Berane se nalaze u sjeveroistočnom dijelu Crne Gore. Ukoliko putnik dolazi magistralnim putem od Beograda, za Berane skreće pet kilometara iza Bijelog Polja ulijevo, kod mjesta Ribarevine. Da se ovdje živjelo od davnina potvrđuje dolački arheološki lokalitet iz rimskog perioda. Prvobitno naselje niklo je u ravnici na obali rijeke Lim. Temelje gradu u pravom smislu te riječi postavili su Turci 1682. godine. Na lijevoj obali rijeke podigli su vojno-odbrambene objekte, a na desnoj – privatne kuće s haremskim odjeljcima. Stoga se jedan dio Berana, posve orijentalnog izgleda, i danas zove Hareme. Do finalnih borbi za oslobođenje Crne Gore, Berane su ostale pod vlašću Turaka, do 1912. g. Berane izvorno ni po čemu nisu bile turski grad, tim prije što su svi gradovi s tipičnim slovenskim množinskim nastavkom na –e, - rijetki, i svi su slovenskog porijekla.

Nakon Drugog svjetskog rata nove komunističke vlasti žele da po svaku cijenu industrijalizuju ovaj kraj, pa i po ekološku cijenu. Fabrika celuloze i papira, premda ostvaruje proizvodnju, zagađuje rijeku Lim sve do 90-ih godina minulog vijeka. Ovdje rade i fabrike za preradu drveta i kože, hemijska preduzeća, i rudnik mrkog uglja. Uprkos svemu, Berane ne odustaju i od svog turističkog predznaka. Potencijali sve vrijeme postoje, kao npr. oni na obližnjoj planini Jelovici, s terenima pogodnim za skijanje. Planina Jelovica omiljeno je izletište, posebno ljeti, kada domaćinima i tranzitnim gostima nudi svoje nepatvorene ekološke čari. Ipak, najveća kulturno-umjetnička i religijska znamenitost, u gradu koji je neko vrijeme iza Drugog svjetskog rata do tranzicionog perioda nosio ime po lokalnom revolucionaru i borcu Ivanu Milutinoviću (Ivangrad) – jeste drevni manastir Đurđevi stupovi. Manastir Đurđevi stupovi podigao je u 12. v. Prvoslav Nemanjić, bratanić srpskog vladara Stefana Nemanje, sin Tihomira. U manastiru je bilo sjedište episkopije koju je 1219. lično osnovao Sava Nemanjić, sin Stefana Nemanje. Duhovni stožer manastira je crkva Sv. Đorđa iz druge polovine 16. v, s pripratom iz 14. v. Od godine 2004, ovdje se nalazi sjedište Budimljansko-nikšićke eparhije.

Manastirska crkva čuva vrijedne freske, ikone i stare knjige. Veličanstveni Đurđevi stupovi duhovni su pravoslavni centar cijelog Polimlja, i grada Berana. Mnoge turističke organizacije u ponudi imaju i tzv. manastirske ture, tokom kojih se obilazak Đurđevih stupova naprosto podrazumijeva. U ponudi rijetkih lokalnih poslenika naći će se i obilazak ruševina crkve iz 13. v, u obližnjem Budimlju, kad i ostaci manastira Šudikova s crkvom Vavedenja Presvete Bogorodice iz 16. v. Berane su danas centar istoimene opštine u kojoj u slozi živi nacionalno mješovito stanovništvo. Od grada se može u tri pravca (sjeverno – prema Bijelom Polju, v. to; južno – prema Andrijevici, v. to, i istočno – prema Rožajama, v. to) krenuti u oblizak svih znamenitosti koje nude ovi gradovi, kad i sasvim nevelike ruralne sredine poput Petnjice, Donjeg Zaostra, Marsenića Rijeke, Trešnjeva, Mezgalja, Rovca, Bijele Crkve, i planina Turjaka, Divljaka, te planinskih rijeka Lješnice, Bistrice, Kaluđerske rijeke, Sekularske i drugih.