Petrovac, Crna Gora Petrovac je mediteranski medaljon! Arhitektonski, biljni i klimatski. Dio Budvanske rivijere, 19 km od turističke prijestolnice (vidi Budvu), 9 km od Svetog Stefana (vidi ga), Petrovac se odlikuje jedinstvenom plažom, dvama obližnjim kamenim otočićima, rajskom uvalom Lučice, obalnim nizom starih palača i dominantnom tvrđavom. Pogled na Petrovac s Jadranske magistrale, ili s obale na bilo koji način, nudi nešto čime se mnoga crnogorska vrhunska odredišta nisu mogla pohvaliti: sve što je u fokusu jednostavno obećava! Osnovni elementi idiličnoga godišnjeg odmora poredani su jedan do drugoga: duga prirodna plaža - pa onda još jednom, rajska uvala, odvojena šumovitim rtom - i dva otočića nedaleko od obale, tvrđava iznad luke, restorani i noćni klubovi predstavljaju tek okvir priče urbanoga mediteranskog medaljona - Petrovca.

Uronjen u obalno raslinje maslinika i borova, ovaj današnji obalni grad bio je naseljen već u rimsko doba, o čemu svjedoče ostatci mozaika iz II. stoljeća. Do njih se može doći uzbrdo, bez putokaza, prema crkvi Svetoga Ilije, pa je preporučljivo posavjetovati se s lokalnim vodičem. U srednjem vijeku mjesto se zvalo Lastva. Naselje se razvilo nakon što su Venecijanci izgradili lukobran i utvrdu na obali. Obalna gradska jezgra počela se oblikovati u 19. stoljeću, kada su sagrađene krčme za skladištenje i prodaju vina, maslinova ulja i slane ribe. Od tada do 1918. godine mjesto se zvalo Kastel Lastva, a od 1918. godine zove se Petrovac - u čast srpskoga kralja Petra I. Karađorđevića - kada je Petrovac postao dio Kraljevine Jugoslavije.

Duž 600 m duge šetnice srpastoga oblika, koja prati liniju plaže, ispod borova, između kamenih kuća i palača, nalazi se lokalni kulturni centar "Crvena Opština". Ime duguje sjećanju na pobjedu komunista na lokalnim izborima 1919. godine. Prvi metri šetnice nalaze se u maloj marini, ispod venecijanske tvrđave Castello, koja je danas pretvorena u privlačan noćni klub. Dominantan spomenik u obliku svjetionika posvećen je palima paštrovskoga plemena. Paštrovići su bili najbrojnije pleme u Boki kotorskoj (u antičko doba cijelo se područje Bokokotorskoga zaljeva i današnje Budvanske rivijere smatralo dijelom paštrovskoga područja u vrijeme srpskoga cara Dušana).

U XV. stoljeću 12 plemena ujedinilo se u takozvane banke. Godine 1422. prihvatili su vlast Venecije i složili se da će se boriti na strani Kotora, protiv Turaka. Zauzvrat su tražili autonomiju i potpuno slobodne uvjete trgovine. Paštrovići su zatim osnovali svoj sud, sa 4 suca i 12 velikaša koji su se birali svake godine na Vidovdan (28. lipnja, dan kada je Srbija izgubila carstvo na Kosovu 1389. godine, u boju protiv Turaka). Sudili su prema srednjovjekovnom Dušanovu zakoniku i lokalnim "izmjenama". Sjednice ovoga povijesno atipičnog Suda održavale su se na Drobnom pijesku (plaža nedaleko od Petrovca, iznimno čista i osobita po tome što čak i usred ljeta ovuda teče pitki potok!), na otoku Svetoga Stefana i u manastiru Praskvica (vidi Budvu, Crna Gora). Iako su prvo Francuzi, a zatim Austrijanci, oduzeli autonomiju paštrovskom području, ovaj je Sud nastavio zasjedati do 1926. godine. Godine 1999. tradicija Bankade simbolično je obnovljena (održava se svake godine na Vidovdan, 28. lipnja). Danas grad ima i druge privlačne sezonske turističke festivale, od kojih je najpoznatija Petrovačka noć.

Petrovački je krajolik idiličan i zbog spomenuta dva otočića, zapravo dviju većih stjenovitih hridi. Lijevi otočić, gledano s obale, zove se Katić. Na desnome je Sveta Nedjelja, s istoimenom malom crkvom na hridi. Sagradili su je pomorci, u čast Svete Bogorodice, zaštitnice pomoraca.

Dvije lokalne crkve, Svetoga Ilije i Svetoga Tome. Sagrađene su u 15. stoljeću. Zanimljivo, crkva Svetoga Tome sagrađena je na mjestu gdje je ubijen pop Rade Andrović. Povijest je vezana uz 1785. godinu, kada je turski paša iz Skadra, Kara-bušatli Mahmud, premda je obećao da neće, opljačkao i spalio sva sela Paštrovića. Pop Andrović stoga je odlučio osvetiti nepravdu. Uvjereni da pop nije naoružan, Turci su ga pustili u pašin šator; pop poteže revolver, on zakaže, i Andrović je ubijen. Samo 2,5 km od Petrovca nalazi se srednjovjekovna pravoslavna duhovna oaza, manastir Gradište (vidi Buljarice, Crna Gora). Prema legendi, osnovan je početkom 12. stoljeća, premda se prvi put spominje u pisanim dokumentima srpskoga kralja Milutina 1307. godine. Turci su ga pljačkali godinama. U 16. stoljeću ovdje se mnogo radilo na ikonopisu. Oštećen u potresu 1979. godine, kompleks manastira danas je potpuno obnovljen.