Većina skrivenih plaža ne skriva ništa osim same sebe. Drobni Pijesak — "sitni pijesak" — skriva parlament. Ta mala zlaćana uvala između Svetog Stefana i Reževića, ograđena liticama i maslinovim terasama, nevidljiva s ceste iznad, stoljećima je bila zborno mjesto Paštrovića: mjesto na koje je dvanaest primorskih plemena silazilo k moru da donosi zakone, izmiruje zavade i bira ljude koji će im suditi. Riječ je o otprilike 240 metara bijelo-zlatnog pijeska i šljunka, izvoru pitke vode, dva ljetna restorana — i jednoj od najstarijih političkih pozornica u Montenegru.
Pleme koje je samo sobom vladalo
Paštrovići su držali obalu od Budve prema Spiču, zajednica od dvanaest bratstava prvi put zabilježena sredinom četrnaestog stoljeća. Njihov odlučujući čin dogodio se 4. travnja 1423., kada su njihovi starješine sklopile sporazum s Mletačkom Republikom: plemena su prihvatila mletačku vrhovnu vlast, a Venecija im je zauzvrat potvrdila samoupravu — vlastiti zakon, vlastiti sud, vlastiti zbor, oslobođenje od redovnog oporezivanja i pravo da im sude vlastiti ljudi. Bio je to jedan od najpovoljnijih aranžmana koji je ijedna mala zajednica izborila od Serenissime, a Paštrovići su inačice te autonomije održali na životu pod Venecijom, a potom i pod Austrijom — otprilike četiri stoljeća plemenske samouprave, dobrim dijelom vođene na plaži.
Bankada na pijesku
Njihovo upravno tijelo bila je Bankada — od talijanskog banca, klupa — zbor i sud čiji su članovi sjedili na kamenim klupama i tu saslušavali sporove te odlučivali o poslovima zajednice. Prikazi njezina točnog sastava razlikuju se, ali izvori opisuju klupu sudaca (suđa) i vojvoda iz dvanaest bratstava, tako da je svako pleme sjedilo u vlastitoj vlasti. Bankada se sastajala na nekoliko dopuštenih mjesta — među njima na vratima Svetog Stefana i u manastiru Praskvica — ali njezino veliko sjedište pod vedrim nebom, od petnaestog do devetnaestog stoljeća, bio je Drobni Pijesak.
Najsvečaniji se skup održavao svake godine na Vidovdan, 28. lipnja — najnabijeniji datum srpskog kalendara — kada bi se Paštrovići u punom sastavu okupili na ovom pijesku da izaberu i potvrde svoje suce i vojvode te odluče o najtežim pitanjima godine. Zamislite to na plaži kakvu danas vidite: barke izvučene uz rub vode, bratstva okupljena po obiteljima pod liticama, klupa starješina na čelu pijeska i cijeli suverenitet malog pomorskog naroda koji se odvija između maslinika i mora. Tradicija nije sasvim zamrla: posljednjih je godina Bankada simbolički obnovljena, pa se potomci Paštrovića ponovno okupljaju na Drobnom Pijesku da joj odaju počast.
Sama uvala
I bez povijesti, silazak bi se isplatio. Uvala je okrenuta jugozapadu, prema otvorenom moru, a voda joj je mirna, prozirna gradacija safira nad blijedim pijeskom — onim "sitnim drobljenim pijeskom" iz imena. Maslinici i makija drže padine; litice zaustavljaju i vjetar i buku; a na samoj plaži izvire izvor pitke slatke vode, jedan od razloga zašto je baš ova uvala mogla ugostiti cjelodnevne zborove čitavog plemena. Sadržaji su skromni i sezonski — boemski beach bar i konoba, ležaljke i suncobrani za najam ljeti, jednostavni tuševi i kabine za presvlačenje, i ništa dovoljno trajno da razbije čaroliju. Kako su litice blizu, sunce navečer relativno rano napušta pijesak; naknada za to su besprijekorna jutra.
Kako sići do nje
Drobni Pijesak čuva sam sebe zemljopisom. S jadranske magistrale između Svetog Stefana i Petrovca, označeno raskrižje kod Reževića spušta se u strmu, vijugavu cestu koja serpentinama svladava oko 150 metara visinske razlike do obale — ugodna za silazak, iskreno znojna za povratak uzbrdo u kolovozu. Šetači na obalnoj ruti doživljavaju je kao divlji nastavak iza uređenih uvala: sa svetostefanske etape šetnje Sedam uvala ruta vodi jugoistočno pokraj vidikovaca prema otoku te uz rub magistrale i starim stazama prema Reževićima, a onda cestom dolje do pijeska. Hodočasnici je mogu spojiti s manastirom Reževići odmah iznad — manastir gore, plaža-parlament dolje, vrlo paštrovićki spoj.
Posjet. Pješice od Svetog Stefana računajte oko sat i četvrt: pratite obalnu rutu jugoistočno do označenog raskrižja za Reževiće/Drobni Pijesak, a zatim siđite cestom do plaže; silazak traje petnaestak minuta, a uspon natrag otprilike dvostruko dulje. Plaža je besplatna, s ležaljkama koje se u sezoni plaćaju i malim parkiralištima uz obalu (nekoliko eura na dan) koja se rano popune — prije 10 sati ujutro u srpnju i kolovozu. Dođite ujutro, radi punog sunca i najmirnijeg mora, napijte se s izvora s kojeg su pili i zborovi, i odnesite se prema usponu natrag s poštovanjem koje zaslužuje.
