Svaki grad na Jadranu ima svoju razglednicu. Kotor ima svoje bedeme, Perast svoja ostrva, a Budva — grad sa 2.500 godina istorije, utvrđenom citadelom i nekim od najpoznatijih plaža u Montenegru — ima vitku bronzanu djevojku koja balansira na jednoj nozi na stijeni iznad mora. Mala je, nema putokaza do nje, nema ni blagajne. Pa ipak, svake ljetnje večeri zateći ćete strpljiv red ljudi koji čekaju da se popnu na njenu stijenu, i ona je, po opštem sudu, najfotografisanija stvar u Budvi.
Mještani je zovu Budvanska igračica — Budvanska igračica — dok posjetioci obično kažu Balerina, a cjepidlake primjećuju da nema tutu i da drži pozu bližu gimnastici nego baletu. Stoji na prirodnoj stijeni uz samu vodu, na stazi koja vodi od bedema Starog grada prema plaži Mogren, sa citadelom i planinama iza sebe. Ta pozadina je tajna njene slave: iz male šljunkovite uvale pored staze, jedna fotografija obuhvata igračicu, more i cijelu siluetu stare Budve odjednom.
Vajar, gimnastičarka i jedna poza
Skulptura je djelo jugoslovenskog vajara Gradimira Aleksića, koji je bronzu postavio na njenu stijenu 1965, u godinama kada je Budva od malog utvrđenog grada prerastala u prijestonicu montenegrinskog turizma. Kaže se da je Aleksić figuru vajao po Olgi Kalivodi, mladoj gimnastičarki iz Novog Sada, što objašnjava atletski luk poze — jedna noga ispružena unazad, ruke povučene nazad, brada podignuta ka horizontu. Naga je, sabrana i zauvijek u pokretu, kao da je uhvaćena pola sekunde prije skoka koji nikad ne dolazi.
Legenda o djevojci koja čeka
Pitajte tri osobe u Budvi šta statua znači i dobićete tri priče, ali ona kojoj se svi vraćaju je najstarija. Djevojka iz Budve bila je vjerena za mladog pomorca koji je otplovio da zaradi dovoljno novca da se vjenčaju. Njegov brod se nikad nije vratio. Djevojka je odbijala da povjeruje da je izgubljen i svakog jutra silazila je na ovaj dio obale da gleda u more i traži njegovo jedro. Čekala je do kraja života, a grad je pamtio njenu vjernost dugo nakon što je zaboravio njeno ime.
Aleksićeva igračica postala je spomenik tom čekanju. Zato je okrenuta ka otvorenom moru, a ne ka gradu, i zato se statua tiho pretvorila u svetilište za zaljubljene. Običaj je — niko ne umije tačno reći kada je počeo — da se statua protrlja za sreću. Njeno koljeno, njena šaka i njeno stopalo uglačani su do sjajnog zlata decenijama pune nade dlanova. Parovi je dodiruju zajedno; vjerovanje kaže da je sreća najjača ako ste zaljubljeni, a najjača od svega ako nekoga čekate.
Zašto baš ovo mjesto
Igračicina stijena leži na jednoj od najljepših kratkih šetnji u Montenegru. Od jugozapadne kapije Starog grada, popločana staza se uvija ispod bedema, pored male plaže Ričardova glava, i uz liticu prema Mogrenu I i Mogrenu II, blizanačkim pješčanim uvalama koje su najvoljenije budvanske plaže. Statua označava sredinu puta. Ujutru je staza tiha i svjetlost meko pada s vode; o zalasku sunca bronza sija, a red za fotografisanje postaje dug. Tokom zimskih oluja talasi se prelivaju preko stijene, i igračica nestaje u pjeni pa se opet pomalja, i dalje u ravnoteži — a mještani će vam reći da je upravo to njena poenta.
Ta joj je otpornost bila potrebna. Statua stoji bez ograde nekoliko metara iznad otvorenog mora i tokom šezdeset godina preživjela je oluje, so i pažnju nekoliko miliona turista koji su se na nju penjali. Ostala je tamo gdje ju je Aleksić postavio, nepomjerena, jedno od rijetkih umjetničkih djela igdje koje smijete — čak ste i pozvani — da dodirnete.
Između bedema i plaže
Balerinu je najbolje razumjeti kao dio primorske šetnice koja povezuje Budvu u cjelinu, od Mogrena pod liticama, pored Starog grada i marine, pa dalje uz veliki luk Slovenske plaže. Cijela ta obala — i igračicino mjesto na njoj — jedna je od uvodnih scena etape Starog grada Budve na šetnji Sedam zaliva, koja počinje među mletačkim bedemima nekoliko minuta od njene stijene i nastavlja se rivijerom, od zaliva do zaliva.
Zastanite kraj nje na trenutak prije nego što napravite fotografiju koju svi prave. Legenda koju nosi je legenda pomorskog grada, a Budva je vjekovima bila pomorski grad prije nego što je postala turističko mjesto. Mala bronzana djevojka koja gleda u horizont čekajući brod koji se nikad ne vraća govori o starom Jadranu više nego što uspije većina muzeja.
Posjeta. Statua je besplatna i dostupna u svako doba, na obalskoj stazi između Starog grada Budve i plaže Mogren — oko pet minuta pješke od morske kapije Starog grada, pored Ričardove glave. Staza je popločana, ali izložena; preskočite je po nevremenu, kada talasi mogu preplaviti stijenu. Dođite u prvo svjetlo za fotografiju bez ljudi ili sat prije zalaska sunca za najtopliju svjetlost — i očekujte kratak, dobroćudan red u julu i avgustu.
