Prahistorijski period do antičkog perioda – region Boke, Herceg Novi, Crna Gora Da bismo mogli cijeniti umjetničku kulturu Crne Gore, ne možemo se oslanjati samo na nekoliko poznatih spomenika, već trebamo razmotriti sva umjetnička djela ovog regiona i okolnosti u kojima su nastala te kasnije otkrivena, kako bismo zaista mogli cijeniti priču ovog mjesta. Ponekad je također važno razmotriti alegorijsku dokumentaciju koju su preferirali stari Grci kada govorimo o umjetnosti ovog malog regiona. Crna Gora je mala država, ali ovo mjesto ima „stare kosti“ i jedan je od najstarijih regiona poznatih ranim civilizacijama. Ako se osvrnemo na njenu historiju, vrlo je teško definirati geografiju Crne Gore u različitim historijskim periodima jer je ovaj mali region kroz vijekove bio predmet interesa mnogih imperijalističkih sila. Između mnogih ratova, Crnu Goru su pogađale i prirodne katastrofe. Kao i u susjednoj Grčkoj, zemljotresi su periodično uništavali mnoge objekte od historijskog značaja, ali još uvijek ima mnogo onoga što vrijedi spomenuti. Naprimjer, lokalitet Malo Rose, koji datira od 6. do 10. vijeka, predstavlja početke kršćanstva. Iz crkve Svetog Tome u selu Kuti i crkve u selu Sušćepan sačuvana je kamena dekorativna plastika, iz perioda od 9. do 11. vijeka, te oltarski kameni pregradni dio – parapetna ploča. Većina tla Crne Gore sačinjena je od krških formacija, ali je bogata bijelim mramorom, posebno u blizini mjesta antičkog Conema. Drugi rimski municipij nalazi se ovdje, i on svjedoči o posvećenosti i umjetničkom duhu ljudi koji su živjeli na ovom prostoru, jer zrno crnogorskog mramora nije fino ni kompaktno te je s njim bilo vrlo teško raditi zbog njegove tvrdoće, daleko veće od pentelskog ili kararskog mramora, koji su nešto mekši i pristupačniji materijal. Tokom vijekova, Crna Gora se smatrala mjestom bez materijalnog i modernog bogatstva, nepristupačnim za putnike, s krševitim terenom i vrlo sirovom i netaknutom divljom ljepotom. Njena jednostavnost datira iz antičkih vremena i očuvana je kroz generacije i vijekove. Svjedočanstvo tome su čiste forme nekoliko predmeta (koje ljudi sjevernih sela još uvijek koriste), kao što je antička čaša s ručkom i visokim cilindričnim vratom od pečene gline, ukrašena širokim trakama i ornamentikom, izložena u muzeju. Ovo me podsjetilo na bakin kredenac pun vrlo starog pečenog glinenog posuđa. Međutim, ovaj poseban predmet pronađen u muzeju datira iz 2100–1900. godine prije nove ere. Uz to, dvije posude koje su otkrivene u regiji sadrže male čestice metala, što nas već uvodi u sljedeći period – rane faze antičkih vremena. Predmeti kao što su mali oštri metalni harpuni i polomljena koplja vide se na prašnjavim policama ovog malog muzeja i ispod njih se nalazi sitno izblijedjelo ćirilično pismo. Sama azbuka je drevna, i premda se latinično pismo često koristi na ovom prostoru, škole podučavaju ćirilicu kao drugo pismo kako bi ohrabrile nove generacije da ostanu vjerne svojim drevnim korijenima. U Crnoj Gori je neolitska epoha, sa sve tri faze – donjom, srednjom i gornjom – predstavljena keramičkim artefaktima korištenim u svakodnevnom životu. Međutim, ima mnogo više tragova eneolitske kulture nego neolitske, a to otežava procjenu stila i umjetničkih trendova. Neki učenjaci vjeruju da su ukrasi na eneolitskim posudama predstavljali neku vrstu prahistorijskog sistema znakova koji je služio za identifikaciju posebnih plemena, od kojih je svako imalo svoju grupu simbola. S druge strane, neki vjeruju da ovi ukrasi čine dio figurativnog i estetskog jezika. Jedna od najvažnijih činjenica jest da se, bez obzira na malu veličinu naše zemlje, ne smije zaboraviti spomenuti ogromnu raznolikost folklornih tradicija. Etnološko proučavanje plesa, ručnog rada, dekorativne umjetnosti, nošnji, nakita, gravira, kolorita na terakota posudama i lokalne narodne umjetnosti gotovo svakog grada objašnjava veliki val migracija sa sjeverne obale Crnog mora (indoevropske migracije), koji je imao ogroman utjecaj na ovo područje. Iako su naučni dokazi mnogih migracija očiti, naučnici nisu u mogućnosti identificirati jednu jedinstvenu eneolitsku „rasu“ u Crnoj Gori. Na osnovu različitih činjenica i dokaza pronađenih u regiji, postojalo je nekoliko zajednica. To je razlog što historičari eneolitske stanovnike Crne Gore i dalje nazivaju generičkim imenom „Indoevropljani“. S tim na umu, molimo vas da pogledate sljedeće predmete koji su svjedočanstvo prvih tragova naseljavanja ljudskih zajednica: Jedno od tih naselja otkriveno je u pećini Vranjaj, ispod vrha Radoštak u blizini Herceg Novog. Ono datira iz neolitske epohe (5000–4000. g. p. n. e.). Intenzivnije naseljavanje nastupilo je u eneolitu (2000–1700. g. p. n. e.), kao i tokom bronzanog doba. Čaša iz bronzanog doba s ornamentom potječe iz pećine Vranjaj. Tokom bronzanog i željeznog doba sahranjivanje ispod tumulusa bilo je intenzivno – Glogovik, Vranjaj i Djevojačke Grede. Godine 1953. dom Mirka Komnenića ponovo je otvoren kao Nacionalni muzej Herceg Novog. To je lijepa građevina projektovana u kasnobaroknom stilu, izgrađena krajem 18. vijeka. Pseudobarokna proširenja i prigrađeni dodaci promijenili su izvorni izgled muzeja, čineći ga veličanstvenim. Urezana / ugravirana imena, koja su bajonetima ostavili ruski vojnici 1807. godine tokom rata s Napoleonom, ukrašavaju autentična vrata na prvom spratu. Kasnije je ova zgrada dobila zvaničan naziv Regionalni muzej Herceg Novi. Djelomične obnove muzeja izvršene su 1979., 1994., 1996. i 2001. godine. Ispred Regionalnog muzeja nalazi se nevjerovatna mediteranska i suptropska botanička bašta, sa više od stotinu odabranih biljaka, koje krase parkovski prostor od 1000 kvadratnih metara. Mnoge vrlo egzotične i ekstravagantno jedinstvene biljke pronašle su svoje mjesto ovdje, u ovoj lijepoj bašti. Mnoge vrste palmi, agave, kaktusi, aloje i mnoge druge biljke rastu u vrlo neobičnim oblicima i bojama. Tokom sezone cvjetanja, cvjetovi čine ambijent još ljepšim. Ovdje možemo naći različite vrste penjačica kao što su pitospori, zatim primorski bor, mimoze (cvjetno drveće), kamelije, magnolije te aromatične i ljekovite mediteranske biljke. Mirko Komnenić je svoj dom darovao kao zadužbinu gradu Herceg Novom. U svojoj posljednjoj volji i oporuci želio je da se ova zgrada koristi kao gradski muzej. Mirko Komnenović bio je aktivan tokom Balkanskih ratova, radeći s propagandnim i obavještajnim službama protiv Austro-Ugarske. Bio je i zatočenik tvrđave Mamula tokom Prvog svjetskog rata. Izabran je za zastupnika Boke Kotorske u Narodnoj skupštini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1923. i 1925. godine. Također je obnašao predsjedničku funkciju u općini Herceg Novi 1930. godine. Ministar socijalne politike i narodnog zdravlja postao je 1935. godine. Odlikovan je mnogim medaljama. Evo nekih od njih: Bijeli orao s mačevima, Sveti Sava prvog i trećeg stepena; ruska odlikovanja: Sveti Vladimir 4. klase, Sveti Stanislav 5. klase, Sveta Ana 2. stepena; francuska Legija časti i čehoslovački oficirski križ revolucionara. Druga zanimljiva činjenica koja pokazuje kako je izvanredan ovaj čovjek zaista bio jeste njegova želja da se sva njegova zarada i prihodi doniraju lokalnom sirotištu, kako bi se pomoglo siročadi Herceg Novog, bez obzira na njihovu vjeru ili etničko porijeklo. Ovaj muzej sadrži historijsku, arheološku, etnološku i ikonografsku kolekciju umjetnosti.