Otvoren je ornitološki put u specijalnoj Tivat Solila promatraonici ptica, s dva skloništa za ptice.
Blizina mora i dobro očuvani geološki značajci ove lagune čine je posebno atraktivnom za ptice. Plitka slana voda, obilna morskim životinjama, i njezina muljasta posteljica bogata bentosima, privlače vodene ptice da se hrane, zimuji i zadržavaju se tijekom jesenskih i proljetnih selidbi. Na Solili je zabilježeno 47 vrsta vodenih ptica, od kojih 4 vrste stalno naselja, oko 35 zimuji tamo i 6 se vjerojatno gnijezde. Uključujući druge skupine ptica – pjevače, grabljivice i ostale – 111 vrsta je zabilježeno na Solili do sada. Međutim, ovaj je popis daleko od potpunog, jer se svake godine registrira nekoliko vrsta novih za to stanište.
Do sada je u Europi zabilježeno 526 vrsta ptica, što znači da broj vrsta ptica prisutnih u ovoj laguni čini više od 20% od europskog ukupnog broja, što nije mali broj.
Od posebne važnosti su najmanje 11 vrsta iz Priloga I Direktive EU o pticama, kao i brojne međunarodno ugrožene vrste ptica, kao na primjer mali kormoran (Phalacrocorax pygmeus).
Poseban rezervat flore i faune
Zbog svoje važnosti za opstanak biljnog života koji se inače rijetko nalazi duž 800km istočne obale Jadrana, i kao staništa za brojne ugrožene vrste amfibija, gmazova i ptica, 2007. godine Solila je stavljena pod zaštitu kao poseban rezervat flore i faune, prvi takav na crnogorskoj obali i prvi zaštićeni prostor bilo koje vrste na obali od 1968. godine, kada je veliki broj plaža stavljen na popis.
Solila je Emerald lokacija prema Bernskoj konvenciji i IBA (Važno područje za ptice) u Montenegro.
Pomoć pticama
Umjetna gnijezda (ptičje kućice) primarno su naseljena pticama koje se gnijezde u šupljinama, u stablima ili pukotinama stijena. Najbolji način zaštite tih ptica je čuvanje što je više moguće prirodnih šupljina – a ako ih nema, možemo osigurati onima napravljene čovjekom. Ovo je dobar način privlačenja velikog broja ptica u naše voćnjake i bašte gdje možemo lako pratiti njihovu svakodnevnu aktivnost.
Zima je doba selekcije, kada samo najotporniji prežive. Sve ptice koje zimuji u našoj regiji prilagođene su mrazu i hladnoći. Mišljenja su podijeljena oko toga trebaju li ptice biti hranjene zimi ili ne. U očuvanom, prirodnom okruženju, u kojem ptice mogu lako pronaći hranu za sebe, dodatno hranjenje je nepotrebno u biološkom i konzervacijskom smislu. U okruženjima u kojima prirodni izvori hrane nedostaju (na primjer u umjetnim okruženjima, naseljenim područjima itd.), dodatno hranjenje ptica vrijedi razmotriti. Postaje za hranjenje trebale bi se koristiti samo dok je snijeg na tlu. Sjemenke trebale biti čuvane suhe i posude za zrnje čiste. Voda, kruh i slana hrana ne trebale bi biti davane. Najprikladnija hrana su sjemenke suncokreta, zob, kukuruz i ostala zrnja.
Tijekom suhih dijelova godine važnije je osigurati pticama mjesta za piće nego hranu. Voda se može osigurati u posebno izrađene posude ili bilo koju drugu vrstu plitke posude. Trebalo bi paziti da spremnici s vodom nisu previše duboki.
.jpg&w=2048&q=75)