Tivat svoju historiju nosi tiše nego Kotor ili Perast, ali dva susjedna lokaliteta u centru grada među sobom čuvaju šest stoljeća te historije: utvrđeni srednjovjekovni ljetnikovac i park izrastao iz brodskih skladišta ratnih brodova. Posmatrani zajedno — a razdvaja ih pet minuta lagane šetnje — pričaju cijelu priču ove strane zaliva: prvo mjesto za razonodu kotorske vlastele, potom mornarički industrijski grad, a danas turističko odredište koje uči kako da njeguje oba nasljeđa.
Ljetnikovac s odbrambenom kulom
U srednjem vijeku sunčana i vodom bogata tivatska ravnica bila je mjesto gdje je kotorska aristokratija dolazila da odahne. Velike porodice — stiješnjene iza gradskih zidina s druge strane grebena Vrmac — gradile su ovdje ljetnikovce među vinogradima i voćnjacima, a najmonumentalniji i najbolje očuvani među njima jeste kompleks Buća-Luković iz četrnaestog stoljeća. Njegovo dvojno ime bilježi dvije epohe vlasništva: porodica Buća, jedna od najmoćnijih kotorskih kuća — trgovci, finansijeri i diplomate koji su služili srednjovjekovnim dvorovima širom regije — držala ga je od četrnaestog stoljeća do devetnaestog, kada je prešao u ruke porodice Luković.
Ono što ovaj kompleks čini toliko rječitim jeste njegova arhitektura. Ovo je ljetnikovac ukršten s tvrđavom: uz stambenu zgradu i malu kapelu stoji i odbrambena kula, jer je ljetnikovac na otvorenoj obali u tim stoljećima morao odbijati gusare jednako kao i priređivati gozbe. Ansambl je rastao u fazama, a te faze možete pročitati u kamenu — gotički detalji ustupaju mjesto renesansnim kako je strah postepeno ustupao mjesto udobnosti. Istu priču pričaju i Tre Sorelle u Prčnju i utvrđeni ljetnikovci širom zaliva: bogatstvo je na ovoj obali oduvijek spavalo s jednim otvorenim okom.
Palata je dobila najbolju moguću savremenu namjenu. Nakon restauracije danas pripada Centru za kulturu Tivat i služi kao galerija, a u toplim mjesecima i kao ljetna pozornica pod vedrim nebom: koncerti, predstave i izložbe u dvorištu u kojem su nekad Buće primale goste. Malo je srednjovjekovnih spomenika u Crnoj Gori ovoliko živih.
Admiralov vrt
Neposredno uz stare ljetnikovce leži druga polovina priče: Veliki gradski park — s 5,9 hektara najveći park u Crnoj Gori i botanički najbogatija zelena površina na južnom Jadranu. Njegov nastanak jedna je od najboljih anegdota zaliva.
1889. godine Austro-Ugarska je u Tivtu osnovala svoj mornarički Arsenal, kompleks brodogradilišta i baze koji će obilježiti grad narednih stotinu godina (na njegovom mjestu danas je Porto Montenegro). Čovjek koji je stajao iza njega, admiral Maximilian Daublebsky von Sterneck, odlučio je 1892. da njegovoj industrijskoj tvorevini treba i civilizovano okruženje — pa je izdao naredbu neobičnu za zapovjednika flote: kapetani austrougarskih ratnih brodova trebali su sa svojih putovanja donositi primjerke biljaka za novi park u Tivtu. Carska mornarica plovila je od Mediterana do istočne Azije i Južne Amerike, a njeni oficiri su poslušali. Eukaliptusi, palme, magnolije, cedrovi, araukarije i drugi egzoti stizali su u brodskim skladištima i sađeni su na zemlji koja je pripadala plemićkim ljetnikovcima — uključujući imanja porodica Buća-Luković, Radalji i Verona — a nad radovima su, između ostalih, bdjeli i zapovjednici ratnih brodova.
Rezultat je, više od 130 godina kasnije, sjenovit botanički arhiv pomorskih puteva jednog nestalog carstva: oko 140 biljnih vrsta, mnoge od njih danas visoki veterani — u suštini vrt koji je zasadila upravo ona flota kojoj je Arsenal i služio. Nakon decenija zapuštenosti krajem dvadesetog stoljeća, vrijednost parka je i zvanično priznata — od januara 2015. zaštićen je kao spomenik prirode, a radovi na obnovi vraćaju njegove staze i nasade u red.
Kako ih čitati zajedno
- Palata je aristokratski Tivat: kotorski novac na odmoru, iza odbrambene kule.
- Park je carski Tivat: mornarica koja svoj industrijski grad uljepšava botanikom pet kontinenata.
- Zajedno uokviruju eru Arsenala koja je počela 1889. godine — a današnje odredište s marinom naprosto je treći čin na istom tlu.
Posjeta
Oba lokaliteta nalaze se u centru Tivta, nekoliko koraka od obale u unutrašnjost, a najprirodnije ih je obići pješice, šetnjom Borovom promenadom, koja prolazi pored parka i palate između stare rive i Porto Montenegra. Park je otvoren i besplatan, a najljepši je u rano jutro ili kasno popodne, kada svjetlost pada nisko kroz krošnje velikih egzota; proljeće je sezona mirisa. Dvorište i galerija palate Buća slobodni su za razgledanje kada su otvoreni, a ako se u Tivtu zateknete ljetnje večeri, provjerite program Centra za kulturu — koncert u dvorištu utvrđenog ljetnikovca iz 14. stoljeća najbolja je kulturna ponuda Tivta, obično za nekoliko eura ili sasvim besplatno.
