Predhistorijski period do antičkog perioda – Boka region, Herceg Novi Montenegro Da bismo mogli cijeniti Crne Gore umjetničku kulturu, ne možemo se oslanjati samo na nekoliko poznatih spomenika, već trebamo razmotriti sva umjetnička djela ovog regiona i okolnosti u kojima su proizvedena i kasnije otkrivena, da bismo zaista cijenili priču ovog mjesta. Ponekad je također važno razmotriti alegorijsku dokumentaciju koju su preferirali stari Grci kada govorimo o umjetnosti ovog malog regiona. Crna Gora je mala država, ali mjesto ima 'stare kosti' i jedan je od najstarijih regiona poznatih ranijim civilizacijama. Ako se čini o svojoj istoriji, vrlo je teško definirati geografiju Crne Gore u različitim istorijskim periodima jer je ovaj mali region bio od interesa za mnoge imperijalističke moći kroz vijekove. Između mnogih ratova, Crna Gora je pogođena prirodnim katastrofama. Kao u susjednoj Grčkoj, zemljotresi periodički uništavaju mnoge objekte od istorijske važnosti, ali još uvijek ima mnogo vrijednih spominjanja. Na primjer, lokalnost Malo Rose, koja datira od 6. do 10. vijeka, predstavlja početak kršćanstva. Iz crkve Svetog Tome u selu Kuti i crkve u selu Suscepan sačuvane su kamene dekorativne plastike, od 9. do 11. vijeka, i oltarski kameni pregradni dio - parapet ploču. Većina Crne Gore zemljišta sačinjena je od Karst formacija, ali je bogata bijelog mramora, posebno blizu mjesta antičkog Come on. Drugi rimski manicipium se nalazi ovdje, koji je pokazao posvećenost i umjetnički duh ljude koji su živjeli ovdje jer je zrno Crne Gore mramora nije fino i kompaktno i bilo je vrlo teško raditi sa tim zbog njegove tvrdoće, daleko veće od Pentelic ili Carrera mramora koji su pomalo mekani i pristupačniji materijal. Tokom vijekova, Crna Gora je smatrana mjestom koja nema materijalnog i modernog bogatstva, nepristupačna za putnike, sa krutim terenom i vrlo sirovom i nedirnutom divljom ljepotom. Njena jednostavnost datira iz antičkih vremena, i bila je održavana kroz generacije i vijekove. Svjedočanstvo tome su čiste forme nekoliko radova (koje ljude sjevernih sela još uvijek koriste) kao što je antička čaša sa ručkom i visokim cilindričnim vratom od pečene gline, dekorirana sa širokim trakama i orijentacijom, prikazana u muzeju. Ovo me podsjetilo na babinu kredenca puna vrlo starih pečenih glinenih jela. Međutim, ovaj poseban rad pronađen u muzeju datira iz 2100-1900 g.p.n.e. Dodatno, dvije posude koje su otkrivene u regiji imaju male čestice metala, što nas već predstavlja sljedeći period – rane faze antičkih vremena. Predmeti kao što su male oštre metalnu harpune i slomljena koplja se vide na prašnjava policama ovog malog muzeja, i imaju male izblijedjele ćiriličnog pisanja ispod njih. Sam alfabet je antičan, i iako je latinski alfabet često korišten u ovom. škole podučavaju ćirилicu kao drugog alfabeta da bi ohrabrili nove generacije da ostanu vjerne svojim antičkim korijenima. U Crnoj Gori, neolitska epoha, sa sve tri faze kao što su donja, srednja i gornja faza, predstavljeni su sa keramičkog artefakta korišten za svakodnevni život. Međutim, ima mnogo više tragova eneolitioničke kulture nego neolitske, a ovo čini procjenu stila i umjetničkih trendova teže. Neki učenjaci vjeruju da su ukrasi na eneoličkim posudama predstavljali neku vrstu predhistorijskog sistema znakova koji služe da identificira posebne rase, svaka imajući svoju grupu simbola. Sa druge strane, neki vjeruju da ove ukrase čine dio figurativnog i estetskog jezika. Jedna od najvažnijih činjenica je da bez obzira na malu veličinu naše zemlje, se može zaboraviti spomenuti ogromne raznolikosti folklornih tradicija. Etnološka studija plesa, ručnog rada, dekorativne umjetnosti, kostima, nakita, gravira, boja dizajna na terracotta posudama i lokalne narodne umjetnosti od gotovo svakog grada, objašnjava veliku talasu migracije od severne obale Crnog mora (Indo-Europske migracije) koja je imala ogroman utjecaj na ovo područje. Iako su naučni dokazi mnogih migracija očiti, znanstvenici nisu u mogućnosti identificirati jedan eneoličan 'rasu' u Crnoj Gori. Na osnovu različitih činjenica i dokaza pronađenih u regiji, da je bilo nekoliko rasa. To je razlog što istoričari i dalje nazivaju Crne Gore eneolički ljude od strane generičkog imena "Indo-Evropljani". Sa time u sredini, molimo pogledajte sljedeće radove što su svjedočanstvo prvih tragova nastanjenja ljudskih zajednica: Jedno od tih nastanjenja je otkriveno u pećini Vranjaj, ispod vrha Radostak blizu Herceg-Novi. Oni datiraju od neolitske epohe (5000-4000 g.p.n.e.). Intenzivnije naseljavanja je postalo u Eneoloitu (2000 – 1700 g.p.n.e.) i također tokom bronzanog doba. Bronzano doba čaša sa ornamentom iz pećine Vranjaj. Tokom bronzanog i željeznog doba, sahrana ispod tumulusa je bila intenzivna - Glogovik, Vranjaj, i Djevojacke Grede. 1953, dom Mirka Komnenića je preotvoren u Nacionalni muzej Herceg-Novi. To je lijepa struktura dizajnirana u kasno-baroknom stilu, i izgrađena je u kasnoj 18. vijeku. Psevdo-barokne ekspanzije i prikačene dodatke su promijenile originalni izgled muzeja, čineći da izgleda veličanstveno. Uklesana / gravirane imena sa bajonetima ruskih vojnika, od 1807 tokom rata sa Napoleonom, ukrašavaju autentičnu vrata na prvom katu. Kasnije, ovaj zgrada je dobio zvaničan naziv Regionalnog muzeja Herceg Novi. Djelomične obnove muzeja su se dogodile 1979, 1994, 1996 i 2001. Ispred Regionalnog muzeja nalazi se nevjerovatna mediteranska i subtropska botanička bašta, sa više od stotinu odabranih biljaka, koje ukrašavaju park prostor od 1000 kvadratnih metara. Mnoge vrlo egzotične i ekstravagantno jedinstvene biljke su pronašle svoj prostor ovdje u ovoj lijepoj bašti. Mnoge vrste palmovog drveća, Agave biljake, kaktusi, aloje i mnoge druge biljke rastu u vrlo neobičnim oblicima i bojama. Tokom sezone cvijetanja, cvjetovi čine ambijansu finije. Ovdje možemo naći različite vrste penjujućih biljaka kao što su Pitosporums, također obalne bora, Mimoza cvjetnog drveća, Kamelije, Magnolije i aromatična i medicinska mediteranska biljke. Mirko Komnenić je donirao svoj dom kao fondaciju gradu Herceg-Novi. U njegovom živom testu i zavjetu, htio je ovaj zgrada da se koristi u obliku muzeja grada. Mirko Komnenović je bio aktivan tokom Balkanskih ratova, radio je sa propagandom i obavještajnim službama protiv Austro-Ugarske. Također je bio zatvorenik Mamula Tower tokom Prvog svjetskog rata. Izabran je za ambasadora Boka Kotorska u Narodnoj skupštini Monarhije Srba, Hrvata i Slovenaca 1923 i 1925. Također je držao predsjedničku poziciju zajednice Herceg-Novi 1930. Postao je ministar Socijalne politike i Nacionalnog zdravlja 1935. Čašćen je sa mnogim medaljama. Ovo su jedno od mnogih: Bijeli orao sa mačima, Svetog Save prvog i trećeg stepena; Ruskih: Svetog Vladimira 4. klase, Svetog Stanislave 5. klase, Svete Ane 2. stepena; sa Francuskim legionom časti, i čehoslovačkim oficirskim križem revolucionara. Druga zanimljiva činjenica koja pokazuje kako je odličan ovaj čovjek zaista bio je njegova želja da se sva njegova zarada i prihodi trebalo biti doniran lokalnom sirotištu da pomožu siročadi Herceg-Novi, bez obzira na njihovu religiju ili etničku pozadinu. Ovaj muzej sadrži istorijsku, arheološku, etnološku i ikonsku kolekciju umetnosti.