
Berane se slažu oko jednog jedinog centra koji se prelazi pješke, a ulica Mitropolita Pajsija je u njemu — potez između kružnog toka kod autobuske stanice i gradskog šetališta, gdje se odvija najveći dio svakodnevice. Kafići iznose stolice na trotoar, pijaca radi ujutru, a uveče se šetalište puni ljudima koji sat vremena prije večere hodaju gore-dolje. Ovo je radna sjeverna varoš, a ne ljetovalište, i baš je to čini zanimljivom: cijene su domaće, hrana je domaća i niko ne glumi ništa zbog gostiju.
Rijeka Lim teče ispod grada i oblikuje dobar dio onoga što se ovdje radi — pecanje pastrmke, staze uz obalu, rafting nizvodno. Iznad Berana se diže Bjelasica, zaobljen travnat masiv s pješačenjem ljeti i skijanjem zimi, a iza nje je Biogradska gora, jedna od posljednjih prašuma u Evropi, s glečerskim jezerom u prstenu bukve i javora, sat vremena odavde. Najbliži je manastir Đurđevi stupovi iz 13. vijeka, na terasi iznad doline, i danas glavni spomenik grada. Jesen je pravo vrijeme za dolazak, kad se šume prelome u boju, a tezge uz put u planinskim selima prodaju med, sir i rakiju; zima donosi snijeg na prevojima i sasvim drugu, sporiju varoš.
Još nema recenzija. Budite prvi gost!
Bićete preusmjereni na Booking.com za završetak rezervacije