From the ArchivesCreated 6. decembar 2004.Updated 6. maj 2021.2 min čitanjaod Mila Božić
Sama pomisao da mi, primorci, krećemo prema sjeveru u decembarskom ledu i snijegu nije zvučala nimalo privlačno. Međutim, obećanje dato veoma dragom prijatelju nije moglo biti prekršeno, i bilo je vrijeme
Sama pomisao da mi, stanovnici primorja, krećemo prema sjeveru u decembru, na ledu i snijegu, nije zvučala nimalo privlačno. Međutim, obećanje dato veoma dragom prijatelju nije moglo biti prekršeno, i bilo je vrijeme da vas upoznamo s našim najvećim gradom na sjeveru Crne Gore, Bijelim Poljem. I tako, nakon loše vremenske prognoze u Boki, koja je bila gotovo utopljena u kiši, krenuli smo!
Na naše veliko iznenađenje, od trenutka kada smo napustili Bioče i krenuli prema sjeveru, kiša je prestala i skoro na svakom sljedećem zavoju bili smo okupani Tolkienovim scenama. Tokom puta, zaustavljali smo se da posmatramo prizore koji, bez ikakvog pretjerivanja, izgledaju kao iz „Gospodara prstenova".
Vođeni klisurama i kanjonima, stigli smo u Bijelo Polje.
Toplina susreta s prijateljima i ljepota krajolika učinili su da se odmah osjetimo kao kod kuće.
U društvu našeg domaćina Ize Gušmirovića i njegove porodice, počeli smo da šetamo Bijelim Poljem. Prvo smo otišli u obilazak Crkve Svetog Petra, koja nas je zaista iznenadila svojom arhitekturom, potpuno neočekivanom za ovaj dio Evrope. Zatim smo otišli do znamenite Gušmirske džamije „ova džamija je premještena iz Jabučine 1741. godine, sve od ruke do ruke tokom dana i noći, od strane stanovnika Bijelog Polja" glasi natpis koji se nalazi na ulazu. Potom smo posjetili jednu od rijetko očuvanih kuća iz 18. vijeka, tipičnu gradnju za Bijelo Polje. Inače, veoma zanimljiva priča vezana je za tu staru kuću. U njoj su Bjelopoljci sakrili Hadži Loju, velikog junaka i vođu ustanka protiv osmanske vladavine u Bosni. Tamo smo vidjeli znamenite ormare s hamamima (kupatilima), koji danas predstavljaju veoma dragocjenu umjetničku riznicu od nacionalnog značaja. Poslije toga, otišli smo u šetnju centrom grada. Prvo smo posjetili hotel Bijela Rada, koji naš domaćin, kao vrijedan preduzetnik i čovjek obrazovan na Zapadu, pokušava transformirati u moderan hotel. Prošli smo kroz trg sve do mosta preko rijeke Lim, i zatim smo posjetili spomenike trojici znamenitih pisaca iz Bijelog Polja na vidikovcu iznad mosta. Tamo Ćamil Sijarić, Risto Ratković i Miodrag Bulatović čuvaju svoj grad zauvijek. Oprostili smo se od svih i krenuli nazad kroz prirodu „otetu" iz Tolkienovih djela. Posebna hvala našem dragom prijatelju Izi, dugogodišnjem prijatelju naše stranice.
Često sjever Crne Gore, ili tradicionalno Brda, nije pokriven na web stranicama u istoj mjeri kao južna Crna Gora. Uz pomoć naših prijatelja i saradnika, Montenegro.com se nada da će ova praksa postati stvar prošlosti.
Ako imate želju da pomognete našoj sekciji ili ako već imate slike i tekstove o Brdima Crne Gore, molimo vas da ih podijelite s nama, a time i sa svijetom.
Za naše posjetioce, veliki pozdrav iz Bijelog Polja.
Hvala vam,
Montenegro.com