
U Bijeloj prvo gledate vodu. Selo je na spoljnom kraku Bokokotorskog zaliva, tamo gdje se kanal širi, pa pogled s obale prelazi preko Tivatskog zaliva do niske zelene linije Krašića na luštičkoj strani i pošumljenog ostrva Sveti Marko. Plaža je mješavina nasutog pijeska i šljunka, zaliv je većinu ljetnjih dana miran, a kako je ovo zatvorena voda, a ne otvoreni Jadran, rano se zagrije i ostaje topao duboko u oktobar.
Barke su prirodan način da se vidi ostalo. Jednodnevni izleti s ove obale kreću prema Žanjicu i zaklonjenim uvalama na ulazu u zaliv, prema Rosama na vrhu Luštice i ka unutra, prema Perastu, pred kojim leže dva ostrvca — Sveti Đorđe s čempresima i Gospa od Škrpjela, sagrađena na nasutom grebenu i još slavljena svakog jula, kad mještani veslaju do nje da bacaju kamenje oko nje. Kotor, sa zidinama koje se penju uz planinu do Svetog Ivana, oko pola sata je putem. Bliže, obalna staza povezuje Bijelu s Đenovićima, Kumborom i ostatkom hercegnovske rivijere; hoda se ravno, mjestimično u hladu, uz mnoštvo malih mjesta za kupanje.
Još nema recenzija. Budite prvi gost!
Bićete preusmjereni na Booking.com za završetak rezervacije