskrajno tihe noći primjećuje besmislenost onoga što je očekivala. On živi u obitelji od četiri člana i potiče ih da sanjaju naglas.
Naše priče određuju mjesta koja dijelimo. I riječi mogu promijeniti sliku koju vidimo.
Izložba će trajati do 29. prosinca 2018.
Radno vrijeme: utorak - subota od 10 do 17 sati.
Adresa: Dvorski Trg 1, Cetinje, Crna Gora
Milijana Istijanović rođena je 1982. godine u Somboru. Diplomirala je na Fakultetu likovnih umjetnosti u Cetinju, Crna Gora, na odsjeku za kiparstvo u klasi prof. Pavla Pejovića. Organizirala je sedam samostalnih izložbi. Njezini su radovi prikazani na međunarodnim festivalima i u projektima. Dobitnica je godišnje nagrade za kiparstvo Fakulteta likovnih umjetnosti u Cetinju, kao i prve nagrade na Zimskom umjetničkom salonu Herceg Novi. Sudjelovala je u nekoliko rezidencijalnih boravaka.
