Ušuškano u malo kraško polje u podnožju planine Lovćen, Cetinje kao da je zakoračilo u sasvim drugu Crnu Goru. Ovdje nema barova na plaži, nema gužve na kruzerima, nema suvenirnica koje prodaju magnete za hladnjake. Umjesto toga, pronaći ćete široke bulevare obrubljene lipama, izblijedjela veleposlanstva koja su nekoć ugostila veleposlanike velikih europskih sila i samostan s relikvijama koji su stoljećima privlačili hodočasnike. Ovo je duša Crne Gore -- grad koji je služio kao prijestolnica nacije više od četiri stotine godina i oblikovao sve, od njene književnosti do nacionalnog identiteta. Cetinje danas nosi službenu titulu Stare kraljevske prijestolnice, i dok Podgorica obavlja poslove moderne vlade, Cetinje ostaje duhovno i kulturno srce zemlje. S manje od 14 000 stanovnika i tempom života koji se čini desetljećima udaljenim od obalne vreve, nagrađuje posjetitelje koji dolaze u potrazi za sadržajem umjesto spektaklom. 
Sadržaj
- Kratka istorija Cetinja
- Cetinjski manastir
- Dvorac kralja Nikole
- Red veleposlanstva
- Biljarda -- Bilijarska dvorana
- Vlaška crkva
- Narodni muzej Crne Gore
- Nacionalni park Lovćen i Njegošev mauzolej
- Gdje jesti na Cetinju
- Jednodnevni izleti iz Cetinja
- Gdje odsjesti
- [Dolazak do Cetinja](#dolazak do Cetinja)
- Praktični savjeti za posjetu Cetinju
Kratka povijest Cetinja
Priča o Cetinju počinje 1482. godine, kada je Ivan Crnojević -- vladar srednjovjekovne države Zete -- preselio svoj dvor iz Oboda na rijeci Crnojevića na branljiviji položaj u maloj ravnici ispod Lovćena. Sagradio je samostan i skromnu palaču, i rođena je prijestolnica. U roku od jednog desetljeća, njegov sin Đurađ ovdje je osnovao tiskaru Crnojevića, jednu od prvih tiskara u jugoistočnoj Europi, koja je proizvela Oktoih Prvoglasnik 1493. -- najstariju tiskanu knjigu među Južnim Slavenima. Kada je dinastija Crnojević izblijedjela, obitelj Petrović-Njegoš uhvatila je nit. Počevši od vladike Danila 1697. godine, dinastija Petrović vladala je Crnom Gorom 222 godine, upravljajući s Cetinja kroz stoljeća osmanskog pritiska. Tijekom tog dugog razdoblja, Crna Gora je bila jedan od rijetkih teritorija na Balkanu koje Osmansko Carstvo nikada nije u potpunosti osvojilo. Crnogorci su se iz svojih planinskih uporišta borili s takvom ustrajnošću da je regija dobila nadimak "srpska Sparta" -- usporedba s ratničkim društvom antičke Grčke koja vam govori sve o tome kako su ovu malu zemlju doživljavali i susjedi i neprijatelji. Berlinski kongres 1878. donio je međunarodno priznanje, a Cetinje se odjednom našlo na diplomatskoj karti Europe. Veleposlanstva su niknula duž njegovih glavnih ulica, a njihova veličanstvena pročelja najavljivala su prisutnost Rusije, Francuske, Britanije, Italije, Austro-Ugarske i Osmanskog Carstva. Godine 1910. princ Nikola I Petrović-Njegoš proglasio se kraljem, a Cetinje je postalo prijestolnica Kraljevine Crne Gore -- status koji je imala sve dok zemlja nije apsorbirana u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca nakon Prvog svjetskog rata. Kada se Jugoslavija oblikovala i potom raspala, i kada je Crna Gora ponovno stekla neovisnost 2006., Podgorica je bila sjedište vlade. Ali Cetinje je dobilo počasni naslov Stare prijestolnice -- što je ustavno priznanje da su neke stvari previše važne da bi se zaboravile.---
Cetinjski manastir
Cetinjski manastir duhovno je središte Crne Gore i sjedište crnogorskog mitropolita Srpske pravoslavne crkve. Sadašnja građevina datira iz 1701. godine, izgrađena je na temeljima ranijih samostana koji su više puta uništavani tijekom osmanskih napada. Njegovi debeli kameni zidovi i skromna vanjština ne daju naslutiti što se nalazi unutra. U samostanu se čuvaju dvije relikvije od izuzetnog značaja. Prva je desna ruka svetog Ivana Krstitelja -- ruka za koju se vjeruje da je krstila Isusa Krista. Relikvija je prešla nevjerojatan put: od Jeruzalema do Carigrada, preko dvorova osmanskih sultana i malteških vitezova, prije nego što je stigla do ruske carske obitelji. Kada je boljševička revolucija rastjerala Romanove, ruka je konačno prenesena u Crnu Goru, prvo u manastir Ostrog, a kasnije na Cetinje. Druga velika relikvija je fragment Istinskog križa. U samostanu se čuvaju i ostaci Svetog Petra Cetinjskog, njegova biskupska kruna i ikona Bogorodice Filermose, koja se tradicionalno pripisuje Svetom Luki Evanđelisti. Posjet je besplatan, a samostan je otvoren svaki dan. Odijevajte se skromno - ramena i koljena moraju biti pokriveni, a od žena se traži da nose maramu i suknju. Fotografiranje unutar kapele nije dopušteno. Relikvije nisu uvijek izložene; redovnik ih može donijeti za male grupe, tako da je strpljenje dio iskustva. Crkvena trgovina prodaje svijeće, ikone i bogoslužne predmete. 
Dvor kralja Nikole
Preko puta glavnog trga od manastira nalazi se dvor kralja Nikole I Petrovića-Njegoša, posljednjeg vladara nezavisne Crne Gore. Izgradnja je započela 1863., a zgrada je služila kao kraljevska rezidencija do 1918. Nikola je bio fascinantan lik -- pjesnik, političar i oštrouman dinast koji je svoje kćeri udavao za kraljevske obitelji Italije, Srbije i Rusije, zbog čega je dobio nadimak "tast Europe".
Od 1926. godine palata djeluje kao muzej, a danas je dio Narodnog muzeja Crne Gore. U prizemlju je izložen kraljevski namještaj, osobne stvari i raskošne sobe za primanje, dajući vam opipljiv dojam dvorskog života u kraljevstvu koje je ambiciozno, ali skromno. Zbirka oružja prava je atrakcija. Muzej čuva izvanredan niz mačeva, pušaka, pištolja i oštrog oružja nakupljenog tijekom stoljeća sukoba, uz 44 zarobljene osmanske borbene zastave i vojna odlikovanja koja ispunjavaju gornje prostorije. Knjižnica i arhiv s više od 10.000 jedinica uključuje i primjerke inkunabula iz tiskare Crnojevića. Za sve koji se zanimaju za crnogorsku povijest samo ovaj muzej opravdava odlazak na Cetinje. ---
Embassy Row
Jedno od najistaknutijih obilježja Cetinja je njegova zbirka bivših veleposlanstava -- velebnih europskih zgrada koje izgledaju pomalo neprikladno u ovom malom planinskom gradiću. Nakon što je Berlinski kongres 1878. godine Crnoj Gori dao međunarodno priznanje, velike europske sile poslale su svoje predstavnike na Cetinje, a svaka je izgradila veleposlanstvo prema svom nacionalnom ugledu. Šetajući glavnim gradskim ulicama, nailazite na te zgrade jednu za drugom. Bivše francusko veleposlanstvo, koje je projektirao arhitekt Paul Gaudet, sada služi kao dio Nacionalne knjižnice. U impozantnom ruskom veleposlanstvu nalazi se Fakultet likovnih umjetnosti. Britansko veleposlanstvo postalo je Glazbena akademija. Talijansko veleposlanstvo danas je Središnja narodna biblioteka "Đurđe Crnojević". U bivšem osmanskom veleposlanstvu smješten je Fakultet dramskih umjetnosti. U zgradi ambasade Srbije nalazi se Etnografski muzej. Tu su i zgrade austrougarskog i njemačkog poslanstva. Ono što ovo čini izvanrednim je koncentracija. U većini glavnih gradova veleposlanstva su raštrkana po velikom gradu.U Cetinju možete za deset minuta proći pokraj diplomatskih misija šest ili sedam velikih sila -- fizički podsjetnik na vrijeme kada je ovaj grad od nekoliko tisuća ljudi bio legitiman igrač na europskoj pozornici. 
Biljarda -- Bilijarska dvorana
Samo nekoliko koraka od samostana, Biljarda je utvrđena rezidencija izgrađena 1838. godine za vladiku Petra II Petrovića-Njegoša, najslavniju književnu ličnost Crne Gore. Zgrada je izgrađena uz znatnu financijsku pomoć Rusije, a njeni debeli zidovi i kutni tornjevi daju joj izgled male tvrđave, a ne palače - što priliči vladaru koji je upravljao zemljom koja je neprestano bila u ratu. Ime Biljarda dolazi od bilijara za kojim je Njegoš volio igrati. Sam stol, uvezen iz Italije, morali su nositi na leđima ljudi iz kotorske luke kroz planine do Cetinja -- apsurdan logistički pothvat koji govori nešto o Njegoševom ukusu i odlučnosti ljudi koji su ga služili. Izvorni stol je još uvijek izložen unutra. Danas se u Biljardi nalazi Njegošev muzej koji sadrži osobne predmete, namještaj, rukopise i najpoznatiji Njegošev portret. Ali najimpresivnija značajka zgrade smještena je u posebnom aneksu sa staklenim stijenama: masivna reljefna karta Crne Gore koju je izradila austrougarska vojska tijekom svoje okupacije 1916.-1917. Rasprostranjena na približno 180 četvornih metara, karta je izrađena u mjerilu 1:10 000 po površini i 1:15 000 po visini. Svaka planina, dolina i rijeka prikazane su u nevjerojatnim detaljima. Stojeći iznad nje, počinjete shvaćati geografiju Crne Gore na način koji nijedna ravna karta ne može prenijeti -- nevjerojatno neravan teren koji je ovu zemlju učinio tako teškom za osvajanje. ---
Vlaška crkva
Vlaška crkva, poznata kao Vlaška crkva, najstarija je sačuvana građevina na Cetinju. Njegovo podrijetlo seže oko 1450. godine, čak i prije osnivanja grada od strane Ivana Crnojevića, kada je izgrađen na mjestu bogomilske nekropole koja sadrži oko 150 stećaka -- raskošnih srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika karakterističnih za zapadni Balkan. Crkva je više puta pregrađivana. Započeo je kao jednostavna struktura od štapova i blata, kasnije je rekonstruiran u kamenu, a svoj sadašnji oblik dobio je 1864. Unutra je skroman -- jednostavne ikone i tiha atmosfera. Ali ono što privlači posjetitelje je ograda. Dvorište crkve je ograđeno ogradom izgrađenom 1897. godine od cijevi približno 1.544 osmanske puške zarobljene tijekom crnogorsko-osmanskih ratova 1870-ih. Bačve stoje okomito, stvarajući barijeru koja je i funkcionalna i duboko simbolična -- jedan od najupečatljivijih ratnih spomenika na Balkanu, a ne kip ili ploča, već svakodnevni predmet izrađen od ratnih instrumenata. ---
Narodni muzej Crne Gore
Narodni muzej Crne Gore nije samostalna zgrada, već kompleksna institucija koja nadzire pet zasebnih odjela raspoređenih u povijesnoj jezgri Cetinja: Muzej kralja Nikole, Umjetnički muzej, Historijski muzej, Etnografski muzej i Njegošev muzej u Biljardi. Također upravlja Njegoševim mauzolejem na Lovćenu i Njegoševom rodnom kućom u selu Njeguškom. Za ljubitelje umjetnosti, Muzej umjetnosti je vrhunac. Osnovana 1950. s početnom zbirkom od 240 djela, narasla je na preko četiri tisuće primjeraka organiziranih u nekoliko podzbirki: ikone, crnogorska likovna umjetnost, jugoslavenska likovna umjetnost, strani umjetnici, reprodukcije srednjovjekovnih fresaka i nekoliko zbirki zaostavštine. Najvažnije pojedinačno djelo je ikona Gospe od Philermosa, dragocjena ikona iz 9. stoljeća za koju se tradicionalno vjeruje da ju je naslikao sveti Luka Evanđelist.Zbirka ikona, iako mala, uključuje djela koja obuhvaćaju stoljeća pravoslavne vjerske umjetnosti. Etnografski muzej, smješten u bivšem srbijanskom veleposlanstvu, prikazuje tradicionalnu crnogorsku nošnju, predmete za kućanstvo, alate i glazbene instrumente -- nudeći prozor u seoski život u planinama koje su stoljećima okruživale i održavale Cetinje. Dostupna je kombinirana ulaznica koja pokriva svih pet muzeja i štedi novac u usporedbi s kupnjom pojedinačnih ulaznica. Planirajte barem pola dana ako namjeravate posjetiti više od dva mjesta. ---
Nacionalni park Lovćen i Njegošev mauzolej
Nijedan posjet Cetinju nije potpun bez uspona na planinu Lovćen. Nacionalni park počinje gotovo odmah izvan grada, a cesta do vrha vijuga kroz guste bukove i borove šume sa sve dramatičnijim vidicima na svakom koraku. Središnji dio Lovćena je Njegošev mauzolej, smješten na 1657 metara nadmorske visine na Jezerskom vrhu, drugom po visini vrhu planine. Da biste došli do njega, morate se popeti uz 461 stepenicu kroz tunel uklesan u stijenu -- prolaz koji se uzdiže 60 metara kroz planinu prije nego što izađete na platformu vrha. Uspon je stabilan, ali savladiv za bilo koga razumnog zdravlja; uzmite si vremena i zastanite da dođete do daha. Sam mauzolej djelo je hrvatskog kipara Ivana Meštrovića. Unutra, ispod zlatnog mozaičnog stropa sastavljenog od 200.000 pločica, nalazi se 28 tona težak Njegošev granitni kip s orlom na ruci i otvorenom knjigom u krilu. Kripta ispod je obložena zelenim mramorom. To je spomenik izuzetne snage, koji odgovara veličini same planine. Ali to je pogled koji pamti većina posjetitelja. Za vedrog dana možete vidjeti Jadransko more, Boku Kotorsku, Skadarsko jezero, planine Durmitora na sjeveru, a za najljepših dana obale Albanije, pa čak i Italije preko vode. Malo je vidikovaca u Europi koji nude toliki raspon krajolika u jednoj panorami. 
Iza mauzoleja, Nacionalni park Lovćen nudi pješačke staze različitih težina. Ivanova Korita, rekreacijski centar parka, nalazi se na nižoj uzvisini i služi kao baza za nekoliko ruta. Od Ivanova korita do mauzoleja možete pješačiti za otprilike 1,5 do 2 sata -- umjereno do teško staza koja obuhvaća oko 9 kilometara s više od 400 metara uspona. Područje oko Ivanovih korita također ima objekte za piknik, restoran i mali centar za posjetitelje s kartama staza. Ulaznica u nacionalni park je odvojena od ulaznice za mauzolej. ---
Gdje jesti na Cetinju
Cetinje nije kulinarsko odredište na način na koji je primorje i upravo je to njegova privlačnost. Ovdašnji restorani služe crnogorsku hranu za lokalno stanovništvo, a ne turističke menije sa fotografijama. Porcije su uglavnom velike, cijene niže nego na obali, a kuhanje pošteno. Restoran Kole se ističe. Smješten nekoliko stotina metara od Trga palače, zauzima zgodnu zgradu s toplim interijerom i služi ono što mnogi mještani smatraju najboljom hranom u gradu. Na jelovniku se nalazi njeguški pršut (pršut iz sela Njeguški, odmah uz cestu), dimljena mesa, janjetina pripremljena na više načina -- kuhana, pečena ili kuhana u mlijeku -- i svježi šaran iz Skadarskog jezera pripremljen na kamenu od vulkanske lave. Koset je izvrstan. Na jelovniku postoje međunarodne opcije, ali držite se crnogorskih jela. Otvoren svaki dan od ranog jutra do kasne večeri. Iza Kolea, nekoliko kafana i malih restorana oko glavnog trga poslužuje pouzdano meso s roštilja, salate i tradicionalna variva. Cetinje je također dobro mjesto za probati cicvaru (bogato jelo od kukuruznog brašna i sira) i kačamak (slična priprema), obje planinske namirnice koje nećete često naći na primorskim jelovnicima. Lokalne pekare prodaju burek i druga peciva za brza, jeftina jela.Kultura kave je jaka na Cetinju. Sjediti u jednom od kafića na glavnom bulevaru uz jaku domaću kavu, promatrajući lagani ritam grada, samo je po sebi iskustvo vrijedno pažnje. ---
Jednodnevni izleti sa Cetinja
Središnji položaj Cetinja između obale i unutrašnjosti čini ga izvrsnom bazom za dnevne izlete u nekoliko smjerova. Vrh Lovćen (30 minuta autom): Put od Cetinja do parkinga Njegoševog mauzoleja traje oko 30 minuta. Kombinirajte posjet mauzoleju sa zaustavljanjem u selu Njeguški, rodnom mjestu Njegoša i domu najpoznatijeg crnogorskog pršuta i sira. Nekoliko obiteljskih proizvođača nudi degustacije. Kotor preko serpentina (45-60 minuta): Stara cesta P1 od Cetinja do Kotora jedna je od najspektakularnijih vožnji u Europi -- 25 zavoja u dužini od 8,3 kilometra, spuštajući se više od 400 metara od visoravni Lovćen do Boke Kotorske. Pogledi odozgo oduzimaju dah. Vozite ranije kako biste izbjegli turističke autobuse na uskoj cesti. Podgorica (30 minuta): Moderna prijestolnica udaljena je ravnom, laganom vožnjom od Cetinja. Iako Podgorica nije najživopisniji grad u Crnoj Gori, ima dobre restorane, Milenijski most, Katedralu Uskrsnuća i služi kao prometno čvorište za dalja putovanja. Skadarsko jezero (45 minuta): Najveće jezero južne Europe nalazi se između Crne Gore i Albanije. Izleti brodom iz Virpazara istražuju jezerske otoke, samostane i staništa ptica -- uključujući jednu od posljednjih kolonija pelikana u Europi. 
Gdje odsjesti
Smještaj na Cetinju je ograničen u odnosu na obalu, ali ono što postoji je originalan i pristupačan. Grand Hotel je najuglednija opcija -- hotel s tri zvjezdice u središtu grada s čistim sobama, unutarnjim bazenom, saunom, besplatnim doručkom i restoranom u sklopu hotela. Nalazi se na pješačkoj udaljenosti od svih važnijih znamenitosti. Sobe počinju od oko 70-80 eura po noćenju, što ih čini znatno jeftinijim od usporedivih hotela na obali. Dostupno je besplatno parkiralište. Osim hotela Grand, sve veći broj malih pansiona, apartmana i privatnih soba dostupni su putem platformi za rezervacije. Oni su uglavnom obiteljski vođeni, skromno namješteni i vrlo pristupačni -- s onom vrstom toplog gostoprimstva kakvo mogu postići samo neturistička mjesta. Za one s automobilom, boravak na Cetinju i vožnja do obale na jednodnevne izlete povoljna je alternativa rezerviranju smještaja u Kotoru ili Budvi tijekom vrhunca sezone. ---
Dolazak do Cetinja
Iz Podgorice: Vožnja od Podgorice do Cetinja traje oko 30 minuta ravnom cestom s dvije trake. Redovna autobusna linija povezuje dva grada tijekom cijelog dana, a putovanje traje oko 40 minuta. Od Kotora preko Lovćenskih serpentina: Ovo je dramatična ruta -- 25 oštrih zavoja koji se penju od zaljeva do lovćenske visoravni, a zatim nastavljaju do Cetinja. Ostavite 45 minuta do sat vremena. Cesta je asfaltirana, ali uska; vozite oprezno oko autobusa. Ne preporučuje se u lošem vremenu. Iz Budve: Oko 30 do 40 minuta preko Podgorice, ili nešto duže slikovitim planinskim putem. Autobusom: Redovne linije voze iz Podgorice, Budve i Kotora. Rasporedi su ograničeni, stoga provjerite vrijeme polazaka unaprijed. Ne postoji željeznička linija do Cetinja. Od aerodroma Tivat: Otprilike 50 minuta autom. Zračna luka Podgorica udaljena je oko 45 minuta. ---
Praktični savjeti za posjet Cetinju
Kombinirajte Cetinje s Lovćenom. Najzahvalniji način da doživite oboje je provesti noć na Cetinju, posjetiti gradske muzeje i manastir poslijepodne, a zatim se odvesti do Njegoševog mauzoleja sljedećeg jutra kada je zrak najčišći i pogledi najbolji. Samostanski dress code. Pokrijte ramena i koljena. Žene trebaju ponijeti maramu i dugu suknju ili omot.Samostan je funkcionalno vjersko mjesto, a ne muzej, a zahtjevi za odijevanje shvaćeni su ozbiljno. Muzejske ulaznice. Kombinirana ulaznica koja pokriva svih pet odjela Narodnog muzeja Crne Gore najekonomičnija je opcija ako planirate posjetiti više od dvije lokacije. Pojedinačne ulaznice također su dostupne na svakoj lokaciji. Cetinje je mirnije od primorja. To je poenta. Dođite ovamo zbog povijesti, kulture i prilike da vidite stranu Crne Gore koju većina turista u potpunosti propušta. Grad se kreće vlastitim ritmom -- trgovine se mogu zatvoriti zbog dugih ručkova, a ne radi sve po strogom rasporedu. Vrijeme. Na oko 670 metara nadmorske visine, Cetinje prima znatno više kiše nego obala. Čak i ljeti ponesite laganu jaknu za svježa jutra. Zimi je snijeg uobičajen i cesta prema Lovćenu može biti zatvorena od studenog do ožujka. Kulturni značaj. Crnogorci gledaju na Cetinje s poštovanjem koje je teško precijeniti. Tu je rođena njihova država, tiskana njihova književnost, sjedište njihove crkve i obranjena njihova neovisnost. Pristupite gradu i njegovim spomenicima s poštovanjem kakvo ova povijest zaslužuje. 
Potrebno vrijeme. Fokusirani posjet glavnim znamenitostima može se obaviti u pola dana. No, da biste pravilno vidjeli muzeje, posjetite samostan i krenite na izlet do Lovćena, planirajte cijeli dan ili - još bolje - noćenje. Dvije noći omogućuju istinski opušten tempo, s vremenom za jednodnevni izlet do Kotora ili Skadarskog jezera. Jezik. Engleski se ovdje govori manje nego na obali, ali se mlađi stanovnici i muzejsko osoblje općenito dobro snalaze. Nekoliko riječi na crnogorskom -- dobar dan (dobar dan), hvala (hvala), molim (molim) -- ide daleko. Cetinje vas neće zaslijepiti plažama ili noćnim životom. Učinit će nešto bolje: pokazat će vam povijest, vjeru i tvrdoglavu neovisnost koja je Crnu Goru učinila onim što jest. Za putnike koji žele razumjeti ovu zemlju, a ne jednostavno je posjetiti, nema boljeg mjesta za početak.
