Poznato je da su u sedamdesetim godinama prošlog vijeka Herceg-Novi nazivali gradom slikara i pisaca, a grad opravdava te epitete i danas. Od 1948. do 1966. godine, bila je sjedište jedne od najpoznatijih i najuspješnijih likovnih škola na području bivše Jugoslavije. Njegov osnivač, Petar Lubarda, bio je međunarodno priznat i poznat slikar koji je proveo dio svoga života u Herceg-Novom. Profesori, a kasnije i učenici, tih likovnih škola postali su najpoznatiji i najuspješniji slikari i kipari bivše Jugoslavije i sadašnje Crne Gore. Zato nije čudno što je Herceg-Novi, koji je bio inspiracija najvećim stvaraocima, imao tradiciju od pola vijeka održavanja "Zimske likovne izložbe", kao i brojnih izložbi koje su se istaknule i od posebne su važnosti. Izložbe se tradicionalno održavaju tokom zimskog perioda i daju novu dimenziju turističkoj ponudi grada.
"Hercegovačka umjetnička scena" od 1996. predstavlja umetnike koji stvaraju slike vezane za Herceg-Novi. Ono što sigurno čini ovu grupu, tj. "Hercegovačku umjetničku scenu", očigledno posebnom, prema riječima istoričara umjetnosti Bogdana V. Musovica, je sveprisutnost ove klime, sa svim njenim bogatstvom vizuelnih osjetnji, boja i oblika, gdje čovjek, umjetnik, ima obavezu da snosi punu odgovornost za njenu umetničku transformaciju i višeslojne interpretacije.
Kako je 1997. godine, "Hercegovačka umjetnička scena" karakterizovana kao logična posljedica novog umjetničkog (i ne samo umjetničkog) stanja, značajno odmaknuta od uobičajene motivske predeterminacije, naglašenih boja i opšte slikavnosti herzegovačke klime, i stoga i dalje opstaje danas zahvaljujući istim principima. Čak i danas, naglasak je na vrlo osobnom stvaralačkom odnosu umetnika koji žive i rade u Herceg-Novom. Posebnu važnost sceni daju mladi umetnici, sa svojom oslobođenom fluktuacijom, sa probijanjima u prostor novog umjetničkog iskustva, novog razumijevanja, potrebe i umjetničke poruke, a sve to u zabrinutosti i dominaciji lošeg ukusa i vremenu gdje se umjetnost ne cijeni.
Ove godine "Hercegovačka umjetnička scena" počinje 14. decembra u 19:00 u galeriji Josip - Bepo Benkovic, Marka Vojnovica broj 4, Stari Grad Herceg-Novi, a u februaru slijedi "Hercegovački zimski salon", koji je, kako možemo slobodno reći, najstariji i najvažniji umjetnički salon u Crnoj Gori i privlači veliki broj posjetilaca.
Počeci kultnog "Hercegovačkog zimskog salona" su povezani sa lokalnim kulturnim okruženjem, ali, kako je očekivano, on prelazi hercegovačkog pa čak i crnogorskog konteksta i skuplja umetnike i selektore iz regije, tj. bivših jugoslovenskih republika. Upravo činjenica da nakon poluvijekovnog postojanja "Hercegovačkog zimskog likovnog salona", može se kontinuirano pratiti presjek umetničkog života lokalnih oblasti, je dovoljan razlog za poštovanje i ohrabrenje njenog jačanja i poboljšanja, objašnjava Dr. Anastazija Miranović - istoričarka umjetnosti i kritičarka umjetnosti.
"Hercegovački zimski likovni salon je uvijek bio realizovan, podržavan i otvoren od strane najistaknutijih umjetnika, stručnjaka, intelektualaca njihovog vremena, iz sadašnjeg i bivšeg jugoslovenskog prostora, počevši od prvog salona, još 1968. godine, koju je otvorio tadašnjeg predsjednika Udruženja likovnih umetnika Republike Crne Gore, umetnik Aleksandar Aco Prijić, kroz konstelaciju istaknutih koji su slijedili - umetnici koji su izlagali na salonu, istoričari umjetnosti - selektori/članovi žirija, pisci (Mihailo Lalić, Blaze Koneski, Zuko Džmuhur,...) i socijalni radnici"...
