Ne sanjamo li svi o tome da otputujemo na neko novo, slikovito mjesto gdje ćemo najbolje iskoristiti preostalo ljetno sunce i uroniti u bezbroj nijansi plave? Kraj kolovoza savršeno je vrijeme za istraživanje. Ljeto je još uvijek toplo, ali uz svuda prisutan povjetarac, a valovi katkad naprosto mame da ih slijedite. Ukrcali smo se na brod u gradskoj luci u Budvi i otisnuli se u avanturu. Odredište: najveći otok u ovom dijelu arhipelaga, otok Sveti Nikola. Mještani ga zovu i Školj, jer svojim oblikom podsjeća na morsku školjku. A, kao što svi znamo, svaka školjka ima svoju priču… Očaravajuće stijene koje se protežu oko Starog grada odvele su nas do glasovite špilje, u kojoj nas je duboko plavetnilo mamilo da zaronimo i istražimo podvodni svijet. Jedan kilometar (0,6 milja) dijelio nas je od bajkovitog, tropskog odredišta i potpunog mira. Put oko otoka, upoznavanje njegove prošlosti i naslaga sedimentnih stijena podsjetili su nas na to koliko je ljudski vijek kratak i prolazan. Visoke stijene s raznobojnim zelenilom strmo su se spuštale duboko u more, a između njih su se ovdje-ondje, u sjeni hridi, naziravali uski slojevi bijelih oblutaka. Ove smo male, prirodne plaže otkrili s mora i namamile su nas svojom savršenošću. Čitav otok Sveti Nikola dug je dva kilometra (jednu milju), a najviša stijena na otoku doseže 121 metar (397 stopa). Otok je dobio ime po crkvi svetog Nikole, koja potječe iz najmanje šesnaestog stoljeća. Tri velike plaže s plažnim barovima vrlo su popularne, dok je mnoštvu malih plaža oko otoka moguće pristupiti samo s mora. Odlučili smo doplivati do jedne od njih i spoj dramatičnih hridi i osebujnog naselja okruženog bujnim zelenilom, kao i kristalno bistro, tirkizno more, učinili su nam se neobično privlačnima, pa smo odlučili da se želimo vratiti što je prije moguće.