Mojkovac sa svojih jedanaest sela, koja su dobila današnje nazive tijekom gospodarskoga i kulturnoga procvata srednjovjekovne srpske države, smješten je u najslikovitijem dijelu sjeverne Crne Gore, na nadmorskoj visini od 853 m. Mojkovac i njegova kotlina okruženi su planinom Bjelasicom, čiji se vrh Crna Glava nalazi na visini od 2137 m, te planinom Sinjajevinom s vrhom Babin Zub na 2253 m. Te dvije planine, na kojima čak i tijekom ljetnih mjeseci snijeg ostaje na vrhovima i u udolinama, osim bogatih pašnjaka i livada raspolažu i terenima prikladnima za zimske sportove. Pokraj Mojkovca teče rijeka Tara. Ta lijepa planinska rijeka dijeli općinu Mojkovac gotovo na dva jednaka dijela. Na lijevoj obali Tare, u njezinu srednjem toku, kao u nizu, poredana su sela: Gornja Štitarica na nadmorskoj visini od 1013 m i Donja Štitarica na nadmorskoj visini od 957 metara. Ta su mjesta u dolini između Velikog Prepana i Govedarnika poznata po svojoj ljepoti. Zatim slijede sela: Podbišće, Gornja i Donja Polja, Gojakovići, Bistrica te Gornja i Donja Dobrilovina, gdje je nadmorska visina 825 m. Teško je prosuditi koje je od tih sela, smještenih pod obroncima planine Sinjajevine, ljepše i mirnije. Sigurno je da će onaj tko kroz njih prođe samo jednom poželjeti ponovno se vratiti i uživati u njihovoj ljepoti. Uzduž desne obale Tare nalaze se sela: Bjelojevići, Mojkovac, Stevanovac, Prošćenje i Bjelovine, koja također privlače poglede prolaznika svojom raskošnom ljepotom. Sjevernije od Mojkovca, 10 km dalje, smješteno oko rijeke Lepešnice, nalazi se selo Lepenac na nadmorskoj visini između 875 i 1081 m iznad mora. Sjeveroistočno od Mojkovca, oko 15 km dalje, na nadmorskoj visini od oko 1000 metara (najviša točka je 1182 m), nalazi se selo Žari. Sva su ta sela postojala tijekom gospodarskoga i kulturnoga procvata srednjovjekovne srpske države, smješten je u najslikovitijem dijelu sjeverne Crne Gore, na nadmorskoj visini od 853 m. Mojkovac i njegova kotlina okruženi su planinom Bjelasicom, čiji se vrh Crna Glava nalazi na visini od 2137 m, te planinom Sinjajevinom s vrhom Babin Zub na 2253 m. Te dvije planine, na kojima čak i tijekom ljetnih mjeseci snijeg ostaje na vrhovima i u udolinama, osim bogatih pašnjaka i livada raspolažu i terenima prikladnima za zimske sportove. Pokraj Mojkovca teče rijeka Tara. Ta lijepa planinska rijeka dijeli općinu Mojkovac gotovo na dva jednaka dijela. Na lijevoj obali Tare, u njezinu srednjem toku, kao u nizu, poredana su sela: Gornja Štitarica na nadmorskoj visini od 1013 m i Donja Štitarica na nadmorskoj visini od 957 metara. Ta su mjesta u dolini između Velikog Prepana i Govedarnika poznata po svojoj ljepoti. Zatim slijede sela: Podbišće, Gornja i Donja Polja, Gojakovići, Bistrica te Gornja i Donja Dobrilovina, gdje je nadmorska visina 825 m. Teško je prosuditi koje je od tih sela, smještenih pod obroncima planine Sinjajevine, ljepše i mirnije. Sigurno je da će onaj tko kroz njih prođe samo jednom poželjeti ponovno se vratiti i uživati u njihovoj ljepoti. Uzduž desne obale Tare nalaze se sela: Bjelojevići, Mojkovac, Stevanovac, Prošćenje i Bjelovine, koja također privlače poglede prolaznika svojom raskošnom ljepotom. Sjevernije od Mojkovca, 10 km dalje, smješteno oko rijeke Lepešnice, nalazi se selo Lepenac na nadmorskoj visini između 875 i 1081 m iznad mora. Sjeveroistočno od Mojkovca, oko 15 km dalje, na nadmorskoj visini od oko 1000 metara (najviša točka je 1182 m), nalazi se selo Žari. Sva su ta sela postojala u doba Nemanjića, kada su dobila imena koja su sačuvala do danas. Imena nekih sela i gradova povezana su sa srednjovjekovnim rudnikom srebra u Brskovu. U darovnici kralja Uroša I. (XIII. stoljeće), kojom je određenu zemlju darovao manastiru Bogorodice, spominju se sljedeća naselja: Brskovo, Prošćenje, Stricina, Gostilovila, Bistrica, Dobrilovina, Bjelojevina i druga. U 12. i 13. stoljeću Mojkovac i njegovo područje bili su dio Raške. Nakon dolaska Turaka, koji su ga zauzeli 1399., i tijekom njihove vladavine, pripadalo je Hercegovini, a neko vrijeme Bjelopoljskom i Prijepoljskom kraju. Prema turskoj podjeli, rijeka Tara bila je granica između Gornjega i Donjega Kolašina. Zbog svojega zemljopisnog položaja i putova koji kroza nj prolaze, Mojkovac zauzima središnje mjesto među gradovima sjevernoga dijela Crne Gore. Iako Mojkovac sa svojom bližom i širom okolicom pripada brežuljkasto-planinskom kraju, klimatski uvjeti njegove kotline vrlo su povoljni za razvoj turizma, stočarstva i nekih poljoprivrednih kultura. Kulturno-povijesni spomenici – Šest kilometara istočno od Mojkovca, na nadmorskoj visini od oko 1.100 metara, nalaze se ostatci srednjovjekovnoga grada – Brskovskoga trga. Osim utvrde i mjesta gdje se nalazila crkva, nema drugih ostataka toga rudarskog naselja. Mjesto na kojem se grad nalazi zaraslo je šumom i dosad nije provedeno nikakvo arheološko istraživanje. Prema pisanim dokumentima, Brskovo se prvi put spominje 1254. Prema sačuvanim arhivskim dokumentima, taj grad-trg, gdje su Sasi kopali i topili srebrnu i olovnu rudaču, dosegnuo je svoj najveći gospodarski, politički i kulturni razvoj između 1250. i 1350. Tijekom gospodarskoga procvata Brskovo je bilo i veliko trgovačko središte. Trgovina između Brskova, s jedne strane, te Dubrovnika i Kotora, s druge strane, bila je osobito razvijena. Vjerojatno je iskorištavanje srebra u Brskovu bilo i opsežno, jer K. Jireček, prema dokumentu iz srpnja 1280., dolazi do zaključka da se srebro iz Brskova izvozilo u zapadne zemlje. U blizini Kragujevca 1928. pronađeno je 46 dinara s likom kralja Uroša I., koji su najvjerojatnije kovani u Brskovu.