From the ArchivesCreated 7. april 2004.Updated 30. juni 2026.4 min čitanjaod Gordan Stojović
Želite li se kupati u čistom, toplom moru, na lijepim pješčanim plažama, zaboraviti euforiju industrijskog načina života, zaboraviti kako izgledaju smog i zagađeni zrak, ukratko, odmoriti se?
Želite li se kupati u čistom, toplom moru, na lijepim pješčanim plažama, zaboraviti euforiju industrijskog načina života, zaboraviti kako izgledaju smog i zagađeni zrak, ukratko, odmoriti se? Ne morate ići na neki od pacifičkih arhipelaga, sve to možete pronaći usred Evrope, u Crnoj Gori. Takav egzotizam vas čeka u srcu Sredozemlja, na jugu Evrope, u jednoj od zemalja koje čine uniju Srbije i Crne Gore, u zemlji koju od Italije razdvaja Jadransko more. Zbog svoje lokacije, Crna Gora pripada centralnom Sredozemlju i nalazi se na samo sat vremena leta od Rima ili Budimpešte, odnosno sat i po od Ciriha. Dijeli južnu morsku granicu sa Italijom; na istoku i sjeveru graniči sa Srbijom i Albanijom, a na zapadu sa Bosnom i Hercegovinom i Hrvatskom.
Osim svojih međunarodnih aerodroma u Podgorici i Tivtu, do Crne Gore se avionom može doći i preko dubrovačkog aerodroma Čilipi, koji je 22 km udaljen od Herceg-Novog. Nacionalna kompanija održava redovne letove sa aerodroma Tivat i Podgorica do Beograda, Budimpešte, Beča, Ciriha, Frankfurta, Ljubljane i Rima. "Montenegro airlines" ima letove od Podgorice do Beograda (svaki dan u 7.50 i 17.30), Ciriha (srijedom, petkom i nedjeljom u 10.50), Frankfurta (srijedom u 11.35, petkom u 15.30 i nedjeljom u 10.45), Budimpešte (ponedjeljkom i četvrtkom u 7.30), Ljubljane (srijedom i subotom u 10:20) i Rima (ponedjeljkom i petkom u 10:20), a sa aerodroma Tivat svakodnevno do Beograda u 8:30 i 16:30. Aerodrom Golubovci (Podgorica) – do grada Podgorice 12 km, Kolašina 80 km, Žabljaka 170 km, Budve 62 km, Bara 65 km.
Aerodrom Tivat – do grada Tivta 3 km, Budve 20 km, Herceg Novog 20 km, Kotora 4 km, Bara 60 km, Ulcinja 84 km. Osim graničnih prelaza na međunarodnim aerodromima, postoje i cestovni prelazi, sa Hrvatskom kod Debele Brijege, sa Bosnom i Hercegovinom kod Sitnice, Vilusa, Vraćenovića, Šćepan Polja i Metaljke, te sa Albanijom kod Božaja i Sukobina. Zemlje sa kojima Crna Gora ima poseban sporazum oslobođene su obaveznog osiguranja vozila na ovim prelazima, pa zelena karta važi za: Albaniju, Andoru, Austriju, Belgiju, Bosnu i Hercegovinu, Bugarsku, Hrvatsku, Kipar, Češku Republiku, Dansku, Estoniju, Finsku, Francusku, Mađarsku, Maroko, Maltu, Njemačku, Grčku, Island, Irsku, Italiju, Latviju, Luksemburg, Makedoniju, Moldaviju, Norvešku, Portugal, Poljsku, Rumuniju, Slovačku, Sloveniju, Španiju, Švedsku, Švicarsku, Holandiju, Veliku Britaniju, Tunis, Tursku, Ukrajinu, Izrael i Iran.
U Crnu Goru se može ući i na graničnim prelazima u lukama Bara, Budve, Kotora i Herceg-Novog, koje su pomorske veze sa svijetom, a redovni putnički i teretni pomorski saobraćaj odvija se na linijama Bar–Bari i Bar–Ankona. Možete doći i morem preko Dubrovnika, čija je luka oko pedeset kilometara udaljena od Herceg Novog. "Transokeanska plovidba Bar" sa brodovima JAVOR, ALBA i STEFAN saobraća iz Barija (Italija) do Bara svaki dan osim nedjelje, sa polascima u 21:00 i 22:00, te iz Bara do Barija sa istim brodovima, svaki dan osim subote, sa polascima u 21:00 – 22:00. Italijanska kompanija sa brodom VENECIJA saobraća iz Ankone do Bara srijedom u 18:00, a iz Bara do Ankone četvrtkom u 18:00. Samo pasoš je dovoljan da građani sljedećih zemalja uđu u našu zemlju: Albanije, Australije, Austrije, Bosne i Hercegovine, Bjelorusije, Bugarske, Belgije, Danske, Francuske, Holandije, Italije, Kanade, Luksemburga, Latvije, Litvanije, Mađarske, Monaka, Malte, Makedonije, Moldavije, Njemačke, Norveške, Velike Britanije, Irske, Španije, Portugala, Grčke, Švedske, Finske, Švicarske, Islanda, Kipra, Lihtenštajna, San Marina, Vatikana, Andore, Estonije, Češke Republike, Slovačke, Poljske, Rusije, Ukrajine, Rumunije, Slovenije, Hrvatske, SAD-a, Novog Zelanda, Japana i Izraela. Građanima ostalih zemalja potrebna je viza za ulazak u Crnu Goru. Službena valuta u Crnoj Gori je euro (EUR;€) – zajednička evropska valuta, a ostale valute se mogu mijenjati u mjenjačnicama u svim komercijalnim bankama. Prilikom ulaska u Crnu Goru stranci nemaju ograničenja za iznos novca koji mogu donijeti sa sobom, a iz zemlje se ne može iznijeti više od 500 eura koji nisu prijavljeni prilikom ulaska.
Najjednostavnija, a vjerovatno i najisplativija privredna grana u Crnoj Gori jeste turizam. Kako morski tako i svi drugi oblici turizma, od planinskog i lovnog do zdravstvenog, u kojem se posebno ističe izuzetna saradnja Mediteranskog zdravstvenog centra u Igalu sa državom Norveškom i zdravstvenim institucijama te nordijske zemlje, čiji su građani stalni posjetioci Igala. Između ostalog, sliku Crne Gore upotpunjuje činjenica da je u Ujedinjenim nacijama registrovana kao prva ekološka država. Četiri nacionalna parka ulaze u taj mozaik: "DURMITOR" – površina 39.000 hektara, "BIOGRADSKA GORA" – površina: 5.400 hektara, "SKADARSKO JEZERO" – površina: 40.000 hektara i "LOVĆEN" – površina: 6.400 hektara. Ukupno 599.430 gostiju boravilo je u Crnoj Gori 2003. godine (10,7% više nego 2002.), od kojih je bilo ukupno 141.787 stranih gostiju.
Ostvareno je ukupno 3.976.266 noćenja (7,8% više nego 2002.), od čega su 915.738 noćenja ostvarili strani gosti. Obalni centri: Ulcinj (Velika plaža, Ada Bojana), Bar (Sutomore, Čanj), Budva (Petrovac, Miločer, Sveti Stefan, Bečići), Tivat (Donja Lastva, Radovići), Kotor (Risan, Perast, Prčanj) i Herceg-Novi (Bijela, Igalo). Planinski centri: Žabljak (Durmitor),
Kolašin (Bjelasica), Berane (Lokve), Rožaje (Turjak). Zdravstveni turizam:
Institut za rehabilitaciju – Vrmac. Lovni turizam: Lovišta su: Skadarsko jezero, Durmitor, Bjelopavlićka ravnica, Crmnica. Informacije korištene od Turističke organizacije Crne Gore
Možemo zaraditi proviziju putem partnerskih linkova. To nam pomaže da zadržimo Montenegro.com besplatnim za putnike.
Napisao
Gordan Stojović
Gordan Stojović is a Montenegrin politician, writer and publicist, and a member of the Parliament of Montenegro (Skupština). A specialist in the history of Montenegrin emigration, he is the author of several books on the diaspora in South America — among them "Crnogorci u Argentini" and "Crnogorci u Južnoj Americi" — and served as Montenegro's ambassador to Argentina, Brazil, Chile and Uruguay (2014–2019). For Montenegro.com he writes about Montenegrins across the Americas and the stories of the old diaspora.