Pola sata iznad obale, na padinama koje se penju od Herceg Novog prema masivu Orjena, put stiže do sela koje izgleda kao da je izraslo iz stijene, a ne da je na njoj sagrađeno. Zlijebi su napravljeni od kamena i gotovo ni od čega drugog. Zahvaljujući drevnom lokalnom nalazištu kvalitetnih kamenih ploča, čitavo selo je kameno: zidovi i krovovi kuća, korita, gumno, međe, pa čak i kućice za živinu. Njegovo sivilo oštro se izdvaja naspram zelenila terasastih njiva i voćnjaka unaokolo.
Zašto kamen i zašto baš ovdje
Ovo je krečnjački kraj, a brda iza Herceg Novog spadaju među najvlažnija mjesta u Evropi. Visoravan Krivošije iznad sela bilježi neke od najviših godišnjih količina padavina na kontinentu, a najveći dio stiže u silovitim jesenjim i zimskim nevremenima koja nadiru s Jadrana. Drvena šindra i glinena crijep ne traju dugo pod tim. Ploče lokalnog krečnjaka, rascijepljene po prirodnim slojevima i položene u preklapajućim redovima, traju, a porodicu ne koštaju ništa osim rada kada je kamenolom u susjednoj njivi.
Ista logika provlači se kroz sve ostalo ovdje. Voda se u kršu ne zadržava na površini, pa su kuće građene oko čatrnja koje skupljaju vodu s krovova. Zemlje je malo, pa se sakupljala iza suhozidnih potpornih zidova u terase dovoljno male da se obrađuju ručno. Gumno je popločan krug. Torovi za stoku, korita i međe potiču iz istog kamenoloma kao i krovovi. Ono što spolja izgleda slikovito zapravo je čitava ekonomija oskudice, razrađivana kroz generacije.
Seoski vojvoda i crkveni plato
Selo ima svog seoskog vojvodu: visoko na litici iznad kuća, ogromna stijena koja podsjeća na ljudsku glavu bdije nad krovovima. Na rubu naselja stoji crkva Svetog Nikole, a plato ispred nje poznat je kao jedan od najljepših vidikovaca na ulaz u Boku Kotorsku. Odatle se čitava geometrija zaliva objasni u jednom pogledu — poluostrvo Oštro i Prevlaka nasuprot, tjesnac, grad ispod i otvoreni Jadran iza njega. Dođite u kasno poslijepodne, kada je svjetlost na vodi, a litice iza vas još tople.
Termike, ptice grabljivice i paraglajderi
Iako je samo selo sagrađeno na ravnom terenu, okolne litice okrenute su prema jugu, a ta geometrija stvara snažne uzlazne struje pregrijanog vazduha. Te termike redovno koriste ptice grabljivice, a posljednjih godina i paraglajderi, pa se iznad sela sada nalazi poletište. Lijepog ljetnjeg dana vidjećete krila kako kruže u istom stubu vazduha koji koristi i mišar, dobijajući visinu iznad sela prije nego što odjedre duž grebena i niz padinu prema moru.
Uslovi koji sve to omogućavaju isti su oni zbog kojih se planinsko vrijeme brzo mijenja. Oblak može pasti na padinu za nekoliko minuta, a vjetar koji na crkvenom platou djeluje prijatno može biti sasvim druga stvar na visini poletišta. Letjeti ovdje mogu piloti koji poznaju teren ili oni koji idu s nekim ko ga poznaje.
Kako se popeti gore i kada
Do Zlijeba se stiže putem koji se od Herceg Novog penje u unutrašnjost prema selima pod Orjenom. Na karti je to kratka razdaljina, a u praksi spora: oštre krivine, dionice široke tek za jedno vozilo i provalije sa spoljne strane. Vozite po danu i sve radite polako. Sam uspon dio je posjete, jer svaka serpentina otvara pogled na zaliv malo dalje.
Proljeće i jesen su najbolje doba, kada su terase zelene ili se rumene, a obala ispod još nije na punoj vrelini. Ljeto je u redu ako krenete rano ujutro ili kasno popodne. Zima ovdje gore može biti zaista hladna i kišovita, a nevremena koja udaraju u ovu padinu razlog su za svaki kameni krov u selu. Ponesite obuću u kojoj možete hodati kamenim puteljcima, uzmite vodu i imajte na umu da ovdje ljudi žive: puteljci prolaze između kuća i bašta u kojima se radi, a ne između eksponata.
