Prapovijesno razdoblje do antičkog razdoblja – regija Boka, Herceg Novi, Crna Gora Da bismo mogli cijeniti umjetničku kulturu Crne Gore, ne možemo se oslanjati samo na nekoliko poznatih spomenika, već trebamo razmotriti sva umjetnička djela ove regije i okolnosti u kojima su nastala te kasnije otkrivena, kako bismo uistinu cijenili priču ovoga mjesta. Ponekad je također važno razmotriti alegorijsku dokumentaciju kakvu su preferirali stari Grci kada je riječ o umjetnosti ove male regije. Crna Gora je mala zemlja, ali to mjesto ima 'stare kosti' i jedna je od najstarijih regija poznatih ranijim civilizacijama. Ako se osvrnemo na njezinu povijest, vrlo je teško definirati zemljopis Crne Gore u različitim povijesnim razdobljima jer je ova mala regija bila predmetom zanimanja mnogih imperijalističkih sila kroz stoljeća. Između mnogih ratova, Crnu Goru su pogađale i prirodne katastrofe. Kao i u susjednoj Grčkoj, potresi su povremeno uništavali mnoge građevine od povijesne važnosti, ali još uvijek ima mnogo onoga što vrijedi spomenuti. Primjerice, lokalitet Malo Roše, koji potječe iz razdoblja od 6. do 10. stoljeća, predstavlja početke kršćanstva. Iz crkve Svetoga Tome u selu Kuti i crkve u selu Sušćepan sačuvana je kamena dekorativna plastika, od 9. do 11. stoljeća, te oltarni kameni pregradni dio – ploča parapeta. Veći dio crnogorskoga tla čine krške formacije, no bogato je bijelim mramorom, osobito u blizini lokaliteta antičke Kome. Drugi rimski municipij nalazi se ovdje, što je pokazalo predanost i umjetnički duh ljudi koji su ovdje živjeli jer zrno crnogorskoga mramora nije fino i kompaktno te je s njim bilo vrlo teško raditi zbog njegove tvrdoće, daleko veće od pentelskoga ili kararskoga mramora, koji su pomalo mekši i pristupačniji materijal. Tijekom stoljeća Crna Gora se smatrala mjestom bez materijalnoga i suvremenoga bogatstva, nepristupačnim za putnike, s krševitim terenom i vrlo sirovom i netaknutom divljom ljepotom. Njezina jednostavnost potječe iz antičkih vremena i održavala se kroz naraštaje i stoljeća. Svjedočanstvo tomu čiste su forme nekoliko predmeta (koje ljudi sjevernih sela još uvijek koriste) kao što je antička čaša s ručkom i visokim cilindričnim vratom od pečene gline, ukrašena širokim trakama i orijentacijom, izložena u muzeju. To me podsjetilo na bakin kredenac pun vrlo starih predmeta od pečene gline. Međutim, ovaj poseban predmet pronađen u muzeju potječe iz razdoblja 2100. – 1900. g. pr. Kr. Nadalje, dvije posude koje su otkrivene u regiji imaju sitne čestice metala, što nas već uvodi u sljedeće razdoblje – rane faze antičkih vremena. Predmeti kao što su male oštre metalne harpune i slomljena koplja vide se na prašnjavim policama ovoga malog muzeja te ispod sebe imaju sitne izblijedjele natpise pisane ćirilicom. Sama je abeceda antička i, premda se latinica često koristi na ovom području, škole podučavaju ćirilicu kao drugo pismo kako bi potaknule nove naraštaje da ostanu vjerni svojim drevnim korijenima. U Crnoj Gori neolitsko je doba, sa sve tri svoje faze – donjom, srednjom i gornjom – zastupljeno keramičkim artefaktima korištenima u svakodnevnom životu. Međutim, ima mnogo više tragova eneolitske kulture nego neolitske, što procjenu stila i umjetničkih trendova čini težom. Neki učenjaci vjeruju da su ukrasi na eneolitskim posudama predstavljali neku vrstu prapovijesnoga sustava znakova koji je služio za prepoznavanje pojedinih rasa, od kojih je svaka imala vlastitu skupinu simbola. S druge strane, neki vjeruju da ti ukrasi čine dio figurativnoga i estetskog jezika. Jedna od najvažnijih činjenica jest da se, bez obzira na malu veličinu naše zemlje, ne smije zaboraviti spomenuti golema raznolikost folklornih tradicija. Etnološko proučavanje plesa, ručnoga rada, dekorativne umjetnosti, nošnji, nakita, gravura, dizajna boja na terakotnim posudama i lokalne pučke umjetnosti gotovo svakoga grada objašnjava velik val migracije sa sjeverne obale Crnoga mora (indoeuropske migracije), koji je imao golem utjecaj na ovo područje. Premda su znanstveni dokazi mnogih migracija očiti, znanstvenici nisu u mogućnosti utvrditi jednu eneolitsku 'rasu' u Crnoj Gori. Na temelju različitih činjenica i dokaza pronađenih u regiji, čini se da je bilo nekoliko rasa. To je razlog zbog kojega povjesničari i dalje nazivaju eneolitske ljude Crne Gore općenitim imenom "Indoeuropljani". Imajući to na umu, molimo pogledajte sljedeće predmete koji su svjedočanstvo prvih tragova naseljavanja ljudskih zajednica: Jedno od tih naselja otkriveno je u pećini Vranjaj, ispod vrha Radoštak u blizini Herceg Novog. Potječe iz neolitskoga doba (5000. – 4000. g. pr. Kr.). Intenzivnije naseljavanje nastupilo je u eneolitu (2000. – 1700. g. pr. Kr.), a također i tijekom brončanoga doba. Čaša s ornamentom iz brončanoga doba pronađena je u pećini Vranjaj. Tijekom brončanoga i željeznog doba pokapanje pod tumulima bilo je intenzivno – Glogovik, Vranjaj i Djevojačke Grede. Godine 1953. dom Mirka Komnenića pretvoren je u Narodni muzej Herceg Novi. Riječ je o lijepoj građevini projektiranoj u kasnobaroknom stilu, izgrađenoj potkraj 18. stoljeća. Pseudobarokni dograđeni dijelovi i pridodani dodaci promijenili su izvorni izgled muzeja, učinivši ga veličanstvenim. Uklesana / urezana imena bajunetama ruskih vojnika, iz 1807. tijekom rata s Napoleonom, ukrašavaju izvorna vrata na prvom katu. Kasnije je ova građevina dobila službeni naziv Zavičajni muzej Herceg Novi. Djelomične obnove muzeja dogodile su se 1979., 1994., 1996. i 2001. godine. Ispred Zavičajnog muzeja nalazi se nevjerojatan mediteranski i suptropski botanički vrt s više od stotinu odabranih biljaka koje ukrašavaju parkovni prostor od 1000 četvornih metara. Mnoge vrlo egzotične i ekstravagantno jedinstvene biljke pronašle su svoje mjesto ovdje, u ovom lijepom vrtu. Mnoge vrste palmi, biljke agave, kaktusi, aloje i mnoge druge biljke rastu u vrlo neobičnim oblicima i bojama. Tijekom sezone cvjetanja cvjetovi ambijent čine još ljepšim. Ovdje možemo pronaći različite vrste penjačica kao što su pitospori, zatim primorski bor, mimoze, kamelije, magnolije te aromatične i ljekovite mediteranske biljke. Mirko Komnenić darovao je svoj dom kao zakladu gradu Herceg Novom. U svojoj posljednjoj volji i oporuci želio je da se ova građevina koristi kao gradski muzej. Mirko Komnenić bio je aktivan tijekom Balkanskih ratova, radio je u propagandi i obavještajnim službama protiv Austro-Ugarske. Bio je također zatočenik tvrđave Mamula tijekom Prvoga svjetskog rata. Izabran je za zastupnika Boke kotorske u Narodnoj skupštini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1923. i 1925. godine. Obnašao je i dužnost predsjednika općine Herceg Novi 1930. godine. Godine 1935. postao je ministar socijalne politike i narodnoga zdravlja. Odlikovan je mnogim odličjima. Evo nekih od njih: Bijeli orao s mačevima, Orden Svetoga Save prvoga i trećeg stupnja; ruska odlikovanja: Orden Svetoga Vladimira 4. stupnja, Orden Svetoga Stanislava 5. stupnja, Orden Svete Ane 2. stupnja; francuska Legija časti te čehoslovački časnički križ revolucionara. Druga zanimljiva činjenica koja pokazuje koliko je izvrstan ovaj čovjek uistinu bio jest njegova želja da se sva njegova zarada i prihodi doniraju lokalnom sirotištu kako bi se pomoglo siročadi Herceg Novog, bez obzira na njihovu vjeru ili etničku pripadnost. Ovaj muzej sadrži povijesnu, arheološku, etnološku te ikonsku zbirku umjetnina.