Bjelina ju je opterećivala dugo: šetajući kroz izmišljeni snijeg bez osjećanja da je neizvjestan, gledeći ga kao crne kristale i izvor toplote. Sjaj lagane materije vezuje njenu istinu za strah. Ipak, ovo se čini kao utočište. Ona počinje brinuti samo o plavi.
Rođena u mjestu koje nikada nije napustila, ona pamti svaki dom u kojem je boravila. Okolnosti i okruženje su joj uvijek bila u njenu korist, i dugo je vjerovala da njezin glas može ubiti. A ipak, osjeća krivicu i ugrižaje savjesti. Ona živi u uskoj, četveroclanjskoj porodici i odgajana je da kontrolira svoje snove.
Ova izložba istražuje društvene i prostorne dimenzije, koje dekonstruiraju i istražuju odnose između identiteta, prostornosti i ideja koje ih predstavljaju. Site-specifičan rad sadrži monumentalne figuralne reprezentacije na zidovima izložbenog prostora. Ogromne figure dominiraju unutrašnjim prostorom, čineći vizuelnu i tekstualnu kompoziciju, kreirajući moguće/imaginarne okolnosti i vizuelne reprezentacije kroz njihove vlastite probleme. Pokušavam stvoriti vizuelnu reprezentaciju sa dodirom imaginarne vizije umetnutom u realistički dizajniran prostor.
Kada počne proces „ogrebanja", različiti slojevi postaju vidljivi u prostoru u kojem postojimo – odvojeni, obični ljudi sa našim vlastitim pričama i situacijama, koji stvaraju cijelu sliku društva. Namera je da se uspomene premjeste u samom prostoru i da se podstakne razmišljanje o subjektivnom mišljenju, koje se razlikuje u društvenim kontekstima. Veza između prostora i memorije, varijabilne pozicije i okolnosti, nudi mogućnost različitih perspektiva i prepletanja opće i imaginarnih činjenica i interpretacija.
U mojoj umjenčkoj praksi bavim se temama koje se kreću u oblasti identiteta, roda, tijela, prostora i vremena. Pojedinačne izložbe su grupirane oko specifičnih tema i koncepata, sa upotrebom različitih medija, materijala i jezika. Predmeti moga istraživanja su lični i univerzalni problemi: čovjek i spoljašnji izgled, tijelo i korporalno, prolaznost i pripadnost, fenomen vlastite iskustva i percepcije spoljašnjeg i unutrašnjeg svijeta. Prostor koristim kao medij kroz koji izražavam vlastitu poetiku zasnovanu na običnim predmetima za svakodnevnu upotrebu i imaginarnim situacijama kroz koncepte pripadnosti i prolaznosti.
Ova djela specifična za mjesto imaju za cilj da vizuelno mapiraju i definiraju prostore koji su na neki način vezani uz ženu i njezinu prisutnost, kao i da istraže mogućnosti premještanja uspomena i njihovog prepletanja u istom prostoru.
Kuća njenih predaka. Ona se sjeća: male prozore, miris čađi, potkrovlje, gumenu lutku, tapiseriju na zidu i prljav pod. Rođena je u mjestu na koje, kada ga je napustila, nikada se nije vratila. Uvjerena je da je našla svoj prostor i da ga nikada neće napustiti. U beskrajnoj tišini noći shvaća besmislenost onoga što je čekala. Ona živi u četveroclanjskoj porodici podižući ih da sanjaju naglas.
Naše priče definiraju mjesta koja dijelimo. A slika koju vidimo može biti promijenjena riječima.
Izložba će biti otvorena do 29. decembra.
Radno vrijeme: utorak – subota, 10 – 17 sati
Adresa: Dvorski Trg 1, Cetinje, Crna Gora
Milijana Istijanovic je rođena 1982. godine u Somboru. Stekla je licence i magister diplome na Fakultetu likovnih umetnosti u Cetnju, Crna Gora, Odsjek Skulpture, pod vodstvom profesora Pavla Pejovića. Imala je sedam solo izložbi. Njena djela su bila izložena na međunarodnim festivalima i projektima. Dobitnica je Godišnje nagrade za skulpturu Fakulteta likovnih umetnosti u Cetnju, kao i Prve nagrade Zimskog salona Herceg Novog. Učestvovala je u nekoliko umetnčkih rezidencijalnih programa.
