„Ovdje, svako dobija besplatan gutljaj. Malo će goriti ali će ubiti sve mikrobe i zagrijaćeš se", rekla je naša vodilja i pružila malu čašu Rakije poznate kao lokalni (i vrlo jak) rakijski brandy. „Živjeli i na dno!", rekla je i svi su pili. Bilo je 10:00. „Sada, pošto smo slijedili crnogorsku tradiciju, možemo nastaviti na doručak!", dodala je vodilja smiješeći se dok je napuštala malu tamnu pušenu sobu gdje se pravi pršut. Samo običan dan u najstarijoj restoranu u Crnoj Gori „Kod Pera pod Bukovicu". Počeli smo poznati Veliki crnogorski tur iz kancelarije „360 Monte" Agencije za putovanja. Išli smo do minibusa upravo ispred zidina Kotora i krenuli prema planinama koje su još uvijek blokirale sunce iako je bilo 8:30. Dok smo vozili gore 25 zavoja staroga austro-ugarskog puta iz 19. vijeka, neki putnici iz grupe su odložili svoje Lonely Planet knjige o Crnoj Gori jer je bilo mnogo zanimljivije (i zabavnije) slušati kako naša vodilja pričava sve važne informacije o ovom neistraženom i čudesnome mjestu. Sunce se borilo s ogromnom "crnom planinom" Lovćenom koju smo trebali pokoriti. Bilo je toliko očito kako je Crna Gora dobila svoje ime. Stali smo na 9. serpentini da snimimo bujajući grad Kotor dok je veličanstveni brod sa 3.000 putnika pokušavao dosegnuti luku Starog grada ispod nas. Kako smo vozili više gore, brod je postajao manji a Zaliv širi i dublji. Svaki zavoj nas je dizao sve dok nismo dostigli vidikovac sa 1.000 metara nadmorske visine na 25. zavoju. Jaooo! Svi. Bez riječi. Mogu se čuti samo klikovi fotoaparata. Boka Bay sa svojom ledenjačkomOriGinom otkriva istoriju fijorda, pokazujući dramatičke pokrete zeme koji su imali intimne i u isto vrijeme najdivlje i straste susrete sa dubinskim tamnoplavim morem. Na nekim mjestima njegova dubina dostiže impozantnih 60 metara. Visoke nadmorske visine definitivno imaju drugačiji izgled od ostalih dijelova Jadranskog primorja. Kada vidite planine kako rastu kao ludo, znat ćete da ste u Crnoj Gori. Iako je pogled bio dovoljno impresivan da budi sve, još smo trebali kavu pa je tur nastavio kroz nagibe planine Lovćen u Njegušima. Legendarnom selu gdje se pravi najbolji crnogorski pršut (dimljeni suvi šunka). Ovo je mjesto gdje želite da ostanete i uzmete što je više moguće duboke zdrave daha – u jednom trenutku osjetit ćete svjež hrskav zrak, u sljedećem, vaša čula će biti iritirana mirisom pršuta koji će vas odmah natjerati da čeznete za hranom. Ljubazan vozač odjednom je počeo nešto vikati što nitko ne razumije na ovce koje su blokirale put, a znatiželjna putovanja (uključujući mene) su iskoristila tu priliku da snime više od dana. Kako smo dostigli 1.150 metara, minibus je stao na ljepo seosko kuću sa širokom terasom ukrašenom cvijetima. Bilo je hladno vani ali ugodno. 10:00. Vrijeme za hranu. I besplatni gutljaji rakije.   Nakon što smo se napunili energijom (i velikim šalicama kave), grupa je bila spremna da spaljuje ukusnu šunku penjući se na vrh Jezera gdje je postavljen mauzolej. "More od kamena", kako se i drugdje naziva Lovćen NP, nema rijeke ili jezera za otkrivanje, put je oštećen jakim otapanjem snijega u proljeće, vapnenac razbijena na stranama i korijeni stabala koji strče iz zemlje. Dok smo pokušali da snimimo ovu dramatičnu scenariju sa druge planete okruženu beskonačnih stjena, dvije nadmorske visine su se pojavile – Štirovnik (1749 m) kao najviša i Jezero Peak kao sljedeća (1659 m). U redu, Penjanje može početi! 461 stepenika do vrha – 70% Crne Gore da se vidi! Ne počinjite bez vode, sunčanih naočara i svih mogućih fotoaparata koje imate. Od 1/3 puta već smo bili zapanjeni – vodilja je pokazala ogromnu prirodnu oazu Skadarsko jezero koje se proteže 70% po Crnoj Gori i 30% u Albaniji. Dok smo dostigli vrh, svi su bili bez daha, ali zapanjeni. Nemojte propustiti priču i statuu Petra II Petrovića Njegoša, vladara Crne Gore, najvećeg poznatog čovjeka na Balkanu u 19. vijeku. Dok su ljubitelji umjetnosti i ja blistali od radosti gledom na remek-djelo koje je napravio čuveni kipar Ivan Meštović, ostali su divili 18 kg čistog zlata koje je blistalo sa stropa. Sa druge strane mauzolea uski put je vodio do kameniti kruga i do – VRHA SVIJETA. Skoro sva crnogorska zemlja ispod naših nogu. Spektakularno. Povjetarac je bio samo da nas ohladi od skakanja – ne sa vrha brda, nego gore da snimimo čuvenu "skoknu fotku" koja je stvarno nevjerovatna! (Vodilja će vam pokazati kako to napraviti, jedne sekunde napora i dobijate fotku kao ta): Ova avantura se usporio tokom vožnje do Cetinja gdje je pola busa u potpunosti koristilo "vrijeme za spavanje". Od strme i visoke eleviranog vrha krenuli smo dolje u dolinu gdje je Old Royal Capital bio sakrivan. Uzemljene, šarene kuće i bogatno opremljene bivše ambasade iz 19. vijeka su pokazivale kraljevsku istoriju ovog mjesta, ali mnogi od ruševina čak pokriveni plakatima su otkrivali buran događaj koji se dogodio prije mnogo decenija i vjekova. Priča vodilje je u potpunosti slijedila scenarij, sigurno uživajući i pojednostavljenu. Unutar svoje najbolje slave – sljedeća stanica je bila Rijeka Crnojević! Mnogi od ljudi su rekli da ih podsjeća na Vijetnam ili Novi Zeland, ali ništa slično Europi. Bez snimanja "najčešćeg razglednica u Crnoj Gori" nemojte misliti na napuštanje ovoga mjesta. Bilo je 15:00, a kako je temperatura rasla, miris uzgajane smokava je očarao naša čula i opet hrana je bila jedina točka interesa. Romantičan pogled na rijeku iz restorana "The Last Port" (simbolično nazvan vlasnikom koji je bio moreplovac 50 godina) nas je ometao od ručka ukratko, ali čim je riblja supa stigla na stol, pojeli smo je. Hrana je bila podudarna mjestu, pa je glavno jelo (pastrva) uhvaćena u Skadarskom jezeru i fineso neoznačeno vino je bilo snabdjeveno iz lokalnih vinograda. Nemojte razmimoilaziti kada je u pitanju vožnja brodom! Pošto je to opcionalno na turu (sa dodajnom uplatom), cijela grupa mora odlučiti zajedno. Kada vidite rijeku i tu ludo ljepotu, bit će jako lako donijeti odluku. Jedan sat sa mogućnošću plivanja ako je dan previše topao je bio sasvim dovoljan da vidimo i osjetimo svu bujnu vegetaciju bogatu ribama i pticama koje lete svugdje. Jato bijelih debelih gusaka nas je zurile dok smo prolazili pa smo usmjerili naš zum prema njima. Čaplje su se ponosno pokazivale stojeći na jednoj nozi, dok su koravcavi uglavnom bili bezbrižni oko turista, radije zauzeti sušenjem svojih krila na suncu. Naš skipper je dao samo domaću vino koju je sam napravio. Bilo je sjajno. Od mira i rijeke raja, tur je nastavio do Budve – opet potpuno drugačije od svega videnog do sada. Budva je "Miami od Crne Gore" sa ljepim plažama, palmama, elegantnim dućanima i, kako je rekla naša vodilja, beskrajnom zabavom. Čak i Stari grad je sjajan, upravo da se podudara sa svom novom konstrukcijom oko. Šetnja kroz grad nas je podsjećala na drevnu istoriju ovoga mjesta i div mozaična pod od rimske kuće nas je vratio u vrijeme. Zapljuskani crnogorskom čudnom ljepotom i svim novo naučenim informacijama smo završili dan u Budvi sa ukusnom sladoledom i zadovoljni se vratili u Kotor vozom uz zalazak sunca. Ovo je post napisan u saradnji sa „360 Monte" Agencijom za putovanja.