Tivat svoju historiju nosi tiše nego Kotor ili Perast, ali dva susjedna lokaliteta u centru grada među sobom čuvaju šest stoljeća te historije: utvrđeni srednjovjekovni ljetnikovac i park izrastao iz brodskih skladišta ratnih brodova. Gledani zajedno — a dijeli ih tek pet minuta hoda — pričaju cijelu priču ove strane zaliva: prvo mjesto za razonodu kotorske vlastele, potom mornarički radnički grad, a danas turističko odredište koje uči kako da njeguje oba nasljeđa.
Ljetnikovac s odbrambenom kulom
U srednjem vijeku, sunčana i vodom bogata tivatska ravnica bila je mjesto gdje je kotorska aristokratija dolazila da odahne. Velike porodice — stiješnjene iza gradskih zidina s druge strane grebena Vrmca — gradile su ovdje ljetne posjede među vinogradima i voćnjacima, a najmonumentalniji i najbolje očuvani među njima jeste kompleks Buća-Luković, koji potiče iz četrnaestog stoljeća. Njegovo dvostruko ime bilježi dvije epohe vlasništva: porodica Buća, jedna od najmoćnijih kotorskih kuća — trgovci, finansijeri i diplomate koji su služili srednjovjekovnim dvorovima širom regije — držala ga je od četrnaestog stoljeća sve do devetnaestog, kada je prešao u ruke porodice Luković.
Ono što ovaj kompleks čini tako rječitim jeste njegova arhitektura. Riječ je o ljetnoj vili ukrštenoj s tvrđavom: uz stambenu zgradu i malu kapelu stoji i odbrambena kula, jer je ljetni posjed na otvorenoj obali u tim stoljećima morao odbijati gusare jednako kao i priređivati gozbe. Cjelina je nastajala u fazama, a te faze se mogu čitati u kamenu — gotički detalji ustupaju mjesto renesansnim, kako je strah postepeno ustupao mjesto udobnosti. Istu priču pričaju i Tre Sorelle u Prčnju i utvrđeni posjedi cijelog zaliva: bogatstvo je na ovoj obali oduvijek spavalo s jednim otvorenim okom.
Palata je našla najbolju moguću savremenu namjenu. Nakon restauracije, danas pripada Centru za kulturu Tivat i služi kao galerija, a u toplim mjesecima i kao ljetna scena pod vedrim nebom: koncerti, predstave i izložbe u dvorištu u kojem su nekada Buće ugošćavale svoje goste. Malo je srednjovjekovnih spomenika u Crnoj Gori ovoliko živih.
Admiralov vrt
Odmah pored starih posjeda leži druga polovina priče: Veliki gradski park — sa 5,9 hektara najveći park u Crnoj Gori i botanički najbogatija zelena površina na južnom Jadranu. Njegov postanak jedna je od najboljih anegdota u zalivu.
Austro-Ugarska je 1889. osnovala svoj mornarički Arsenal u Tivtu, kompleks brodogradilišta i baze koji će obilježiti grad u narednom stoljeću (na tom mjestu danas je Porto Montenegro). Čovjek koji je stajao iza toga, admiral Maximilian Daublebsky von Sterneck, odlučio je 1892. da njegovoj industrijskoj tvorevini treba pristojno okruženje — i izdao naredbu neobičnu za jednog komandanta flote: kapetani austrougarskih ratnih brodova imali su sa svojih putovanja donositi primjerke biljaka za novi park u Tivtu. Carska mornarica plovila je od Sredozemlja do istočne Azije i Južne Amerike, a njeni oficiri su poslušali. Eukaliptusi, palme, magnolije, cedrovi, araukarije i druge egzote stizali su u brodskim skladištima i sađeni na zemlji koja je pripadala plemićkim ljetnim posjedima — među njima i imanjima porodica Buća-Luković, Radalli i Verona — dok su radove nadgledali, između ostalih, i komandanti ratnih brodova.
Rezultat je, više od 130 godina kasnije, sjenoviti botanički arhiv pomorskih puteva jedne nestale carevine: oko 140 biljnih vrsta, mnoge od njih danas visoki veterani, zapravo vrt koji je zasadila ista ona flota kojoj je Arsenal i služio. Nakon decenija zapuštenosti krajem dvadesetog stoljeća, vrijednost parka je i zvanično priznata — od januara 2015. zaštićen je kao spomenik prirode, a radovi na obnovi vraćaju njegove staze i nasade u pravi oblik.
Kako ih čitati zajedno
- Palata je aristokratski Tivat: kotorski novac u dokolici, iza odbrambene kule.
- Park je carski Tivat: mornarica koja uljepšava svoj radnički grad botanikom pet kontinenata.
- Zajedno uokviruju epohu Arsenala koja je počela 1889. — a današnje odredište s marinom naprosto je treći čin na istom tlu.
Posjeta
Oba lokaliteta nalaze se u centru Tivta, nekoliko koraka od obale prema unutrašnjosti, a najprirodnije ih je obići pješice, šetnjom Borove promenade, koja prolazi pored parka i palate između stare rive i Porto Montenegra. Park je otvoren i besplatan, a najljepši je rano ujutro ili u kasno poslijepodne, kada svjetlost pada nisko kroz krošnje velikih egzota; proljeće je sezona mirisa. Dvorište i galerija palate Buća slobodni su za obilazak dok su otvoreni, a ako ste u Tivtu neke ljetne večeri, provjerite program Centra za kulturu — slušati koncert u dvorištu utvrđene vile iz 14. stoljeća najbolja je kulturna karta u Tivtu, obično za nekoliko eura ili posve besplatno.
