Zar svi ne sanjamo o odlasku na neko novo, slikovito mjesto gdje ćemo najbolje iskoristiti preostalo ljetno sunce i utonuti u bezbroj plavih nijansi? Kraj kolovoza savršeno je razdoblje za istraživanje, ljeto je još uvijek vruće, ali uz osvježavajući povjetarac, a katkad jednostavno moraš poći za valovima. Ukrcali smo se na brod u gradskoj luci Budve i krenuli u avanturu. Odredište – najveći otok u ovom dijelu arhipelaga, otok Sveti Nikola. Mještani ga također zovu "Školj" jer svojim oblikom podsjeća na ljušturu, a poznato je da svaka ljuštura ima svoju povijest...

Fascinantne litice koje su se pružale oko Starog grada dovele su do čuvene špilje gdje je plava voda pozivala da se skoči i otkrije podmorske dubine.

Jedan kilometar ili (0,6 milja) dijelio nas je od tog zamišljenog tropskog odredišta i potpune tišine. Ploveći oko otoka i upoznajući njegovu prošlost, podsjetili smo se uz naslage sedimentnih stijena koliko je ljudski vijek kratak i prolazan. Visoke litice s raznobojnom zelenom vegetacijom spuštale su se okomito duboko u more, a između njih mjestimice su se mogle vidjeti uske naslage bijelog šljunka u sjeni stijena.

Otkrili smo te prirodne plaže s mora i mamile su nas svojom savršenošću. Cijeli otok Svetog Nikole dugačak je 2 kilometra (1 milja), a najviša litica na otoku visoka je 121 metar (397 stopa).

Otok je dobio ime po crkvi Svetog Nikole, koja se spominje već u 16. stoljeću. Popularne su tri veće plaže s barovima, a oko otoka ima i mnogo manjih plaža dostupnih samo s mora, pa smo odlučili doplivati do jedne od njih. Spoj dramatičnog krajolika stijena i neobičnog naselja prekrivenog bujnom vegetacijom te kristalno tirkizne vode bio je toliko neobičan da smo se poželjeli vratiti što je prije moguće.