Samo jedan kilometar južno od Petrovca (vidjeti to, Crna Gora), na putu prema Baru i Ulcinju (vidjeti to), nalaze se Buljarice. Pogledom nadmoćno dominira gotovo nenaseljeni, prostrani zaljev s jedinstvenom plažom, jednom od najvećih na crnogorskoj obali. Ovo je netaknuti dio Sredozemlja. Plaža duga 2.250 m oplakana je morskom vodom prve kategorije! Budući da je netaknut, Buljarički zaljev iz dana u dan privlači pažnju mnogih velikih investitora. Oni s razlogom prepoznaju njegov izniman turistički potencijal. Jedno je sigurno: Buljarica kakvu poznajemo - uglavnom kamping i robinzonski smještaj - drastično će promijeniti svoj izgled u narednim godinama. Zato požurimo. Samo kad bismo mogli priuštiti jeftin odmor s pogledom vrijednim "milion dolara"!

Mnogi već vide netaknutu prirodnu oazu pretvorenu u ekskluzivni elitni resort. Njemački, američki, irski, francuski, ruski i arapski kapital - već godinama otkupljuju oko 500 i više hektara izvanredne lokacije. Zaljev i povremeno blatnjavo polje, stanište brojnih vrsta ptica, odavno bi promijenili svoju geografiju da nisu bili podijeljeni u vlasništvu desetina lokalnih paštrovskih porodica. Komplikovani pravni odnosi vlasništva još će neko vrijeme biti na korist ekologiji. Međutim, projekti "Buljarica, Netaknuti zaljev", "Montessa" i drugi predviđaju izgradnju luksuznih hotela na samim rubovima plaže, marine u obliku palmine grane, s kanalima koji odvajaju buduća vještačka ostrva naseljena vilama, kao i vodene parkove, golf-terene i sadržaje kakve oko nije vidjelo u ovom području.

S Jadranske magistrale put skreće udesno i kroz vinograde, voćnjake i maslinike vodi pravo do obale, nekoliko stotina metara dalje. Tu je duga plaža, najprije pješčana, zatim pješčano-šljunkovita. Na njenom kraju, prema poluostrvu koje odvaja Buljarice od Čanja (vidjeti to, Crna Gora), nudisti godinama uživaju na suncu. Morska voda je kristalno čista. Nema nikakvog zagađenja u okolini. Zanimljivi primjerci školjki i puževa još se mogu naći na velikom kamenju u plićacima. U Buljaricama kakve poznajemo nema mnogo sjene. Razasuta stabla duž obale vrlo su rijetka ili gotovo da ih nema. Do danas je ovo mjesto bilo poznato kao jeftin, porodičan i sindikalni odmor. Blizina Petrovca omogućila je svima brz dolazak i noćni provod.

Rijetko naseljeno zaleđe Buljarice uglavnom je zadržalo svoj prirodan izgled i ambijent. Na svim tim mjestima moguće je pronaći ugodan i jeftan smještaj. Najbliža kulturna i historijska atrakcija te duhovna oaza nalazi se na obližnjem brdu iznad magistrale. Manastir Gradište spominje se 1305. u povelji srpskog kralja Milutina. Kompleks se sastoji od tri crkve: Sv. Nikole, Sv. Save i Uspenja Blažene Djevice Marije. Glavna manastirska crkva Sv. Nikole izgrađena je početkom 17. vijeka i oslikana freskama. Ikonostas je djelo Vasilija Rafailovića iz Risna. Na ikonostasu se nalazi zanimljiva ikona Sv. Kristofera s psećom glavom, koja je trebala istaknuti kontrast između svečeve neprivlačne fizičke pojave i njegovog duhovnog dostignuća. Zanimljiva je i kompozicija Svetog Arhanđela Mihaila, koji u jednoj ruci drži mač, a u drugoj novorođenu bebu - simbol ljudske duše.

Crkva Sv. Save izgrađena je 1863. na temeljima crkve iz 15. vijeka. Vrlo je dekorativna: izgrađena je od naizmjenično postavljenog bijelog i crvenog kamena. Ikonostas je izradio Nikolaos Aspiotis s Krfa (njegovo najpoznatije djelo je ikonostas u crkvi Sv. Nikole - manastir Praskvica, blizu Budve, Crna Gora, iz 1863). S terase ispred crkve pruža se povlašten pogled na Buljarice. Crkva Uspenja Blažene Djevice Marije mala je po veličini, 6 x 4 m. Na freskama su najviše zastupljeni sveci iz srpske vladarske loze Nemanjića. Manastir Gradište okružen je zidinama i puškarnicama. U prošlosti je nekoliko puta stradao od Turaka i ulcinjskih gusara, a najgore 1785, kada je Mahmud-paša Bušatlija iz Skadra pustošio Paštroviće. Oštećen je i 1941, tokom italijanskog bombardovanja. Do tada je u zgradi spavaonice radila srpska škola. Danas je manastirski kompleks pod državnom zaštitom.

Stari Paštrovići geografski su pripadali Boki, čija je granica u antičko doba bila na Kufinu (što znači granica), između Buljarica i Čanja. Bokeljski Paštrovići dali su mnoge poznate i istaknute ličnosti kroz historiju. U 15. vijeku Kanjoš Macedonović iz Buljarica spasio je čast mletačkog dužda pobijedivši u dvoboju s odmetnikom (danas bismo rekli: terorista i otmičar), opakim Furlanom. Priču je opisao poznati lokalni pisac i političar, Stefan Mitrov Ljubiša. Stefan Paštrović bio je jeromonah u manastiru Gradište i štampar. U Veneciji je 1597. objavio “Zbiranje za putnike.” Iste godine odštampao je i prvi srpski bukvar u dva izdanja, koji je napisao monah Sava, također rodom iz Paštrovića.