U stalnoj potrazi za prostorima koji joj pripadaju, ona postaje opsjednuta osjećanjem nepripadanja. Praznina postaje topla i jedina prihvatljiva. Uvjerena da neprekidno hoda kroz svijest, nameće sebi svojstva koja nisu dio njezine biti. U kući u kojoj vladaju hlad i pljesniva, u beskrajnoj tišini noći, ona iznenada otvara vrata. Prizor pred njezinim očima postaje njena jedina priča. Bijelina ju je terećila već dugo vremena: hodeći kroz zamišljeni snijeg bez osjećanja da je netrajan, gledajući ga kao crne kristale i izvor topline. Sjaj laganog materijala veže njezinu istinu uz strah. Ipak, to se čini kao utočište. Počinje brinuti samo o plavom. Rođena na mjestu gdje nikada nije otišla, ona pamti svaki dom u kojem je bila. Okolnosti i okruženje su joj uvijek bila naklonjeni, a dugo je vjerovala da njezin glas može ubiti. Ipak, osjeća krivnju i ugrize savjesti. Živi u bliskoj, četveročlanoj obitelji i odgojena je da kontrolira svoje snove. Ova izložba istražuje društvene i prostorne dimenzije koje dekonstruiraju i istraživanju odnose između identiteta, prostornosti i ideja koje ih predstavljaju. Djelo specifično za lokaciju značajnih figuralnih reprezentacija na zidovima izložbenog prostora. Preuvećane figure dominiraju unutarnjim prostorom, čineći vizuelnu i tekstualnu kompoziciju, kreirajući moguće/zamišljene okolnosti i vizuelne reprezentacije kroz njihove vlastite probleme. Pokušavam stvoriti vizuelnu reprezentaciju s dodirom zamišljene vizije umetnutom u realističan dizajnirani prostor. Kada počne proces "češljanja", različiti slojevi postaju vidljivi u prostoru u kojem postojimo – odvojeni, obični ljudi s našim vlastitim osobnim pričama i situacijama, koji stvaraju sveukupnu sliku društva. Namjera je premještiti uspomene unutar samog prostora i potaknuti refleksiju subjektivnog razmišljanja, koje se razlikuje u društvenim kontekstima. Veza između prostora i uspomene, varijabilne pozicije i okolnosti, nudi mogućnost različitih perspektiva i preklapanja općih i zamišljenih činjenica i interpretacija. U svojoj umjetničkoj praksi bavim se temama koje se kreću u području identiteta, roda, tijela, prostora i vremena. Pojedine izložbe grupirane su oko specifičnih tema i koncepata, s korištenjem različitih medija, materijala i jezika. Predmeti mojega istraživanja su osobna i univerzalna pitanja: čovjek i vanjski izgled, tijelo i telesnost, prolaznost i pripadnost, fenomen vlastitoga iskustva i percepcije vanjskog i unutarnjeg svijeta. Prostor koristim kao medij kroz koji izražavam svoju vlastitu poetiku temeljenu na običnim predmetima za svakodnevnu upotrebu i zamišljenim situacijama kroz koncepte pripadanja i prolaznosti. Ova djela specifična za lokaciju imaju za cilj vizuelno mapirati i odrediti prostore koji su na neki način povezani sa ženom i njezinim prisustvom, kao i istražiti mogućnosti premještanja uspomene i preklapanja u istom prostoru. Kuća njezinih predaka. Ona je pamti: njezine male prozore, miris čađi, potkrovlje, gumenu lutku, tapiseriju na zidu i prljavih pod. Bila je rođena na mjestu na koje, nakon što je otišla, nikada se nije vratila. Uvjerena je da je pronašla svoj vlastiti prostor i da ga nikada neće napustiti. U beskrajnoj tišini noći ona osjeti besmislenost onoga što je čekala. Živi u četveročlanoj obitelji koju odgaja da sanja naglas. Naše priče definiraju mjesta koja dijelimo. I sliku koju vidimo mogu promijeniti riječi. Izložba će biti na prikazu do 29. prosinca. Radno vrijeme: utorak – subota, 10:00 – 17:00 Adresa: Dvorski Trg 1, Cetinje, Crna Gora Milijana Istijanovic je rođena 1982. godine u Somboru. Dobila je diplomu prvog i drugog stupnja sa Fakulteta likovnih umetnosti, Cetinje, Crna Gora, Odjel za kiparstvo, pod mentorstvom profesora Pavla Pejovića. Imala je sedam samostalnih izložbi. Njezina djela su izložena na međunarodnim festivalima i projektima. Dobitnica je Godišnje nagrade za kiparstvo Fakulteta likovnih umetnosti, Cetinje, kao i Prve nagrade Herceg Novi Winter Salon-a. Sudjelovala je u nekoliko programa rezidencije za umjetnike.