Sama pomisao da mi, stanovnici priobalja, krećemo na sjever u prosincu na led i snijeg nije zvučala nimalo privlačno. Međutim, obećanje dano vrlo dragom prijatelju nije se moglo prekršiti, pa je bilo vrijeme da vas upoznamo s našim najvećim gradom na sjeveru Crne Gore, Bijelim Poljem. I tako smo, nakon loše vremenske prognoze u Boki, koja je bila gotovo utopljena u kiši, krenuli! Na naše veliko iznenađenje, od trenutka kada smo napustili Bioče i krenuli na sjever, kiša je prestala i gotovo na svakom sljedećem zavoju bili smo okupani prizorima kao iz Tolkienovih djela. Tijekom puta zaustavljali smo se kako bismo promatrali prizore koji, bez ikakvog pretjerivanja, izgledaju kao iz „Gospodara prstenova". Vođeni klancima i kanjonima, stigli smo u Bijelo Polje. Toplina susreta s prijateljima i ljepota krajolika učinili su da se odmah osjetimo kao kod kuće. U društvu našega domaćina Ize Gušmirovića i njegove obitelji počeli smo se šetati Bijelim Poljem.

Najprije smo otišli u obilazak Crkve svetog Petra, koja nas je doista iznenadila svojom arhitekturom, posve neočekivanom za ovaj dio Europe.

Zatim smo otišli do znamenite Gušmirske džamije: „ova je džamija prenesena iz Jabučina 1741. godine, sve od ruke do ruke tijekom dana i noći, od strane općine Bijelo Polje" glasi natpis koji se nalazi na ulazu. Potom smo posjetili jednu od rijetko očuvanih kuća iz 18. stoljeća, tipičnu gradnju za Bijelo Polje. Inače, vrlo zanimljiva priča vezana je za tu staru kuću. U njoj su Bjelopoljci sakrili Hadži Loju, velikog junaka i vođu ustanka protiv osmanske vladavine u Bosni. Ondje smo vidjeli znamenite ormare s hamamima (kupaonicama), koji danas predstavljaju vrlo dragocjenu umjetničku riznicu od nacionalnog značaja. Nakon toga otišli smo u šetnju središtem grada. Najprije smo posjetili hotel Bijela Rada, koji naš domaćin, kao vrijedan poduzetnik i čovjek obrazovan na Zapadu, pokušava preobraziti u moderan hotel. Prošli smo kroz trg sve do mosta preko rijeke Lim, a zatim smo posjetili spomenike trojice znamenitih pisaca iz Bijelog Polja na vidikovcu iznad mosta. Ondje Ćamil Sijarić, Risto Ratković i Miodrag Bulatović zauvijek čuvaju svoj grad. Oprostili smo se od svih i krenuli natrag kroz prirodu „otetu" iz Tolkienovih djela. Posebno hvala našem dragom prijatelju Izi, dugogodišnjem prijatelju naše stranice. Često sjever Crne Gore, ili tradicionalno Brda, nisu zastupljena na internetskim stranicama u istoj mjeri kao južna Crna Gora. Uz pomoć naših prijatelja i suradnika, Montenegro.com se nada da će ta praksa postati stvar prošlosti. Ako imate želju pomoći našoj rubrici ili već imate slike i tekstove o Brdima Crne Gore, molimo vas da ih podijelite s nama, a time i sa svijetom. Za naše posjetitelje, veliki pozdrav iz Bijelog Polja. Hvala vam, Montenegro.com