Područje općine Bijelo Polje sastoji se od prostora koji se nalazi u sjeveroistočnom dijelu Crne Gore. Ono pokriva površinu od 924 km² i ima 46.051 stanovnika. Područje ove općine dolinsko-planinsko je područje, koje čine ravnice i riječne doline. Takav reljefni ustroj pruža povoljne uvjete za razvoj nekoliko grana poljoprivredne proizvodnje. Planine koje okružuju ovo područje jesu: s juga Bjelasica (2.137 m) i sa sjevera Lisa (1.509 m). Slivovi rijeka Lima, Bistrice, Ljuboviđe i Lješnice jasno se ističu. Naselja su uglavnom skoncentrirana u dolinama tih rijeka. Bijelo Polje ima vrlo pogodan položaj. Nalazi se na raskrižju važnih putova. Klima je umjereno kontinentalna s razmjerno hladnim zimama i toplim ljetima. Četiri godišnja doba jasno su izražena. Limska dolina i njezine pritoke privlačile su ljude da u njoj žive od davnina. Lokalitet iz razdoblja prapovijesti otkriven je u selu Bijedići. To su ostaci zemljanih posuda različitih veličina, oblika i tehnika izrade. Tragovi života Ilira i ostalih najstarijih stanovnika naših krajeva također su otkriveni u ovom području. Međutim, ostaci rimske kulture brojniji su i pouzdaniji dokaz o naseljavanju ovdašnjih riječnih dolina. Sačuvala se predaja da je crkva sv. Nikole u Nikoljcu (predgrađe Bijelog Polja) izgrađena na temeljima starijeg hrama koji datira iz rimskih vremena. Kamen s latinskim natpisom čuva se u crkvi, što to potvrđuje. U Zatonu je 1963. godine iz temelja crkve sv. Ivana iskopan nadgrobni kamen s latinskim natpisom. U Zatonu je također otkriven i drugi hram „koji nije mlađi od 6. stoljeća”. Nije u potpunosti iskopan ni proučen, ali je on, među ostalim, siguran dokaz ljudske nastanjenosti prije dolaska Slavena.

Gotovo da nema naselja u ovom području gdje nema ostataka crkava, starih grobalja ili ostalih spomenika - svjedoka razvijena života u srednjem vijeku. Samostani: Vranština, Kumanica, Sv. Bogorodica u Voljavcu, Sv. Trojica u Majstorovini, Sv. Toma na Brzavama i mnogi drugi imaju svoju bogatu povijest. U svima njima postojale su samostanske škole gdje su mladi klerici poučavani te pisali i prepisivali liturgijske knjige. Istraživači su podijeljenih mišljenja o dobu i imenu naselja na mjestu današnjeg Bijelog Polja. Neki tvrde da je Bijelo Polje postojalo već u srednjem vijeku, drugi se s tim ne slažu, zatim neki vjeruju da je Nikolj-Pazar starije naselje, a drugi da je to isto naselje samo drukčije nazvano. Neosporno je da se s pojavom crkve sv. Petra i Pavla s kraja 12. stoljeća, u kojoj je od sredine 13. stoljeća bilo sjedište Humske biskupije, tj. „Limske mitropolije”, koja se od 1405. do 1408. godine spominjala kao karavanska postaja dubrovačkih trgovaca, moralo razviti naselje koje će kasnije postati gradom-varošicom. U Limskoj povelji Uroša I. Pruska se spominje sa selom Lipnica. Čak i danas može se čuti predaja među starijim stanovnicima da se cijeli donji dio Bijelog Polja naziva tim imenom. Pruska je, dakle, ime najstarijeg naselja koje se pojavljuje oko temelja crkve sv. Petra. Postupno se razvilo u današnje Bijelo Polje. Bijelo Polje prvi je put spomenuto pod tim imenom 28. lipnja 1589. godine. Tada je Radule Radoslavčev Krasović „iz Bijelog Polja” ovlastio Zuana Lorencinija iz Kotora da ga zastupa u trgovačkim poslovima. Najprihvatljivijim se čini mišljenje onih istraživača koji vjeruju da je Nikolj-Pazar samo starije ime Bijelog Polja. Takvu je tezu prvi iznio Ilarion Ruvarac. Njega je „opovrgnuo” Stojan Novaković, tvrdeći da je Bijelo Polje novo naselje „koje je nastalo nakon što se staro preselilo ili na drugi način nestalo”. Prema legendi, grad je nazvan „Bijelo Polje” prema bijelim cvjetovima koji su rasli na nenaseljenom, današnjem gornjem dijelu grada. U proljeće, kada cvatu, ravnica izgleda poput bijelog polja. U dubrovačkim se knjigama grad naziva „Bielo-poglie”. Turci su ga zvali Akovo, što u prijevodu znači Bijelo Polje.

Bijelo Polje i njegova okolica obiluju prirodnim bogatstvima, iznimnom ljepotom krajolika i zanimljivim reljefnim položajem, što putnicima i turistima pruža ugodan i prijatan odmor. Na udaljenosti od svega 3 km, uz rijeku Lim, nalazi se vrlo privlačno turističko mjesto Kisjele vode. To omiljeno mjesto za piknik, ugodno za odmor, ima bogate izvore mineralne vode s ljekovitim svojstvima, poput Vrnjačke Banje. Okolica Kisjelih voda prekrivena je zelenilom i listopadnim šumama. Ovdje putnici, kao i turisti, mogu uživati u ugodnom odmoru. U neposrednoj blizini Kisjelih voda nalaze se dva poznata samostana: samostan sv. Petra iz 12. stoljeća, zadužbina kneza Miroslava, i samostan sv. Nikole iz 14. stoljeća s očuvanim freskama iz razdoblja od 14. do 16. stoljeća - koji ljubiteljima starina pružaju iznimno bogate dojmove i boravak u ovoj regiji.