Poznato je da su sedamdesetih godina prošlog vijeka Herceg-Novi nazivali gradom slikara i pisaca, a grad opravdava te epitete i danas. Od 1948. do 1966. godine bio je sjedište jedne od najpoznatijih i najuspješnijih likovnih škola na području bivše Jugoslavije. Njen osnivač, Petar Lubarda, bio je međunarodno priznat i poznat slikar koji je dio svoga života proveo u Herceg-Novom. Profesori, a kasnije i učenici tih likovnih škola, postali su najpoznatiji i najuspješniji slikari i kipari bivše Jugoslavije i današnje Crne Gore. Zato nije čudno što je Herceg-Novi, koji je bio inspiracija najvećim stvaraocima, imao tradiciju od pola vijeka održavanja "Zimske likovne izložbe", kao i brojnih izložbi koje su se istakle i od posebne su važnosti. Izložbe se tradicionalno održavaju tokom zimskog perioda i daju novu dimenziju turističkoj ponudi grada.
"Hercegovačka umjetnička scena" od 1996. godine predstavlja umjetnike koji stvaraju slike vezane za Herceg-Novi. Ono što ovu grupu, odnosno "Hercegovačku umjetničku scenu", sigurno čini posebnom, prema riječima historičara umjetnosti Bogdana V. Musovića, jeste sveprisutnost ove klime, sa svim njenim bogatstvom vizuelnih osjeta, boja i oblika, gdje čovjek, umjetnik, ima obavezu da snosi punu odgovornost za njenu umjetničku transformaciju i višeslojne interpretacije.
Kako je 1997. godine "Hercegovačka umjetnička scena" okarakterizirana kao logična posljedica novog umjetničkog (i ne samo umjetničkog) stanja, znatno odmaknuta od uobičajene motivske predeterminacije, naglašenih boja i opće slikovitosti hercegovačke klime, i stoga i dalje opstaje danas zahvaljujući istim principima. Čak i danas, naglasak je na vrlo ličnom stvaralačkom odnosu umjetnika koji žive i rade u Herceg-Novom. Posebnu važnost sceni daju mladi umjetnici, sa svojom oslobođenom fluktuacijom, sa probojima u prostor novog umjetničkog iskustva, novog razumijevanja, potrebe i umjetničke poruke, a sve to u zabrinutosti i dominaciji lošeg ukusa i u vremenu gdje se umjetnost ne cijeni.
Ove godine "Hercegovačka umjetnička scena" počinje 14. decembra u 19:00 u galeriji Josip - Bepo Benković, Marka Vojnovića broj 4, Stari Grad Herceg-Novi, a u februaru slijedi "Hercegovački zimski salon", koji je, kako možemo slobodno reći, najstarija i najvažnija umjetnička manifestacija u Crnoj Gori i privlači veliki broj posjetilaca.
Počeci kultnog "Hercegovačkog zimskog salona" povezani su sa lokalnim kulturnim okruženjem, ali, kako je i očekivano, on prevazilazi hercegovački, pa čak i crnogorski kontekst, i okuplja umjetnike i selektore iz regije, odnosno iz bivših jugoslavenskih republika. Upravo činjenica da se nakon pola vijeka postojanja "Hercegovačkog zimskog likovnog salona" može kontinuirano pratiti presjek umjetničkog života lokalnih oblasti, dovoljan je razlog za poštovanje i ohrabrenje njegovog jačanja i unapređenja, objašnjava dr. Anastazija Miranović - historičarka umjetnosti i likovna kritičarka.
"Hercegovački zimski likovni salon je uvijek bio realiziran, podržavan i otvaran od strane najistaknutijih umjetnika, stručnjaka i intelektualaca svoga vremena, iz sadašnjeg i bivšeg jugoslavenskog prostora, počevši od prvog salona, još 1968. godine, koji je otvorio tadašnji predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Republike Crne Gore, umjetnik Aleksandar Aco Prijić, kroz konstelaciju istaknutih koji su slijedili - umjetnika koji su izlagali na salonu, historičara umjetnosti - selektora/članova žirija, pisaca (Mihailo Lalić, Blaže Koneski, Zuko Džumhur,...) i društvenih radnika"...
