Svako naselje na obali Boke nekada je imalo svog blizanca više u planini. Prije nego što je more postalo sigurno — prije nego što je gusarstvo izumrlo i prije nego što je postojao obalni put — ljudi su živjeli odbrambeno, iznad vode, a dolje su silazili samo da love ribu i trguju. Skoro svuda su se gornja sela ponovo rastočila u makiju. Iznad Stoliva, na obronku Vrmca, jedno od njih još uvijek stoji: Gornji Stoliv, zaselak kamenih kuća oko crkvenog zvonika, na oko 240 metara iznad zaliva, do kojeg se dolazi samo pješke i u kojem danas jedva da živi iko.
Uspon kroz kestenovu šumu
Staza počinje iza kuća na obali Donjeg Stoliva i penje se u širokim, starim serpentinama — pravi mazgovski put, mjestimično popločan, građen za svakodnevnu upotrebu ljudi kojima uspon nije značio ništa. Nakon prvih terasastih bašta i maslinjaka ulazite u ono što ovu šetnju čini drugačijom od svih drugih u zalivu: gustu šumu pitomog kestena, rijetkost na ovoj krečnjačkoj obali, koja se nad stazom sklapa u zeleni svod. U jesen je tlo posuto kestenjem; ljeti je hlad ono zbog čega dolazite. Računajte na četrdeset pet minuta do sat vremena ravnomjernog penjanja.
Stoliv je star — pominje se u kotorskim notarskim knjigama 1326. godine — i najveći dio svoje istorije gornje selo je bilo selo. Odnos se preokrenuo kada je pomorstvo obalu učinilo bogatom i sigurnom: porodice su se spustile do vode, gradile kapetanske kuće, a planinski zaselak se postepeno praznio. Ono što je gore ostalo jeste arhitektonska vremenska kapsula — kamene kuće debelih zidova, nadsvođene konobe, gumna — Boke koja prethodi pomorskom zlatnom dobu dolje pod njom.
Crkva Svetog Ilije
U srcu zaseoka stoji crkva Sv. Ilije, seoskog zaštitnika. Njeno porijeklo starije je od bilo kakvog zapisa: natpis iznad ulaza svjedoči o njenoj obnovi i proširenju 1556. godine, a zvonik je dodat 1833. — kasni ukras iz vremena kada su pomorci donjeg sela dobro poslovali i još se sjećali planine. Zvonik je ono što se vidi s mora: mali blijedi uzvičnik naspram sivozelenila Vrmca, vidljiv čak iz Perasta preko zaliva.
Pogled — i onaj jedan dan u godini kada se selo napuni
Prođite pored crkve do ruba zaseoka i Boka se otvara u najboljem mogućem kadru svog najfotografisanijeg prizora: Perast i dva ostrvca, Gospa od Škrpjela i Sveti Đorđe, leže tačno preko vode ispod vas, s tjesnacem Verige zdesna i unutrašnjim zalivom koji se pruža prema Risnu. S nivoa obale ostrvca djeluju kao kulisa; iz Gornjeg Stoliva djeluju kao mapa — na prvi pogled shvatite zašto je ovu usku vodu vrijedilo utvrđivati, blagosiljati i osvajati.
A jednom godišnje selo duhova oživi. Na 20. jul, Ilindan, porodice iz Stoliva i s cijele okolne obale penju se starom stazom — kao što to čine vjekovima — na misu u crkvi, a zatim slijedi hrana, muzika i igra koja traje od jutra do duboko u noć. Događaj se danas održava pod imenom „Noć u kestenovoj šumi Gornjeg Stoliva“, uz bokeljsku domaću kuhinju posluženu među starim kućama i svjetla Perasta koja svjetlucaju dolje. Mještani sam vrući uspon opisuju kao malu žrtvu prinesenu svecu. Ako vam posjeta padne krajem jula, prilagodite je ovom danu; nema boljeg načina da vidite šta su ova napuštena mjesta značila — i još uvijek znače — ljudima čija su prezimena uklesana u njihove nadvratnike.
Kamelije dolje: druga stolivska sezona
Donji Stoliv ima svoju botaničku slavu: japanske kamelije, koje su prije mnogo generacija iz dalekih luka donijeli domaći pomorci, danas rastu u gotovo svakoj bašti duž ovog dijela obale i postale su simbol sela. Cvjetaju u kasnu zimu — vrhunac cvatnje je od februara u mart — a od 1995. godine selo ih slavi Feštom kamelija, čiji centralni događaji padaju krajem marta ili početkom aprila: izložbe cvijeća i umjetnina, bal kamelija, regate drvenih čamaca na vesla, gozba od dagnji i vođene šetnje uz Vrmac i do samog Gornjeg Stoliva. Posjetite ga u tom periodu i dobićete čudnu, prelijepu dvostruku sliku: suptropski cvijet na obali i golu kestenovu šumu na planini iznad.
Posjeta
Do Gornjeg Stoliva se dolazi isključivo pješke. Označena staza odvaja se od obalnog puta u Donjem Stolivu, koji je etapa šetnje obalnim putem Boke — uspon možete uklopiti u šetnju kao odvojak tamo-i-nazad od oko dva sata, uključujući vrijeme provedeno u zaseoku. Nema ulaznice ni infrastrukture: ponesite vodu, obujte odgovarajuću obuću zbog izlizane kaldrme i odnosite se prema kućama s poštovanjem — nekoliko njih je i dalje sezonski naseljeno, a crkva je živo svetilište. Ljeti krenite rano ujutro zbog hlada i čiste svjetlosti na Perastu, ili u oktobru zbog kestenja pod nogama; a ako možete biti ovdje 20. jula, popnite se zajedno s hodočasnicima.
