Nije li istina da svi sanjamo o odlasku na novo, lijepo mjesto gdje možemo maksimalno iskoristiti preostalo ljetnje sunce i potopiti se u bezbroj nijansi plave? Kraj kolovoza je savršeno vrijeme za istražavanje. Ljeto je još toplo, ali s vijek prisutnom brizom, a ponekad valovi nas jednostavno pozivaju da ih slijedimo. Ukrcali smo se na brod u gradskoj luci Budve i krenuli na avanturu. Odredište: najveći otok u ovom dijelu arhipelaga, otok Sveti Nikola (Sv. Nikola). Mještani ga također zovu Školj, ili "školjka", jer njegov oblik liči na ljušturicu. I, kao što svi znamo, svaka školjka ima svoju priču… Fascinantne stijene koje se prostiru oko Starog Grada vodile su nas do poznate pećine u koju nas je duboka plava voda mamila da ronimo i istražimo podmorski svijet. Jedan kilometar (0,6 milja) nas je dijelio od sanjanog, tropskog odredišta i potpune tišine. Putovanje oko otoka, upoznavanje njegove prošlosti i naslage sedimentne stijene podsjetile su nas na to kako je ljudski vijek kratak i prolazna. Visoke stijene sa svojom šarenom zelenom vegetacijom padale su strmo, duboko u more, a između njih uske trake bijelog šljunka mogle su se nazrijeti u sjeni stijene tu i tamo. Otkrili smo te male, prirodne plaže s mora, i očarale su nas svojom savršenošću. Cijeli otok Sveti Nikola je dugačak dva kilometra (jednu milju), a najvića stijena na otoku je visoka 121 metar (397 stopa). Otok je dobio ime po Crkvi Sv. Nikole, koja datira još od najmanje šesnaestog stoljeća. Tri velike plaže s barovima su popularne, a mnoge male plaže oko otoka dostupne su samo s mora. Odlučili smo plivati do jedne plaže i pronašli smo kombinaciju dramatičnih stjena i čudnog naselja okruženog bujnom vegetacijom, kao i kristalno tirkiznih voda, neobično privlačnih, pa smo odlučili da se vratimo čim prije.