Kumbor je primorski grad na Herceg-Novskoj Rivijeri, samo 6 km od grada, ili manje od 10 minuta automobilom. Naziv Kumbor dolazi od talijanske riječi conborgo, što znači predgrađe. Iako u spomenutoj 10-minutnoj vožnji od Kumbora do Herceg Novog prolazite i kroz Zeljeniku i Meljine, sva ta mjesta su arhitektonski toliko spojena sa gravitirajućim Herceg Novim tokom vremena - da se jasne granice između naselja više ne mogu vidjeti. U narednim dekadama, Kumbor je priznan po JRM (Jugoslovenska mornarica, dio JNA, Jugoslovenska narodna armija) vojnom kompleksu, i po činjenici da je ovaj vojni kompleks fizički podijelio mjesto na dva dijela, zauzimajući centralni i najljepši primorski dio, i park pun mediteranske vegetacije, rijetkog eukaliptusa, primorskih četinara i palmi.

Izolovan ogradama i čuvan od čuvara, centralni dio Kumbora, od vremena Austro-ugarske vladavine, bio je do nedavno jedno od rijetkih primorskih mjesta gdje se turisti nisu kupali, osim ako nisu bili kontinentalni vojnici, premješteni na vojnu postaju - Kumbor. Lokalni ribari, umorni od tradicionalnih plavih i bijelih pruga na majicama mornara, su uvijek nekako dodavali male stvari sa broda, cigarete, britvice, sapune...

U vojnom kompleksu, i dalje postoji rimokatolička crkva čiji je enterijer naslikao najtalentiraniji slikar iz perioda Baroka u Zaljevu, Tripo Kokolja iz Perašta. Malo se zna o ovim podacima. Freske su u veoma lošem stanju. Sljedeća mjesta bogomolja nalaze se u Kumboru: Crkva Pokrova Svete Djevice, koju je u 18. stoljeću sagradio Marko Milinović; ikonostas je rad Zografa Nikole Aspiota. Crkva Sv. Nedjelje, nekada Pravoslavna, koju su Venecijanci u 18. stoljeću dodijelili Rimokatoličanima. Crkva Sv. Nikole, sagrađena 1862. godine. Crkva Sv. Vasilija Ostroškog, posvećena 1919. godine, teško oštećena u zemljotresu od 15. aprila 1979. godine, obnovljena danas.

U proteklim godinama, Kumbor je postalo jedno veliko gradilište. U području koje gravitira prema jednoj od najljepših pješčanih plaža u zaljevu, preduzimljivi preduzetnici su izgradili, ili grade, komplekse stambenih zgrada. Svaki od njih ima pogled na taj dio Boka Kotorske (Crna Gora), zapravo Kumbora Prolaza, kroz koji su, kako tvrde geolozi, ledena rijeka sa Kotorske i Risanske strane jednom prošla, čineći proboj kroz današnju najužu zaljevsku tjesninu, Kumbora Prolaza. To je bilo prije 10.000 godina, u mlađem neolitu, kada je ukupan nivo svjetskih mora, zbog posljednje ledene dobe, bio niži za oko 100 metara. I kada je cijela Boka Kotorska zapravo bila kopno! Danas, Kumbor je jedan od onih gradova duž Herceg-Novske Rivijere, odakle možete brzo dostići sva popularna mjesta za piknik (Rosa, Žanjica, Mirišta, Plave Pećine, Gospa od Škrpjela, Kotor...) turističkim brodovima.

Postoji mala marina u Kumboru, toliko mala da nije za jahte, već samo za stare ribarske barke skromnih dimenzija. Oko te marine uvijek ima ribara, i ima ribarskih priča. Svaku od mogućih onih može se početi sa pitanjem: “Ima li riba? I koja? Koje mamce koristiš? Kako se zovu različite vrste mreža? Postoji li još običaj prema kojem ribari uvijek hrane galebove manjim komadima riba?...”

Sa svakog primorskog mjesta, preko uskog Kumbora Prolaza, može se vidjeti velike polukružne otvore u brdu (Luštica, Crna Gora), na nivou mora. Tokom SFRY-a, oni su korišteni za skrivanje vojnih brodova i podmornica Jugoslovenske mornarice. Iskreno govoreći, čak i danas nema puno ljudi koji bi mogli tačno reći šta je bilo u tim dubokim rovovima.