Većina skrivenih plaža ne krije ništa osim sebe same. Drobni Pijesak — "sitni pijesak" — krije parlament. Ova mala zlatna uvala između Svetog Stefana i Reževića, ograđena liticama i maslinjacima na terasama, nevidljiva s puta iznad, bila je vjekovima zborno mjesto Paštrovića: mjesto na koje je dvanaest primorskih plemena silazilo do mora da donosi zakone, izmiruje krvne osvete i bira ljude koji će im suditi. Riječ je o nekih 240 metara bjelozlatnog pijeska i šljunka, izvoru pitke vode, dva ljetnja restorana — i jednoj od najstarijih političkih pozornica u Crnoj Gori.
Pleme koje je samo sobom vladalo
Paštrovići su držali primorje od Budve prema Spiču, zajednica od dvanaest bratstava prvi put zabilježena sredinom četrnaestog vijeka. Njihov ključni čin dogodio se 4. aprila 1423., kada su njihovi starješine sklopile sporazum s Mletačkom Republikom: plemena su prihvatila mletačku vrhovnu vlast, a Venecija im je zauzvrat potvrdila samoupravu — vlastiti zakon, vlastiti sud, vlastitu skupštinu, oslobođenje od redovnog oporezivanja i pravo da im sude njihovi vlastiti ljudi. Bio je to jedan od najpovoljnijih aranžmana koji je ijedna mala zajednica izvukla od Serenissime, a Paštrovići su varijante te autonomije održali u životu pod Venecijom, a potom i pod Austrijom — otprilike četiri vijeka plemenske samouprave koja se, dobrim dijelom, odvijala na plaži.
Bankada na pijesku
Njihovo upravno tijelo bila je Bankada — od italijanske riječi banca, klupa — skupština i sud čiji su članovi sjedjeli na kamenim klupama i razmatrali sporove i odlučivali o poslovima zajednice. Kazivanja o njenom tačnom sastavu se razlikuju, ali izvori opisuju klupu sudija (suđa) i vojvoda iz dvanaest bratstava, tako da je svako pleme sjedjelo u vlastitoj vlasti. Bankada se sastajala na nekoliko utvrđenih mjesta — među njima na vratima Svetog Stefana i u manastiru Praskvica — ali njeno veliko sjedište pod vedrim nebom, od petnaestog vijeka pa sve do devetnaestog, bio je Drobni Pijesak.
Najsvečaniji zbor održavao se svake godine na Vidovdan, 28. juna — najznačajniji datum u srpskom kalendaru — kada su se Paštrovići u punom broju okupljali na ovom pijesku da izaberu i potvrde svoje sudije i vojvode i da odluče o najtežim pitanjima te godine. Zamislite to na plaži kakvu danas viđite: barke izvučene uz sami rub vode, bratstva okupljena po porodicama pod liticama, klupa starješina na čelu pijeska, i cjelokupna suverenost jednog malog pomorskog naroda koja se odvija između maslinjaka i mora. Tradicija nije sasvim zamrla: posljednjih godina Bankada je simbolično obnovljena, pa se potomci Paštrovića ponovo okupljaju na Drobnom Pijesku da joj odaju počast.
Sama uvala
I bez istorije, silazak bi se isplatio. Uvala je okrenuta prema jugozapadu, ka otvorenom moru, a njena voda je mirna, prozirna prelivena skala safira nad blijedim pijeskom — onaj "sitni, drobni pijesak" iz imena. Maslinjaci i makija drže padine; litice zaustavljaju i vjetar i buku; a na samoj plaži izvire izvor pitke vode, jedan od razloga zašto je baš ova uvala mogla ugostiti cjelodnevne zborove čitavog plemena. Sadržaja je malo i sezonski su — boemski bar na plaži i konoba, ležaljke i suncobrani za iznajmljivanje ljeti, jednostavni tuševi i kabine za presvlačenje, i ništa toliko trajno da razbije čaroliju. Kako su litice blizu, sunce s pijeska odlazi razmjerno rano uveče; naknada za to su besprijekorna jutra.
Kako sići do nje
Drobni Pijesak se sam brani geografijom. S Jadranske magistrale između Svetog Stefana i Petrovca, označeno raskršće kod Reževića spušta se u strm, vijugav puteljak koji serpentinama silazi oko 150 visinskih metara do obale — nizbrdo se hoda ugodno, a uzbrdo se u avgustu, iskreno, dobro oznojite. Šetači na primorskoj ruti doživljavaju je kao divlji nastavak iza uređenih uvala: od etape Sveti Stefan na šetnji Sedam uvala ruta vodi jugoistočno pored vidikovaca na ostrvo, pa ivicom magistrale i starim stazama prema Reževićima, a onda niz puteljak do pijeska. Hodočasnici je mogu spojiti s manastirom Reževići odmah iza — manastir gore, plaža-parlament dolje, vrlo paštrovski spoj.
Posjeta. Pješke od Svetog Stefana računajte na sat i četvrt: pratite primorsku rutu jugoistočno do označenog raskršća za Reževiće/Drobni Pijesak, pa niz puteljak do plaže; silazak traje petnaestak minuta, a povratak uzbrdo otprilike dvaput toliko. Plaža je besplatna, uz ležaljke koje se plaćaju u sezoni i mala parkirališta uz obalu (po nekoliko eura dnevno) koja se rano popune — prije 10 sati ujutro tokom jula i avgusta. Dođite ujutro, zbog punog sunca i najmirnijeg mora, napijte se s izvora s kojeg su pili i zborovi, i odajte povratnom usponu poštovanje koje zaslužuje.
