Prethistorijski period do antičkog perioda – Boka regija, Herceg Novi Montenegro Kako bi se cijenjala umjetnička kultura Crne Gore, ne može se osloniti samo na nekoliko poznatih spomenika, već bi trebalo razmotriti sva umjna dela tog regiona i okolnosti u kojima su napravljena i kasnije otkrivena, da bi se doista cijenjala priča ovoga mjesta. Ponekad je važno razmotriti alegorsku dokumentaciju koju su pridonijeli stari Grci kada razgovaramo o umjetnosti ovog malog regiona. Crna Gora je mala država, ali mjesto ima 'stare kosti' i jedno je od najstarijih mjesta poznatih ranim civilizacijama. Ako se razmisli o njenoj historiji, vrlo je teško definirati geografiju Crne Gore u različitim povijesnim periodima jer je ovaj mali region bio od interesa mnogim imperijalističkim silama kroz vjekove. Između mnogih ratova, Crna Gora je pogođena prirodnim katastrofama. Kao u susjednoj Grčkoj, zemljotresi periodički uništavaju mnogo čovjekovih objekata od povijesne važnosti, ali postoji još mnogo vrijednih spominjanja. Na primjer, lokalitet Malo Rose, koji datira od 6. do 10. stoljeća, predstavlja početak Kršćanstva. Iz crkve Sv. Tome u selu Kuti i crkve u selu Suščepan sačuvani su kameni dekorativni elementi, od 9. do 11. stoljeća, i kamneni crkveni razdjelnik - parapetna ploča. Većina zemlje Crne Gore sastoji se od kršnih formacija, ali je bogatа i bijelim marmorom, posebno blizu mjesta antičkog Kome. Drugi rimski municip se nalazi ovdje, što je pokazalo posvećenost i umjetnički duh naroda koji je živio ovdje jer je struktura crnogorskog mramora nije fina i kompaktna i bila je vrlo teško s njom raditi zbog njene čvrstoće, daleko veće od one pentelskog ili carreraskog mramora koji su nešto mekši i pristupačniji materijal. Tijekom stoljeća, Crna Gora je smatrana mjestom lišenim materijalnog i modernog bogatstva, nepristupačnom putnicima, s krutim terenom i vrlo neuređenom i netaknutom divljom ljepotom. Njezina jednostavnost datira iz antičkih vremena i održavana je tijekom generacija i stoljeća. Dokaz toga su čiste forme nekoliko radova (koje stanovnici sjevernih sela i dalje koriste) poput antične čaše sa ručkom i visokim cilindričnim vratom od pečene gline, dekorirane s brojnim pojasima i orijentacijom, izložene u muzeju. Ovo me podsjetilo na moju baku i njenu kredencu punu vrlo starih pečenih glinenih posuda. Međutim, ovo konkretno umjetno djelo pronađeno u muzeju datira iz 2100-1900 p.n.e. Dodatno, dvije posude koje su pronađene u regiji imaju male čestice metala, što nas već uvodi u sljedeći period – rane faze antičkih vremena. Objekti poput malih metalnih oštrih harpuna i slomljenih koplja vidljivi su na prašnjavim policama ovog malog muzeja, a ispod njih imaju male izblijeđene ćiriličke napise. Abeceda je sama po sebi antička, i premda se latinična abeceda koristi u ovom mjestu, škole podučavaju ćirulicu kao drugu abecedu kako bi ohrabrile nove generacije da ostanu vjerne svojim antičkim korijenima. U Crnoj Gori, neolitsko doba sa svim svojim trima fazama kao što su niža, srednja i gornja faza, predstavljaju keramički artefakti koji se koriste u svakodnevnom životu. Međutim, ima mnogo više tragova eneolitske kulture nego neolitske, i to čini procjenu stila i umjetničkih trendova težom. Neki učenjaci vjeruju da dekoracije na eneolitskim posudama predstavljaju neku vrstu prapovijesnog znaka sustava koji služi za identificiranje određenih naroda, od kojih svaki ima svoju grupu simbola. S druge strane, neki vjeruju da te dekoracije čine dio figurativnog i estetskog jezika. Jedan od najvažnijih faktora je što, unatoč malenoj veličini naše zemlje, ne smijemo zaboraviti ogromnu raznolikost folklornih tradicija. Etnološka studija plesa, tkanja, dekorativne umjetnosti, kostima, nakita, gravura, boja dizajna na terakotnim posudama i lokalne pučke umječnosti gotovo svakog grada objašnjava veliki val migracije s sjevernog obala Crnog mora (indoeuropska migracija) koji je imao ogroman utjecaj na ovom području. Iako su znanstveni dokazi mnogih migracija očiti, znanstvenici nisu u mogućnosti identificirati jednu eneolitsku "rasu" u Crnoj Gori. Na temelju različitih činjenica i dokaza pronađenih u regiji, moglo bi se zaključiti da je bilo nekoliko naroda. Zbog toga povjesničari i dalje pozivaju eneolitski narod Crne Gore generičkim imenom "Indoeuropljani". S time na umu, molim vas da obratite pozornost sljedećim umjetnim djelima koja su dokaz prvih tragova naseobina ljudskih zajednica: Jedno od tih naseobina pronađeno je u pećini Vranjaj, ispod vrha Radostak blizu Herceg-Novog. Datiraju iz neolitskog perioda (5000-4000 p.n.e.). Intenzivnije naseljavane počelo je u eneolitu (2000-1700 p.n.e.) i tijekom brončanog doba. Brončanodobski pehar sa ornamentom iz pećine Vranjaj. Tijekom brončanog i željeznog doba, pokopavanje ispod tumula bilo je intenzivno - Glogovik, Vranjaj i Djevojačke Grede. 1953. godine, dom Mirka Komnenića pretvoren je u Nacionalni muzej Herceg-No. />vi. To je lijepa zgrada projektirana u stilu kasnog baroka, izgrađena je u kasnom 18. stoljeću. Pseudo-barokne ekspanzije i priloženi dodatci promijenili su originalni izgled muzeja, čineći ga veličanstvenim. Ugravirani natpisi s bajonetima ruskih vojnika, datiranih 1807. tijekom rata s Napoleonom, украšavaju autentična vrata na prizemlju. Kasnije je ta zgrada dobila zvanični naziv Regionalnog muzeja Herceg Novog. Parcijalne restauracije muzeja dogodile su se 1979., 1994., 1996. i 2001. godine. Ispred Regionalnog muzeja nalazi se prekrasna sredozemna i subtropska botanička vrt, s više od stotinu odabranih biljaka, koje украšavaju prostor parka od 1000 četvornih metara. Mnogo vrlo egzotičnih i ekstravagantno jedinstvenih biljaka našle su mjesto ovdje u ovoj prekrasnoj vrtu. Različite vrste penjačkih biljaka kao što su Pitosorumi, kao i obalnog bora, Mimoza cvetnih stabala, Kamelija, Magnolija i aromatičnih i ljekovitih Sredozemnih jadi. Mirko Komnenić je donirao svoj dom kao zakladu gradu Herceg-Novog. U svojoj Posljednjoj Volji i Testamenti, htio je da se taj objekt koristi kao muzej grada. Mirko Komnenović je bio aktivan tijekom Balkanskih ratova, radio je sa propagandom i obavještajnim službama protiv Austro-Ugarske. Također je bio zatvorenik Mamulske kule tijekom Prvoga svjetskog rata. Bio je izabran za ambasadora Boke Kotorske u Nacionalnom parlamentu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1923. i 1925. godine. Također je držao položaj predsjednika zajednice Herceg-Novog 1930. godine. Postao je ministar socijalne politike i nacionalnog zdravlja 1935. godine. Bio je odlikovan s mnogo medalja. Neka od njih: Bijeli orao sa mačima, Red Sv. Save prvoga i trećega stepena; Ruski: Red Sv. Vladimira 4. klase, Red Sv. Stani​slava 5. klase, Red Sv. Ane 2. stepena; sa Francuskom legijom časti i čehoslovačkim oficirskim križem revolucionara. Još jedan zanimljiv primjer koji pokazuje koliko je ovaj čovjek bio velik je njegova želja da se sav njegov dohodak i dobit donira lokalnom domu siročadi kako bi se pomoglo siroti Herceg-Novog, bez obzira na njihovu vjeru ili etničko porijeklo. Ovaj muzej sadrži zbirku povijesnih, arheoloških, etnoloških i ikonografskih umjetničkih del.