Većina skrivenih plaža ne krije ništa osim sebe same. Drobni Pijesak — "sitni pijesak" — krije parlament. Ova mala zlatna uvala između mjesta Sveti Stefan i Reževići, opasana liticama i maslinjacima na terasama, nevidljiva s puta iznad, bila je vjekovima zborno mjesto Paštrovića: mjesto na koje je dvanaest primorskih plemena silazilo do mora da donosi zakone, izmiruje zavade i bira ljude koji će im suditi. To je otprilike 240 metara bijelo-zlatnog pijeska i šljunka, izvor pitke vode, dva ljetna restorana — i jedna od najstarijih političkih pozornica u zemlji Montenegro.
Pleme koje je samo sobom upravljalo
Paštrovići su držali primorje od mjesta Budva prema Spiču, zajednica od dvanaest bratstava prvi put zabilježena sredinom četrnaestog vijeka. Njihov ključni čin dogodio se 4. aprila 1423., kada su njihovi starješine sklopili sporazum s Mletačkom Republikom: plemena su prihvatila mletačku vlast, a Venecija im je zauzvrat potvrdila samoupravu — vlastiti zakon, vlastiti sud, vlastiti zbor, oslobođenje od redovnog oporezivanja i pravo da im sude njihovi vlastiti ljudi. Bio je to jedan od najpovoljnijih dogovora koji je ijedna mala zajednica izvukla od Serenissime, a Paštrovići su verzije te autonomije održali u životu pod Venecijom, a potom i pod Austrijom — otprilike četiri vijeka plemenske samouprave, dobrim dijelom vođene na plaži.
Bankada na pijesku
Njihovo upravno tijelo bila je Bankada — od italijanske riječi banca, klupa — zbor i sud čiji su članovi sjedili na kamenim klupama i tu saslušavali predmete i odlučivali o poslovima zajednice. Izvori se razilaze oko tačnog sastava, ali opisuju klupu sudija (suđa) i vojvoda iz dvanaest bratstava, tako da je svako pleme sjedilo u vlastitoj vlasti. Bankada se sastajala na nekoliko priznatih mjesta — među njima na vratima mjesta Sveti Stefan i u manastiru Praskvica — ali njeno veliko sjedište pod vedrim nebom, od petnaestog do devetnaestog vijeka, bio je Drobni Pijesak.
Najsvečaniji skup održavao se svake godine na Vidovdan, 28. juna — najnabijeniji datum u srpskom kalendaru — kada su se Paštrovići u punom sastavu okupljali na ovom pijesku da izaberu i potvrde svoje sudije i vojvode i da odluče o najtežim pitanjima te godine. Zamislite to na plaži kakvu danas vidite: barke izvučene uz samu vodu, bratstva okupljena po porodicama pod liticama, klupa starješina na čelu pijeska, i čitav suverenitet malog pomorskog naroda koji se odvija između maslinjaka i mora. Tradicija nije sasvim zamrla: posljednjih godina Bankada je simbolično obnovljena, pa se potomci Paštrovića ponovo okupljaju na Drobnom Pijesku da je odaju počast.
Sama uvala
I bez historije, silazak bi se isplatio. Uvala je okrenuta prema jugozapadu, ka otvorenom moru, a voda joj je mirna, providna gradacija safira nad blijedim pijeskom — onaj "sitni zdrobljeni pijesak" iz imena. Maslinjaci i makija drže padine; litice zaustavljaju i vjetar i buku; a na samoj plaži izvire vrelo pitke vode, što je jedan od razloga zašto je baš ova uvala mogla ugostiti cjelodnevne zborove čitavog plemena. Sadržaji su skromni i sezonski — boemski beach bar i konoba, ležaljke i suncobrani za iznajmljivanje ljeti, jednostavni tuševi i kabine za presvlačenje, i ništa toliko trajno da razbije čaroliju. Kako su litice blizu, sunce s pijeska odlazi razmjerno rano uveče; naknada za to su besprijekorna jutra.
Kako sići dolje
Drobni Pijesak čuva sam sebe geografijom. S jadranske magistrale između mjesta Sveti Stefan i Petrovac, označeno raskršće kod mjesta Reževići spušta se u strmu, vijugavu cestu koja serpentinama pada oko 150 visinskih metara do obale — nadolje se hoda sasvim ugodno, nazad gore u augustu iskreno znojno. Oni koji pješače priobalnom rutom doživljavaju je kao divlji nastavak iza uređenih uvala: od etape Sveti Stefan na šetnji Seven Bays ruta vodi jugoistočno pored vidikovaca na ostrvo te bankinom magistrale i starim stazama prema mjestu Reževići, a onda niz cestu do pijeska. Hodočasnici je mogu spojiti s manastirom Reževići odmah iza — manastir gore, plaža-parlament dolje, vrlo paštrovski par.
Posjeta. Pješice iz mjesta Sveti Stefan računajte na oko sat i petnaest minuta: pratite priobalnu rutu jugoistočno do označenog raskršća za Reževiće/Drobni Pijesak, a zatim siđite cestom do plaže; spuštanje traje petnaestak minuta, a uspon nazad otprilike dvostruko duže. Plaža je besplatna, uz ležaljke koje se u sezoni plaćaju i mala parkirališta uz obalu (nekoliko eura dnevno) koja se rano popune — prije 10 sati ujutro u julu i augustu. Dođite ujutro, radi punog sunca i najmirnijeg mora, napijte se s izvora s kojeg su pili i zborovi, i odajte povratnom usponu poštovanje koje zaslužuje.
